Ivan
10 “Zaista, zaista, kažem vam, tko u ovčinjak ne ulazi na vrata,+ nego se penje negdje drugdje, taj je lopov i pljačkaš.+ 2 A onaj koji na vrata ulazi+ pastir+ je ovaca.+ 3 Njemu vratar+ otvara i ovce+ slušaju glas njegov. On svoje ovce zove po imenu i izvodi ih. 4 A kad sve svoje izvede, ide pred njima i ovce idu za njim,+ jer poznaju glas njegov.+ 5 A za strancem neće ići, nego će pobjeći+ od njega, jer ne poznaju glas stranaca.”+ 6 Isus im je ispričao tu usporedbu, ali oni nisu shvatili što im je time htio reći.+
7 Zato je Isus ponovno rekao: “Zaista, zaista, kažem vam, ja sam vrata+ ovcama. 8 Svi koji su došli prije mene lopovi su i pljačkaši,+ ali ovce ih nisu slušale.+ 9 Ja sam vrata.+ Tko uđe kroz mene, bit će spašen. Ulazit će i izlaziti i naći će pašu.+ 10 Lopov+ ne dolazi osim da ukrade, zakolje i uništi.+ Ja sam došao da imaju život, da ga imaju u izobilju. 11 Ja sam pastir dobri.+ Pastir dobri polaže život svoj za ovce.+ 12 Najamnik,+ koji nije pastir i nije vlasnik ovaca, vidi vuka kako dolazi, pa ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i rastjeruje.+ 13 On bježi jer je najamnik+ i nije mu stalo do ovaca.+ 14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje ovce+ i moje ovce poznaju mene,+ 15 kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca.+ I svoj život* polažem za ovce.+
16 Imam i druge ovce,+ koje nisu iz ovog tora.+ Moram i njih dovesti i one će slušati glas moj,+ pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom.+ 17 Zato me i ljubi Otac,+ jer ja polažem svoj život+ da bih ga opet primio. 18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe polažem. Imam vlast položiti ga i imam vlast opet ga primiti.+ Takvu sam zapovijed+ primio od Oca svojega.”
19 I opet je među Židovima došlo do podjele+ zbog tih riječi. 20 Mnogi su od njih govorili: “Opsjednut je demonom+ i luduje. Zašto ga slušate?” 21 Drugi su govorili: “To nisu riječi opsjednutog čovjeka. Zar demon može slijepima otvoriti oči?”
22 U to je vrijeme u Jeruzalemu bio Blagdan posvećenja.* Bila je zima. 23 Isus je hodao hramom po Salamunovu trijemu.+ 24 Tada su ga Židovi okružili i rekli mu: “Dokle ćeš nam duše držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist,*+ reci nam otvoreno!”+ 25 A Isus im je odgovorio: “Rekao sam vam, ali ne vjerujete. Djela koja ja činim u ime Oca svojega, ona svjedoče o meni.+ 26 Ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca.+ 27 Moje ovce+ slušaju glas moj, ja ih poznajem i one idu za mnom.+ 28 Ja im dajem vječni život+ te nikada neće propasti+ i nitko ih neće ugrabiti iz ruke moje.+ 29 Ono što mi je Otac+ moj dao veće je od svega drugoga.+ I nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.+ 30 Ja i Otac jedno smo.”+
31 Tada su Židovi opet pograbili kamenje da ga kamenuju.+ 32 A Isus im je rekao: “Pokazao sam vam mnoga dobra djela Očeva. Za koje me od tih djela kamenujete?” 33 Židovi su mu odgovorili: “Ne kamenujemo te zbog dobrog djela, nego zbog hule,+ zato što se ti, premda si čovjek, praviš bogom.”+ 34 A Isus im je odvratio: “Nije li zapisano u vašem Zakonu:+ ‘Ja sam rekao: “Bogovi ste”’?+ 35 Ako je ‘bogovima’+ nazvao one protiv kojih je Bog govorio — a Pismo se ne može poništiti+ — 36 kako onda vi onome kojega je Otac posvetio i poslao u svijet kažete: ‘Huliš’, zato što sam rekao: ‘Sin sam Božji’?+ 37 Ako ne činim djela+ Oca svojega, nemojte mi vjerovati. 38 Ali ako ih činim, sve ako i ne vjerujete meni, vjerujte djelima,+ da spoznate i znate da je Otac u zajedništvu sa mnom i ja u zajedništvu s Ocem.”+ 39 Nato su ga opet pokušali uhvatiti,+ ali on im je umaknuo.+
40 I tako je opet otišao preko Jordana na mjesto gdje je Ivan u početku krštavao+ i ostao je ondje. 41 A mnogi su došli k njemu i rekli mu: “Ivan, istina, nije učinio nijedno čudo, ali što je god Ivan rekao o ovom čovjeku bila je istina.”+ 42 I mnogi su ondje povjerovali u njega.+