Matej
14 U to je vrijeme tetrarh* Herod* čuo glas o Isusu+ 2 pa je rekao slugama svojim: “To je Ivan Krstitelj. On je uskrsnuo od mrtvih i zato čini silna djela.”*+ 3 Jer Herod je bio uhvatio Ivana te ga vezao i bacio u zatvor zbog Herodijade, žene brata svojega Filipa.+ 4 Naime, Ivan mu je govorio: “Zakon ti ne dopušta da je imaš za ženu.”+ 5 I htio ga je ubiti, ali bojao se naroda, jer su ga smatrali prorokom.+ 6 No kad se slavio Herodov rođendan,+ Herodijadina je kći plesala pred njima i toliko se dopala Herodu 7 da se zakleo dati joj što god zatraži.+ 8 Ona je tada na majčin nagovor rekla: “Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja!”+ 9 Iako se ražalostio, kralj je zbog zakletve i zbog gostiju* zapovjedio da joj se dade.+ 10 I poslao je ljude da odrube glavu Ivanu u zatvoru. 11 I donijeli su glavu njegovu na pladnju i dali je djevojci, a ona ju je odnijela majci svojoj.+ 12 Na kraju su došli učenici Ivanovi, odnijeli tijelo i pokopali ga+ te otišli i javili Isusu. 13 Kad je Isus to čuo, otišao je odande lađom na pusto mjesto da bude sam.+ Ali narod je to dočuo, pa je pješice pošao za njim iz gradova.
14 Kad je izašao, vidio je silan narod, pa se sažalio+ na njih i izliječio njihove bolesne.+ 15 A kad je pala večer, pristupili su mu učenici i rekli: “Ovo je mjesto pusto, a već je kasno. Otpusti narod, neka odu u sela i kupe si nešto za jelo!”+ 16 A Isus im je rekao: “Ne trebaju ići, vi im dajte jesti!”+ 17 Oni su mu odvratili: “Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.”+ 18 A on je rekao: “Donesite mi ih ovamo!” 19 I zapovjedio je narodu da posjeda* po travi. Zatim je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo i izrekao blagoslov+ te razlomio kruhove i razdijelio ih učenicima, a učenici narodu.+ 20 I svi su jeli i nasitili se. Zatim su skupili preostale ulomke — dvanaest punih košara.+ 21 A onih koji su jeli bilo je oko pet tisuća muškaraca, ne računajući žene i djecu.+ 22 Odmah zatim primorao je učenike da uđu u lađu i odu pred njim na drugu stranu, dok je on otpustio narod.+
23 Otpustivši narod, popeo se na goru sam da se moli.+ A kad je pala večer, on je još uvijek bio ondje sam. 24 Lađa je već bila daleko* od kopna i jedva je odolijevala valovima,+ jer je plovila nasuprot vjetru. 25 A za vrijeme četvrte noćne straže* došao je do njih, hodajući po moru.+ 26 Kad su ga ugledali kako hoda po moru, učenici su prestrašeni rekli: “To je utvara!”+ I od straha su počeli vikati. 27 Ali Isus im se odmah obratio riječima: “Budite hrabri, ja sam! Ne bojte se!”+ 28 Petar mu je nato rekao: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!” 29 A on je rekao: “Dođi!” I Petar je izašao iz lađe+ i, hodajući po vodi, pošao k Isusu. 30 Ali kad je vidio olujni vjetar, uplašio se i počeo tonuti, te je povikao: “Gospodine, spasi me!” 31 A Isus je odmah ispružio ruku, uhvatio ga i rekao mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?”+ 32 Kad su ušli u lađu, olujni je vjetar utihnuo. 33 Tada su mu se oni u lađi poklonili i rekli: “Ti si uistinu Sin Božji!”+ 34 I prešli su na drugu stranu te došli na kopno u Genezaret.+
35 Kad su ga ljudi iz onoga kraja prepoznali, razglasili su to po svoj okolici. I dovodili su mu sve koji su bili bolesni.+ 36 I molili su ga da barem dotaknu rub njegove haljine.+ I svi koji su mu dotaknuli rub haljine ozdravili su.