Luka

1 Mnogi su nastojali sastaviti izvještaj o događajima+ u koje smo se uvjerili — 2 onako kako su nam ih prenijeli oni koji su od početka+ bili očevici+ tih događaja i objavitelji poruke+ — 3 pa sam i ja, časni Teofile,+ pomno ispitavši sve od početka, odlučio napisati tebi sve po redu,*+ 4 da se osvjedočiš u pouzdanost pouke koju si slušao.*+

5 U danima Heroda,*+ kralja judejskoga, živio je neki svećenik imenom Zaharija, iz skupine Abijine.+ Žena mu je bila od kćeri Aronovih,+ a ime joj je bilo Elizabeta. 6 Oboje su bili pravedni+ pred Bogom jer su živjeli* besprijekorno+ po svim zapovijedima+ i zakonima+ Jehovinim.+ 7 Ali nisu imali djece, jer je Elizabeta bila nerotkinja,+ a oboje su bili u poodmaklim godinama.

8 Dok je Zaharija jednom obavljao svećeničku službu pred Bogom, jer je bio red na njegovu skupinu,+ 9 ždrijebom ga je, prema svećeničkom običaju, zapalo da uđe u svetište Jehovino+ i prinese kad.+ 10 Za vrijeme prinošenja kada sve se mnoštvo naroda vani molilo.+ 11 Tada mu se ukazao anđeo Jehovin. Stajao je s desne strane kadionog žrtvenika.+ 12 Ugledavši ga, Zaharija se uznemirio i obuzeo ga je strah.+ 13 No anđeo mu je rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer su uslišene tvoje usrdne molitve+ i žena tvoja Elizabeta rodit će ti sina! Daj mu ime Ivan!+ 14 Radovat ćeš se i veseliti i mnogi će se obradovati+ rođenju njegovu, 15 jer će biti velik u očima Jehovinim.+ Ali ne smije piti vina ni opojnog pića.+ Bit će pun duha svetoga već od utrobe majčine.+ 16 Mnoge će sinove Izraelove obratiti k Jehovi,+ Bogu njihovu. 17 I ići će pred Bogom pun duha i snage kao Ilija,+ da srca očeva obrati k djeci+ i neposlušne k mudrosti pravednih, da pripremi Jehovi+ narod spreman.”+

18 A Zaharija je rekao anđelu: “Kako da budem siguran u to? Jer ja sam star+ i žena mi je u poodmaklim godinama.” 19 Anđeo mu je odgovorio: “Ja sam Gabrijel,+ koji stoji pred Bogom. Poslan sam da govorim+ s tobom i da ti objavim ovu dobru vijest. 20 I evo, zanijemjet ćeš+ i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne dogodi, jer nisi povjerovao riječima mojim, koje će se ispuniti u svoje vrijeme.” 21 A narod je čekao Zahariju+ i čudio se što se toliko zadržao u svetištu. 22 Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći, pa su shvatili da je u svetištu imao viđenje.+ Pokušao se znakovima sporazumjeti s njima, ali ostao je nijem. 23 A kad su istekli dani njegove službe,+ otišao je kući.

24 Nakon tih dana njegova je žena Elizabeta zatrudnjela.+ Pet mjeseci nije izlazila iz kuće, govoreći: 25 “Ovo mi je učinio Jehova u ove dane kad mi se smilovao i skinuo s mene sramotu među ljudima.”+

26 Kad je bila u šestome mjesecu trudnoće, Bog je poslao anđela Gabrijela+ u galilejski grad imenom Nazaret 27 djevici koja je bila zaručena s čovjekom iz doma Davidova koji se zvao Josip. Djevici+ je bilo ime Marija.+ 28 Kad je anđeo ušao k njoj, rekao je: “Zdravo,+ milošću obdarena, Jehova+ je s tobom!”+ 29 A ona se uplašila na te riječi i stala razmišljati što bi taj pozdrav mogao značiti. 30 No anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marija, jer si našla milost+ kod Boga! 31 Evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina.+ Daj mu ime Isus!+ 32 On će biti velik+ i zvat će se Sin Svevišnjega.+ Jehova Bog dat će mu prijestolje+ Davida, oca njegova,+ 33 i on će kraljevati nad domom Jakovljevim zauvijek i kraljevstvu njegovu neće biti kraja.”+

34 A Marija je rekla anđelu: “Kako će to biti, kad još nisam legla s muškarcem?”+ 35 Anđeo joj je odgovorio: “Sveti duh+ doći će na tebe i sila Svevišnjega zasjenit će te. Zato će dijete koje rodiš biti sveto,+ Sin Božji.+ 36 Evo, i tvoja rođakinja Elizabeta začela je sina u starosti svojoj i ovo je šesti mjesec njoj, koju zovu nerotkinjom.+ 37 Jer Bogu ništa što kaže nije nemoguće.”+ 38 Tada je Marija rekla: “Evo robinje Jehovine!+ Neka mi bude po riječi tvojoj!” I anđeo je otišao od nje.

