Rimljanima
15 A mi jaki moramo nositi slabosti nejakih,+ a ne ugađati sebi.+ 2 Neka svatko od nas ugađa bližnjemu u onome što je dobro za izgrađivanje.+ 3 Jer ni Krist nije ugađao sebi,+ nego, kao što je napisano: “Poruge onih koji su se tebi rugali pale su na mene.”+ 4 Jer sve što je nekad napisano,+ nama je za pouku napisano,+ da svojom ustrajnošću+ i utjehom+ iz Pisama imamo nadu.+ 5 A Bog koji daje ustrajnost i utjehu neka vam omogući da u međusobnom ophođenju razmišljate poput Krista Isusa,+ 6 kako biste jednodušno,+ jednim ustima, slavili Boga i Oca našega Gospodina Isusa Krista.
7 Stoga prigrlite jedni druge,+ kao što je i Krist prigrlio nas,+ na slavu Bogu. 8 Jer kažem da je Krist postao sluga+ obrezanih+ kako bi potvrdio Božju istinoljubivost+ i vjerodostojnost obećanja+ koja je Bog dao praocima njihovim 9 i kako bi narodi*+ slavili Boga zbog njegova milosrđa.+ Kao što je napisano: “Zato te javno priznajem među narodima i pjesmom slavim ime tvoje.”+ 10 I još kaže: “Veselite se, narodi, s narodom njegovim!”+ 11 I još: “Hvalite Jehovu, svi narodi, hvalite ga sva plemena!”+ 12 A Izaija kaže: “Pojavit će se korijen Jišajev,+ ustat će da vlada narodima.+ U njega će se uzdati narodi.”*+ 13 Neka vas Bog koji daje nadu ispuni svakom radošću i mirom zato što vjerujete, da biste obilovali nadom po sili svetog duha.+
14 A ja sam i sam uvjeren za vas, braćo moja, da ste i vi puni dobrote, ispunjeni svim potrebnim znanjem+ i da možete opominjati jedni druge.+ 15 Ipak, o nekim vam stvarima pišem otvorenije, kako bih vas na njih podsjetio,+ zbog nezaslužene dobrote koju mi je Bog ukazao+ 16 da vršim sveto djelo propovijedanja dobre vijesti+ Božje kao sluga* Krista Isusa među drugim narodima,+ kako bi ti narodi bili prineseni Bogu+ kao ugodan prinos,+ posvećen svetim duhom.+
17 Stoga se u Kristu Isusu mogu hvaliti+ s obzirom na svoju službu Bogu.+ 18 Jer ne usuđujem se govoriti ni o čemu drugom osim o onome što je Krist učinio preko mene,+ da bi narodi bili poslušni.+ Učinio je to mojom riječju+ i djelom, 19 snagom čuda i znamenja,+ snagom svetog duha, tako da sam od Jeruzalema pa uokolo+ sve do Ilirika temeljito propovijedao dobru vijest o Kristu.+ 20 I tako sam odlučio da ne objavljujem dobru vijest tamo gdje se već spominjao Krist, kako ne bih gradio na temelju koji je položio netko drugi,+ 21 nego, kao što je napisano: “Vidjet će oni kojima još nije naviješten i razumjet će oni koji još nisu čuli.”+
22 Zato sam i bio mnogo puta spriječen doći k vama.+ 23 No budući da sada u ovim krajevima više nema područja gdje se još nije propovijedalo, a već nekoliko godina čeznem doći k vama,+ 24 doista se nadam da ću vas vidjeti na proputovanju, kad pođem u Španjolsku,+ i da ćete me onamo ispratiti+ nakon što se najprije donekle nauživam vašega društva. 25 A sada idem u Jeruzalem da pomognem* svetima.+ 26 Jer oni u Makedoniji* i Ahaji*+ rado su skupili pomoć+ za siromašne svete u Jeruzalemu. 27 Istina, oni su to rado učinili, a bili su im i dužnici. Jer ako su narodi dobili udio u njihovim duhovnim dobrima,+ onda su im dužni služiti svojim tjelesnim dobrima.+ 28 Dakle, kad to obavim i uredno im predam ovaj plod,+ uputit ću se u Španjolsku i usput doći k vama.+ 29 A znam da ću, kad dođem k vama, doći s obilnim blagoslovom Kristovim.+
30 A zaklinjem vas, braćo, našim Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju koja potječe od duha,+ da se zajedno sa mnom gorljivo molite Bogu za mene,+ 31 da budem izbavljen+ od nevjernika u Judeji i da pomoć koju nosim u Jeruzalem*+ bude ugodna svetima,+ 32 kako bih po volji Božjoj radosno došao k vama i okrijepio+ se zajedno s vama. 33 Neka Bog koji daje mir bude sa svima vama!+ Amen.