Ivan

12 Tako je Isus šest dana prije Pashe došao u Betaniju,+ gdje je bio Lazar+ kojeg je podigao iz mrtvih. 2 Ondje su mu priredili večeru. Marta+ je posluživala,+ a Lazar je bio jedan od onih koji su s njime bili za stolom.*+ 3 Marija je tada uzela libru* skupocjenog mirisnog ulja, pravog narda,+ i namazala noge Isusu te mu ih obrisala svojom kosom.+ I kuća se ispunila mirisom ulja. 4 A Juda Iskariot,+ jedan od njegovih učenika, koji ga je trebao izdati, rekao je: 5 “Zašto se ovo mirisno ulje+ nije prodalo za tristo denara* i to dalo siromasima?”+ 6 No to nije rekao zato što se brinuo za siromahe, nego zato što je bio lopov+ — imao je kutiju za novac+ te je uzimao što se u nju stavljalo. 7 Nato je Isus rekao: “Pustite je! Neka to izvrši za dan mojega ukopa!+ 8 Jer siromahe uvijek imate+ uza se, ali mene nećete imati uvijek.”

9 Silno mnoštvo Židova saznalo je da je on ondje, pa su došli, ne samo zbog Isusa nego i da vide Lazara, kojega je on podigao iz mrtvih.+ 10 A glavari svećenički dogovorili su se da ubiju i Lazara,+ 11 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili onamo i povjerovali u Isusa.+

12 Sutradan je veliko mnoštvo koje je došlo na blagdan čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, 13 pa je uzelo palmine grane+ i izašlo mu u susret. I stali su vikati:+ “Spasi ga, molimo te!+ Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Jehovino,+ kralj+ Izraelov!” 14 A kad je Isus našao magare,+ sjeo je na njega, kao što je napisano: 15 “Ne boj se, kćeri sionska! Gle, kralj tvoj dolazi+ sjedeći na mladuncu magaričinu.”+ 16 Njegovi učenici isprva nisu tome obraćali pažnju,+ ali kad se Isus proslavio,+ prisjetili su se da je to bilo napisano za njega i da su mu upravo to učinili.+

17 Tako je narod koji je bio s njim kad je pozvao Lazara+ iz groba i podigao ga iz mrtvih svjedočio o svemu tome.+ 18 Zato mu je silan narod izašao u susret, jer je čuo da je učinio to čudo.+ 19 A farizeji+ su rekli među sobom: “Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet je otišao za njim!”+

20 Među onima koji su došli pokloniti se Bogu* na blagdan bilo je i nekih Grka.+ 21 Oni su pristupili Filipu,+ koji je bio iz Betsaide u Galileji, i zamolili ga: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”+ 22 Filip je otišao i rekao to Andriji, a zatim su Andrija i Filip otišli i rekli to Isusu.

23 A Isus im je odvratio: “Došao je čas da Sin čovječji bude proslavljen.+ 24 Zaista, zaista, kažem vam, ako zrno pšenice ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ali ako umre,+ donosi obilan urod. 25 Tko ljubi svoj život,* uništava ga, a tko mrzi svoj život+ u ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.+ 26 Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga.+ Ako mi tko bude služio, Otac će mu iskazati čast.+ 27 Sada mi je duša uznemirena.+ Što da kažem? Oče, spasi me od ovog časa!+ Ali zato sam i došao do ovoga časa. 28 Oče, proslavi ime svoje!” Nato je glas+ došao s neba: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!”+

29 Tada je narod koji je ondje stajao i čuo to rekao da je zagrmjelo. A neki su rekli: “Anđeo mu je govorio.” 30 Isus je nato rekao: “Ovaj glas nije bio radi mene, nego radi vas.+ 31 Sada je suđenje ovom svijetu, sada će vladar ovog svijeta+ biti izbačen.+ 32 A kad ja budem podignut+ sa zemlje, privući ću k sebi sve vrste ljudi.”+ 33 To je rekao da navijesti kakvom će smrću umrijeti.+ 34 Nato mu je narod rekao: “Čuli smo iz Zakona da Krist* ostaje zauvijek.+ Kako onda ti kažeš da Sin čovječji mora biti podignut?+ Tko je taj Sin čovječji?”+ 35 Isus im je odvratio: “Svjetlo će još malo biti među vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas tama+ ne nadjača! Tko hoda u tami, ne zna kamo ide.+ 36 Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!”+

Isus je to rekao, a onda je otišao i sakrio se od njih. 37 Iako je pred njima učinio tolika čuda, oni nisu povjerovali u njega, 38 tako da se ispunila riječ koju je rekao prorok Izaija: “Jehova, tko je povjerovao u ono što smo čuli?+ Kome se otkrila mišica Jehovina?”+ 39 A nisu mogli vjerovati, jer je Izaija također rekao: 40 “Zaslijepio im je oči i otvrdnuo im srca,+ da očima ne vide i srcima ne razumiju i da se ne obrate i da ih ne izliječim.”+ 41 Izaija je to rekao jer je vidio slavu njegovu+ i govorio je o njemu. 42 Ipak, i mnogi od poglavara povjerovali su u njega,+ ali zbog farizeja to nisu priznavali, da ne bi bili izopćeni iz sinagoge,+ 43 jer su više voljeli slavu koja dolazi od ljudi nego slavu koju daje Bog.+

44 A Isus je povikao: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje samo u mene nego i u onoga koji me poslao.+ 45 I tko gleda mene, gleda i onoga koji me poslao.+ 46 Ja sam došao u svijet kao svjetlo,+ da nitko tko vjeruje u mene ne ostane u tami.+ 47 A ako tko čuje moje riječi, a ne drži ih, ja ga ne osuđujem. Jer nisam došao osuditi svijet,+ nego spasiti svijet.+ 48 Tko odbacuje mene i ne prima ono što ja kažem, ima suca svojega. Riječ+ koju sam govorio — ona će mu suditi u posljednji dan. 49 Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je sam Otac koji me poslao dao zapovijed što da kažem i što da govorim.+ 50 I znam da njegova zapovijed znači vječni život.+ Stoga ono što ja govorim, govorim onako kako mi je rekao Otac.”+