2. Korinćanima
11 Kad biste barem podnijeli nešto malo moje nerazumnosti!+ Zapravo, već me i podnosite. 2 Jer revno se brinem za vas kao što to Bog čini,*+ jer sam vas obećao+ jednome mužu,+ Kristu, kako bih vas doveo pred njega kao čistu+ djevicu.+ 3 Ali bojim se da se — kao što je zmija zavela Evu+ svojim lukavstvom — vaše misli ne iskvare+ i odvrate od iskrenosti i čistoće koje dugujete Kristu.+ 4 Jer ako tko dođe i propovijeda drugačijeg Isusa od onoga kojeg smo mi propovijedali+ ili ako primite drugačiji duh od onoga koji ste primili+ ili drugačiju dobru vijest+ od one koju ste prihvatili, vi takvoga spremno podnosite.+ 5 Smatram, naime, da ni u čemu ne zaostajem+ za vašim nadapostolima.+ 6 Jer ako sam i nevješt u govoru,+ nisam u znanju.+ Naprotiv, to smo vam na svaki način i u svemu pokazali.+
7 Ili sam grijeh počinio jer sam vam — ponizivši se+ kako biste se vi uzvisili — rado objavio dobru vijest Božju bez ikakve naplate?+ 8 Druge sam skupštine oplijenio primajući potporu od njih kako bih mogao vama služiti.+ 9 A kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu, nikome nisam bio na teret,+ jer su braća koja su došla iz Makedonije+ velikodušno namirila moje potrebe. Da, u svemu sam pazio, a i nadalje ću paziti, da vam ne budem na teret.+ 10 Sve dok je istina+ Kristova u meni, ništa me neće spriječiti da se time hvalim+ u ahajskim krajevima. 11 Zašto sam tako postupio? Zar zato što vas ne ljubim? Bog zna da vas ljubim.+
12 A što činim, i dalje ću činiti,+ da oduzmem izgovor onima koji traže izgovor da se hvale kako su po službi jednaki nama. 13 Jer takvi su ljudi lažni apostoli, koji varaju druge+ i pretvaraju se da su Kristovi apostoli.+ 14 A nije ni čudo, jer se i sam Sotona pretvara da je anđeo svjetla.+ 15 Stoga nije ništa neobično ako se i njegovi sluge+ pretvaraju da su sluge pravednosti. No kraj će im biti po djelima njihovim.+
16 Opet kažem: Neka me nitko ne smatra nerazumnim. Ali čak i ako me smatrate takvim, prihvatite me makar i kao nerazumna, da se i ja nešto malo pohvalim.+ 17 Što govorim, ne govorim kao što bi Gospodin govorio, nego kao u nerazumnosti, u ovom samouvjerenom hvalisanju.+ 18 Budući da se mnogi hvale onim što je ljudsko,+ i ja ću se hvaliti. 19 Jer rado podnosite nerazumne — vi koji ste razumni. 20 Zapravo, podnosite svakoga tko vas porobljava,+ svakoga tko proždire što imate, svakoga tko otima što imate, svakoga tko se uzdiže iznad vas, svakoga tko vas udara po licu.+
21 To kažem na našu sramotu, jer neki misle da smo bili slabi.
No ako je tko odvažan u čemu — govorim kao nerazuman čovjek+ — i ja sam odvažan u tome. 22 Jesu li Hebreji? I ja sam.+ Jesu li Izraelci? I ja sam. Jesu li potomstvo Abrahamovo? I ja sam.+ 23 Jesu li sluge Kristove? Kao luđak odgovaram: ja sam to još i više+ — više sam se naprezao,+ više sam bio u zatvorima,+ udaraca sam dobio preko svake mjere, često sam bio u smrtnoj opasnosti.+ 24 Od Židova sam pet puta primio trideset i devet udaraca,*+ 25 triput sam bio išiban,+ jednom kamenovan,+ triput doživio brodolom,+ cijelu noć i dan proveo sam u dubokom moru. 26 Često sam putovao, bio sam u opasnostima od rijeka, u opasnostima od razbojnika,+ u opasnostima od sunarodnjaka,+ u opasnostima od neznabožaca,+ u opasnostima u gradu,+ u opasnostima u pustinji, u opasnostima na moru, u opasnostima među lažnom braćom, 27 u teškom i napornom radu, u mnogim neprospavanim noćima,+ u gladi i žeđi,+ često sam se uzdržavao od hrane,+ bio sam u hladnoći i golotinji.
28 A povrh svih tih vanjskih nevolja, svaki me dan pritišće i briga za sve skupštine.+ 29 Tko je slab,+ a da i ja nisam slab? Tko je posrnuo u vjeri,* a da ja ne izgaram od gnjeva?
30 Ako se treba hvaliti, hvalit ću se+ onim što pokazuje moju slabost. 31 Bog i Otac Gospodina Isusa, onaj kojega treba hvaliti u svu vječnost, zna da ne lažem. 32 U Damasku je namjesnik kralja Arete držao grad Damaščana pod stražom kako bi me uhvatio,+ 33 ali su me kroz prozor u zidu spustili u košari+ te sam umaknuo njegovim rukama.