Luka
14 Kad je jednom u subotu* došao u kuću nekog glavara farizejskoga na objed,+ pomno su ga promatrali.+ 2 A pred njim je bio neki čovjek koji je imao vodenu bolest. 3 Tada je Isus upitao zakonoznance i farizeje: “Je li dopušteno liječiti u subotu ili nije?”+ 4 A oni su šutjeli. Tada je dotaknuo čovjeka, izliječio ga i otpustio. 5 A njima je rekao: “Ako kome od vas sin ili bik upadne u bunar,+ neće li ga odmah izvući i na dan subotnji?”+ 6 I nisu mu na to mogli odgovoriti.+
7 Vidjevši kako uzvanici sebi izabiru najbolja mjesta,+ ispričao im je usporedbu: 8 “Kad te tko pozove na svadbu, nemoj zauzeti najbolje mjesto.+ Možda je pozvan i netko ugledniji od tebe, 9 pa će onaj koji je pozvao tebe i njega doći i reći ti: ‘Ustupi mjesto ovome!’ Tada ćeš posramljen morati zauzeti posljednje mjesto.+ 10 Nego kad te tko pozove, idi i zauzmi* posljednje mjesto,+ da ti onaj koji te pozvao kaže kada dođe: ‘Prijatelju, pomakni se na bolje mjesto!’ To će ti biti na čast pred svim drugim gostima.+ 11 Jer tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.”+
12 Zatim je i onome koji ga je pozvao rekao: “Kad priređuješ ručak ili večeru, ne zovi prijatelje svoje ni braću svoju ni rođake svoje ni bogate susjede. Možda će i oni tebe nekad pozvati i tako ti uzvratiti. 13 Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromašne, sakate, hrome i slijepe.+ 14 I bit ćeš sretan, jer ti oni nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se o uskrsnuću+ pravednih.”
15 Kad je to čuo jedan od gostiju, rekao mu je: “Sretan je onaj tko bude jeo kruha u kraljevstvu Božjem!”+
16 A Isus mu je rekao: “Neki je čovjek priredio veliku večeru i pozvao mnoge.+ 17 Kad je bilo vrijeme večeri, poslao je roba da kaže uzvanicima: ‘Dođite,+ jer sve je već spremno!’ 18 A oni su se svi redom počeli izgovarati.+ Prvi mu je rekao: ‘Kupio sam polje i moram ići pogledati ga. Molim te, ispričaj me!’+ 19 Drugi je rekao: ‘Kupio sam pet jarmova goveda i idem ih isprobati. Molim te, ispričaj me!’+ 20 A treći je rekao: ‘Upravo sam se oženio+ i zato ne mogu doći.’ 21 I tako se rob vratio i javio to gospodaru svojemu. Tada se domaćin razgnjevio i rekao robu: ‘Izađi brzo na trgove i ulice gradske i dovedi ovamo siromašne, sakate, slijepe i hrome!’+ 22 Nakon nekog vremena rob je rekao: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio, ali još ima mjesta.’ 23 A gospodar je rekao robu: ‘Izađi na puteve+ i među ograde i natjeraj ljude da uđu, da mi se napuni kuća!+ 24 Jer kažem vam, nitko od onih koji su bili pozvani neće okusiti moju večeru.’”+
25 A s njim je putovalo veliko mnoštvo ljudi. On se okrenuo i rekao im: 26 “Ako tko dođe k meni, a više ljubi* svojega oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i život* svoj,+ ne može biti moj učenik.+ 27 Tko god ne nosi mučenički stup* svoj i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.+ 28 Tko od vas, kad želi graditi kulu, najprije ne sjedne i izračuna trošak+ da vidi ima li je čime dovršiti? 29 Inače bi se moglo dogoditi da postavi temelj, a ne može dovršiti gradnju, pa bi mu se svi koji to vide počeli rugati: 30 ‘Ovaj je čovjek počeo graditi, a ne može dovršiti.’ 31 Ili koji kralj, kad kreće u rat protiv drugoga kralja, najprije ne sjedne i ne posavjetuje se može li se s deset tisuća vojnika suprotstaviti onome koji na njega dolazi s dvadeset tisuća?+ 32 Ako ne može, dok je onaj još daleko, šalje izaslanstvo i moli za mir.+ 33 Tako, dakle, nitko od vas tko ne ostavi sve što ima+ ne može biti moj učenik.
34 Sol je dobra. Ali ako sol postane neslana, čime će se nju osoliti?+ 35 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojivo. Baca se van. Tko ima uši da sluša, neka sluša!”+