39 Tih dana Marija je ustala i brzo otišla u jedan od gradova u brdima Judinim. 40 Ušla je u kuću Zaharijinu i pozdravila Elizabetu. 41 Kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, poskočilo je dijete u utrobi njezinoj. I Elizabeta se ispunila duhom svetim 42 i uzviknula je na sav glas: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen+ je plod utrobe tvoje! 43 Otkud meni ta čast da majka Gospodina mojega+ dođe k meni? 44 Jer, evo, kad mi je do ušiju dopro glas pozdrava tvojega, dijete u utrobi mojoj poskočilo je od velikog veselja.+ 45 Sretna je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti+ sve što joj je rekao Jehova!”+

46 A Marija je rekla: “Duša moja veliča Jehovu+ 47 i duh moj kliče+ Bogu, Spasitelju mojemu,+ 48 jer je pogledao na neznatnost robinje svoje.+ Gle, odsad će me svi naraštaji nazivati sretnom,+ 49 jer je Silni za mene učinio velika djela i sveto je ime njegovo.+ 50 Iz naraštaja u naraštaj milostiv je onima koji ga se boje.+ 51 Moćna je djela učinio mišicom svojom,+ raspršio je one kojima su u srcu zamisli ohole.+ 52 Zbacio je moćnike+ s prijestolja njihovih, a neznatne uzvisio,+ 53 gladne je nasitio dobrom,+ a bogate otpustio prazne.+ 54 Došao je u pomoć Izraelu, sluzi svojemu,+ sjećajući se milosti+ 55 koju je obećao praocima našim: da će zauvijek biti milostiv Abrahamu i potomstvu njegovu.”+ 56 Tako je Marija ostala kod nje oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući.

57 A Elizabeti je došlo vrijeme da rodi, i rodila je sina. 58 A susjedi i rođaci njezini čuli su da joj je Jehova iskazao veliku milost+ i radovali su se+ s njom. 59 A osmoga dana došli su da obrežu dijete+ i htjeli su mu dati ime Zaharija, po ocu njegovu. 60 Ali majka se njegova usprotivila: “Ne, nego će se zvati Ivan!” 61 Nato su joj rekli: “Nema nikoga od rodbine tvoje tko se tako zove.” 62 Potom su znakovima upitali oca njegova kako bi on htio da se zove. 63 A on je zatražio pločicu i napisao: “Ivan+ mu je ime.” Tada su se svi začudili. 64 I odmah su mu se otvorila usta+ i jezik mu se odvezao i počeo je govoriti, blagoslivljajući Boga. 65 I strah je obuzeo sve susjede njihove. Po svim brdima judejskim počelo se govoriti o svemu tome 66 i svi koji su to čuli razmišljali su o tome+ i pitali se: “Što će biti od tog djeteta?” Jer bilo je jasno da je s njim ruka Jehovina.+

67 A Zaharija, otac njegov, ispunio se duhom svetim+ te je stao prorokovati:+ 68 “Neka je blagoslovljen Jehova, Bog Izraelov,+ jer se smilovao narodu svojemu i izbavio ga!+ 69 I podigao nam je rog+ spasenja* u domu Davida, sluge svojega, 70 kao što je ustima svetih proroka svojih iz davnine+ govorio 71 da ćemo biti spašeni od neprijatelja svojih i od ruke svih koji nas mrze.+ 72 Iskazao nam je milosrđe kako je i obećao našim praocima i sjetio se svetog saveza svojega,+ 73 zakletve kojom se zakleo Abrahamu, praocu našemu,+ 74 da će nam, kad budemo izbavljeni iz ruku neprijatelja,+ dati da mu neustrašivo služimo*+ 75 u vjernosti i pravednosti pred njim sve dane svoje.+ 76 A ti ćeš se, dijete, zvati prorokom Svevišnjega, jer ćeš ići pred Jehovom da mu pripremiš puteve,+ 77 da poučiš narod njegov spasenju koje dolazi oproštenjem grijeha njihovih,+ 78 zbog duboke samilosti Boga našega. Zbog nje doći će nam svanuće+ s visine,+ 79 da donese svjetlo onima koji sjede u tami i smrtnoj sjeni,+ da dovede noge naše na put mira.”

80 A dječak je rastao+ i jačao duhom. Boravio je u pustinji sve do dana kad se pokazao Izraelu.