Luka

9 Potom je sazvao dvanaestoricu i dao im moć i vlast nad svim demonima i da liječe bolesti.+ 2 I poslao ih je da propovijedaju kraljevstvo Božje i da liječe bolesnike, 3 te im je rekao: “Ništa ne nosite na put, ni štap ni torbu ni kruh ni novac! I nemojte imati dvije haljine!+ 4 A u koju kuću uđete, u njoj i ostanite dok ne pođete dalje!+ 5 I gdje vas ne prime, izlazeći iz toga grada+ otresite prašinu s nogu svojih za svjedočanstvo protiv njih!”+ 6 I učenici su krenuli. Išli su od sela do sela objavljujući dobru vijest i liječeći posvuda.+

7 Kad je tetrarh* Herod* čuo o svemu što se događa, bio je jako zbunjen jer su neki govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih,+ 8 drugi da se pojavio Ilija, a treći da je uskrsnuo neki od drevnih proroka. 9 Herod je rekao: “Ivanu sam ja odrubio glavu.+ Tko je onda ovaj o kome sve to slušam?” Zato je tražio priliku da ga vidi.+

10 Kad su se apostoli vratili, ispričali su Isusu što su učinili.+ Tada ih je poveo u grad koji se zove Betsaida da budu sami.+ 11 Ali narod je to doznao, pa je krenuo za njim. On ih je ljubazno primio, govorio im o kraljevstvu Božjem+ i liječio one koji su trebali ozdravljenje.+ 12 Kad je dan bio na izmaku, pristupila su mu dvanaestorica i rekla: “Otpusti narod, neka odu u okolna sela i na imanja i nađu smještaj i nešto za jelo, jer smo ovdje na pustom mjestu!”+ 13 On im je odvratio: “Vi im dajte jesti!”+ Oni su rekli: “Imamo samo pet kruhova i dvije ribe.+ Želiš li da odemo kupiti hrane za sve ove ljude?”+ 14 Bilo je, naime, oko pet tisuća muškaraca.+ On je nato rekao učenicima svojim: “Posjedajte* ih u skupine po pedesetak!”+ 15 I oni su to učinili i sve su ih posjeli. 16 A on je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo, blagoslovio ih i razlomio te davao učenicima da ih podijele narodu.+ 17 I svi su jeli i nasitili se. Zatim su skupili ulomke što su preostali — dvanaest košara.+

18 Kad se jednom nasamo molio, učenici su se skupili k njemu i on ih je upitao: “Što govore ljudi, tko sam ja?”+ 19 Oni su odgovorili: “Neki kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da je uskrsnuo jedan od drevnih proroka.”+ 20 Tada ih je upitao: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar je odgovorio:+ “Krist*+ Božji.” 21 Tada im je strogo zapovjedio da to nikome ne govore.+ 22 I rekao je: “Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca te biti ubijen+ i treći dan uskrsnuti.”+

23 Tada se obratio svima: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe+ i svaki dan uzme mučenički stup* svoj i neka ide za mnom!+ 24 Jer tko god hoće spasiti svoj život,* izgubit će ga, a tko god izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasiti.+ 25 Zaista, što koristi čovjeku ako stekne cijeli svijet, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?+ 26 Jer tko se god postidi mene i riječi mojih, njega će se Sin čovječji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i slavi svetih anđela.+ 27 Uistinu, kažem vam, neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstvo Božje.”+

28 Otprilike osam dana nakon ovih riječi, poveo je sa sobom Petra, Ivana i Jakova i popeo se na goru da se moli.+ 29 Dok se molio, promijenio se izgled lica njegova,+ a odjeća mu je postala blistavo bijela.+ 30 I gle, dva čovjeka razgovarala su s njim, a to su bili Mojsije i Ilija.+ 31 Ukazali su se u slavi i počeli govoriti o njegovu odlasku koji se trebao dogoditi u Jeruzalemu.+ 32 A Petra i one koji su bili s njim svladao je san. Kad su se probudili, vidjeli su slavu njegovu+ i dva čovjeka kako stoje s njim. 33 I dok su ovi odlazili od njega, Petar je, ne znajući što govori, rekao Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje. Zato podignimo tri šatora, jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju!”+ 34 Dok je to govorio, stvorio se oblak i zasjenio ih. Kad su ušli u oblak, uplašili su se.+ 35 A iz oblaka je došao glas:+ “Ovo je Sin moj, izabranik.+ Njega slušajte!”+ 36 Kad se začuo glas, Isus se našao sam.+ A učenici su šutjeli i onih dana nisu nikome govorili što su vidjeli.+

