Marko

12 I počeo im je govoriti u usporedbama: “Neki je čovjek zasadio vinograd+ i postavio ogradu oko njega, iskopao mjesto za vinski tijesak te podigao stražarsku kulu.+ I dao ga je u zakup vinogradarima+ te otputovao u tuđinu.+ 2 Kad je došlo vrijeme, poslao je roba k vinogradarima da uzme od njih dio uroda vinogradskoga.+ 3 Ali oni su ga uhvatili, istukli i poslali natrag praznih ruku.+ 4 Poslao im je i drugog roba. Njemu su razbili glavu i osramotili ga.+ 5 Poslao je i trećega, a njega su ubili. Tako i mnoge druge, od kojih su neke istukli, a neke poubijali. 6 Još je jednoga imao, ljubljenog sina.+ Njega je posljednjeg poslao k njima, rekavši: ‘Poštovat će sina mojega.’+ 7 Ali ti su vinogradari među sobom rekli: ‘Ovo je nasljednik!+ Hajde, ubijmo ga, pa će nasljedstvo biti naše!’+ 8 Tada su ga uhvatili i ubili+ te izbacili iz vinograda.+ 9 Što će učiniti vlasnik vinograda? Doći će i pogubiti vinogradare, a vinograd će dati drugima.+ 10 Zar nikad niste čitali ove riječi iz Pisma: ‘Kamen+ koji su graditelji odbacili postao je glavni kamen ugaoni.+ 11 Jehovino je to djelo, divno je to u očima našim’?”+

12 Otada su tražili priliku da ga uhvate, jer su razumjeli da je ispričao ovu usporedbu imajući njih na umu. Ali bojali su se naroda, pa su ga ostavili i otišli.+

13 Zatim su poslali k njemu neke od farizeja i od Herodovih pristaša+ da ga uhvate u riječi.+ 14 A kad su ovi došli, rekli su mu: “Učitelju, znamo da govoriš istinu i da nisi pristran, jer ne gledaš tko je tko, nego po istini učiš putu Božjem.+ Je li dopušteno plaćati caru* porez ili nije? 15 Da li da plaćamo ili da ne plaćamo?”+ Prozrevši njihovo licemjerje, rekao im je: “Zašto me iskušavate? Pokažite mi denar!”*+ 16 I donijeli su. A on im je rekao: “Čiji je ovo lik i natpis?” Odgovorili su mu: “Carev.”+ 17 Isus je nato rekao: “Vratite caru carevo,+ a Bogu Božje!”+ I divili su mu se.+

18 Tada su k njemu došli saduceji,* koji kažu da nema uskrsnuća, i upitali su ga:+ 19 “Učitelju, Mojsije nam je napisao da onaj kome umre brat i ostavi ženu, ali ne ostavi djeteta, treba uzeti tu ženu+ i s njom podići potomstvo bratu svojemu.+ 20 Bilo je sedmero braće. Prvi je uzeo ženu, no kad je umro, nije ostavio potomstva.+ 21 I drugi ju je uzeo, no umro je ne ostavivši potomstva. I treći isto tako. 22 I nijedan od sedmorice nije ostavio nikakva potomstva. Posljednja od svih umrla je i žena.+ 23 Kojem će od njih o uskrsnuću ona biti žena? Jer sedmorica su je imala za ženu.”+ 24 A Isus im je rekao: “Niste li u zabludi zbog toga što ne poznate ni Pisma ni Božju moć?+ 25 Jer kad ustanu iz mrtvih, neće se ženiti niti udavati, nego će biti kao anđeli na nebesima.+ 26 A o mrtvima, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj, u zapisu o grmu, kako mu je Bog rekao: ‘Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev’?+ 27 A on nije Bog mrtvih, nego živih. U velikoj ste zabludi.”+

28 A jedan od pismoznanaca, koji je pristupio i čuo njihovu raspravu, znajući da im je dobro odgovorio, upitao ga je: “Koja je zapovijed prva od svih?”+ 29 Isus je odgovorio: “Prva je: ‘Čuj, Izraele, Jehova, Bog naš, jedan je Jehova,+ 30 i ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom!’+ 31 Druga je ova: ‘Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!’+ Nema druge zapovijedi veće od ovih.” 32 A pismoznanac mu je rekao: “Učitelju, dobro je i istinito što si rekao: ‘On je jedan i nema drugoga osim njega.’+ 33 I ljubiti ga svim srcem i svim razumom* i svom snagom i ljubiti bližnjega kao samoga sebe vrijedi mnogo više od svih paljenica i drugih žrtava.”+ 34 Nato mu je Isus, vidjevši da je pametno odgovorio, rekao: “Nisi daleko od kraljevstva Božjeg.” I nitko više nije imao hrabrosti ispitivati ga.+

35 Poučavajući u hramu, Isus je rekao: “Kako to da pismoznanci kažu da je Krist* sin Davidov?+ 36 Sam je David po svetom duhu+ rekao: ‘Jehova je rekao Gospodinu mojemu: “Sjedi meni zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje pod noge tvoje!”’+ 37 Sam ga David naziva ‘Gospodinom’, pa kako mu je onda sin?”+

I silan ga je narod s užitkom slušao.+ 38 Poučavajući ih, govorio je: “Čuvajte se pismoznanaca+ koji rado hodaju u dugim haljinama i vole da ih se pozdravlja na trgovima 39 i rado zauzimaju prednja sjedala u sinagogama i najistaknutija mjesta na večerama!+ 40 To su oni koji otimaju imovinu+ udovicama i dugo se mole samo zato da ih drugi vide. Oni će dobiti strožu presudu.”+

41 I sjeo je nasuprot posuda za priloge+ i promatrao kako narod ubacuje novac u posude za priloge. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo.+ 42 A došla je jedna siromašna udovica i ubacila dva novčića.*+ 43 Tada je pozvao k sebi učenike svoje i rekao im: “Zaista, kažem vam, ova je siromašna udovica ubacila više od svih koji ubacuju novac u posude za priloge.+ 44 Jer svi su oni ubacili od viška svojega, a ona je od neimaštine svoje ubacila sve što je imala za život.”+