2. Korinćanima
7 Dakle, budući da imamo ta obećanja,+ ljubljeni, očistimo se+ od svake prljavštine tijela i duha+ i usavršujmo se u svetosti u strahu Božjem.+
2 Napravite mjesta za nas u svojim srcima.+ Nikome nismo učinili ništa nažao, nikoga nismo upropastili, nikoga nismo iskoristili.+ 3 Ne kažem to da vas osudim. Jer već sam rekao da ste u našim srcima, bilo da umiremo bilo da živimo.+ 4 Vama mogu govoriti vrlo otvoreno. Veoma se ponosim vama.+ Ispunjen sam utjehom,+ preplavila me radost unatoč svoj našoj nevolji.+
5 Doista, kad smo došli u Makedoniju,+ nije bilo olakšanja za naše tijelo,+ nego su nas i dalje sa svih strana snalazile nevolje+ — izvana borbe, a iznutra strepnje. 6 Ali Bog, koji tješi+ potištene, utješio nas je Titovom prisutnošću.* 7 I ne samo njegovom prisutnošću nego i utjehom kojom se utješio zbog vas, jer nas je izvijestio+ o vašoj iskrenoj želji za pokajanjem, vašoj tuzi, vašoj velikoj brizi za mene, tako da sam se još više obradovao.
8 Stoga, ako sam vas i ražalostio svojim pismom,+ nije mi žao. Ako mi je i bilo žao — vidim da vas je to pismo ražalostilo, ali samo nakratko — 9 sada se radujem, ne zato što ste se ražalostili, nego zato što vas je ta žalost navela na pokajanje,+ jer ste se ražalostili u skladu s Božjom voljom,+ te zbog nas niste pretrpjeli nikakvu štetu. 10 Naime, žalost koja je u skladu s Božjom voljom potiče na pokajanje* koje vodi u spasenje, zbog čega ne treba žaliti,+ a žalost svojstvena ovome svijetu donosi smrt.+ 11 Jer, evo, upravo to što ste se ražalostili u skladu s Božjom voljom+ urodilo je gorljivošću u vama, pa očišćenjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa iskrenom željom za pokajanjem, pa revnošću, pa ispravljanjem onoga što je krivo.+ U svakom ste pogledu pokazali da ste u tome čisti. 12 Dakle, iako sam vam pisao, nisam to učinio zbog onoga koji je postupio krivo,+ niti zbog onoga kojemu je učinjeno krivo, nego da biste pred Bogom pokazali svoju iskrenu želju da nas poslušate. 13 Zato smo se utješili.
A uz tu našu utjehu još smo se više obradovali zbog Titove radosti, jer ste svi vi okrijepili srce* njegovo.+ 14 Jer ako sam mu se što hvalio vama, nisam se posramio, nego kao što je istina sve što smo vam govorili, tako je i ono čime smo se hvalili+ pred Titom bilo istinito. 15 I njegova je ljubav prema vama još snažnija kad se sjeti poslušnosti+ svih vas, kako ste ga primili sa strahom i poštovanjem. 16 Radujem se zato što mi vaš primjer u svemu daje hrabrosti.+