37 Kad su sutradan sišli s gore, srelo ga je veliko mnoštvo ljudi.+ 38 I gle, neki je čovjek iz mnoštva povikao: “Učitelju, molim te, pogledaj sina mojega, jer mi je jedinac!+ 39 Duh+ ga opsjeda te on odjednom počne vikati, baca ga u grč tako da se on počne pjeniti te jedva ode od njega kad ga svega izmuči. 40 Molio sam učenike tvoje da ga istjeraju, ali nisu mogli.”+ 41 A Isus je rekao: “O bezvjerni i izopačeni naraštaju!+ Dokle moram ostati s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo sina svojega!”+ 42 No dok je dječak prilazio, demon ga je tresnuo o zemlju i bacio u snažan grč. Ali Isus je prekorio nečistog duha te izliječio dječaka i predao ga ocu njegovu.+ 43 I svi su se zapanjili zbog veličanstvene moći+ Božje.

Dok su se svi čudili svemu što je činio, rekao je učenicima svojim: 44 “Zapamtite dobro ove riječi: Sin čovječji bit će predan u ruke ljudima.”+ 45 Ali oni i dalje nisu razumjeli te riječi. Značenje njihovo bilo im je sakriveno te nisu mogli razumjeti, a bojali su se pitati ga o tome.+

46 Tada su počeli razmišljati tko bi od njih mogao biti najveći.+ 47 A Isus je znao što razmišljaju u srcu svojemu pa je uzeo dijete, stavio ga kraj sebe+ 48 i rekao im: “Tko god prima ovo dijete u ime moje, prima i mene, a tko god prima mene, prima i onoga koji me poslao.+ Jer tko se među svima vama vlada kao manji,+ taj je velik.”+

49 Ivan je nato rekao: “Učitelju, vidjeli smo kako neki čovjek istjeruje demone+ u ime tvoje, pa smo mu branili,+ jer ne ide za nama.”+ 50 A Isus mu je odvratio: “Ne branite mu, jer tko nije protiv vas, za vas je!”+

51 Kad su se navršavali dani da bude uznesen,+ Isus je odlučno krenuo u Jeruzalem. 52 I poslao je glasnike pred sobom. Oni su otišli i ušli u neko samarićansko+ selo da mu tamo sve pripreme. 53 Ali ondje ga nisu primili jer je išao u Jeruzalem.+ 54 Kad su to vidjeli učenici Jakov i Ivan,+ rekli su: “Gospodine, hoćeš li da kažemo neka vatra+ siđe s neba i uništi ih?” 55 A on se okrenuo i prekorio ih. 56 I tako su otišli u drugo selo.

57 Dok su išli putem, netko mu je rekao: “Ići ću za tobom kamo god pođeš.”+ 58 A Isus mu je odvratio: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske imaju počivališta, a Sin čovječji nema gdje nasloniti glavu.”+ 59 Nekome drugom rekao je: “Pođi za mnom!” Čovjek je odvratio: “Dopusti mi da najprije odem i pokopam oca svojega!”+ 60 A Isus mu je rekao: “Neka mrtvi+ pokapaju svoje mrtve, a ti idi i objavljuj kraljevstvo Božje!”+ 61 A jedan je pak rekao: “Poći ću za tobom, Gospodine, ali mi najprije dopusti da se oprostim+ s ukućanima svojim!” 62 Isus mu je odvratio: “Nitko tko stavi ruku na plug+ pa se obazire na ono što je otraga,+ nije prikladan za kraljevstvo Božje.”