1. Kraljevima
17 Ilija+ Tišbijac, jedan od stanovnika Gileada,+ rekao je Ahabu: “Tako živ bio Jehova,+ Bog Izraelov, pred kojim stojim,+ ovih godina neće biti ni rose ni kiše,+ osim po mojoj naredbi!”+
2 Potom mu je došla riječ+ Jehovina: 3 “Idi odavde i kreni na istok, pa se sakrij+ kod potoka* Kerita, koji je istočno od Jordana. 4 Iz potoka ćeš piti,+ a gavranima+ ću zapovjediti da te ondje hrane.”+ 5 I on je otišao i učinio po riječi Jehovinoj.+ Otišao je i nastanio se kod potoka Kerita, koji je istočno od Jordana. 6 Gavrani su mu donosili kruha i mesa ujutro i isto tako kruha i mesa uvečer, a iz potoka je pio.+ 7 Ali nakon nekog vremena potok je presušio,+ jer nije bilo kiše u zemlji.
8 Tada mu je došla riječ Jehovina:+ 9 “Ustani i pođi u Sarfatu,+ koja pripada Sidonu, pa ostani tamo! Evo, zapovjedio sam ondje jednoj ženi, udovici, da te hrani.” 10 I ustavši, otišao je u Sarfatu. Kad je došao do gradskih vrata, ugledao je tamo jednu ženu, udovicu, koja je skupljala drva. Dozvao ju je i rekao joj: “Donesi mi, molim te, malo vode u posudi da pijem!”+ 11 Kad je pošla da je donese, on joj je doviknuo: “Donesi mi, molim te, i malo kruha!”+ 12 A ona je nato rekla: “Tako živ bio Jehova,+ Bog tvoj, nemam kruha+ već samo šaku+ brašna u ćupu i malo ulja u vrču.+ I evo, skupljam malo drva da idem i pripremim nešto za sebe i za sina svojega da to pojedemo, pa da umremo.”+
13 Tada joj je Ilija rekao: “Ne boj se!+ Uđi i učini kako si rekla! Samo najprije od toga napravi malenu pogaču za mene+ pa mi je iznesi, a poslije možeš pripremiti nešto za sebe i za sina svojega! 14 Jer ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Brašno u ćupu neće se potrošiti niti će ulja u vrču nestati sve do dana kad Jehova pusti kišu na zemlju.’”+ 15 I ona je otišla i učinila kako je rekao Ilija, i mnogo je dana imala što jesti ona, on i dom njezin.+ 16 Brašno u ćupu nije se potrošilo niti je ulja u vrču nestalo,+ prema riječi Jehovinoj koju je rekao preko Ilije.
17 A poslije toga razbolio se sin te žene, kod koje je boravio, i bolest je njegova bivala sve teža te je na koncu izdahnuo.+ 18 Tada je žena rekla Iliji: “Zašto si mi to učinio,+ Božji čovječe? Došao si k meni da me podsjetiš na grijeh moj+ i da mi usmrtiš sina.” 19 No on joj je odgovorio: “Daj mi sina svojega!” Tada ga je uzeo iz njezina naručja i odnio ga u gornju sobu+ gdje je stanovao te ga položio na postelju svoju.+ 20 I stao je zazivati Jehovu: “Jehova, Bože moj,+ zar ćeš doista i ovoj udovici kod koje boravim nanijeti zlo i usmrtiti joj sina?” 21 I ispruživši se nad dječakom+ tri puta, povikao je k Jehovi: “Jehova, Bože moj, molim te neka se vrati život*+ u dijete ovo!” 22 I Jehova je uslišio glas Ilijin+ te se život dječakov vratio u njega i on je oživio.+ 23 Tada je Ilija uzeo dječaka, donio ga iz gornje sobe u kuću i dao ga majci njegovoj, govoreći: “Evo, sin je tvoj živ!”+ 24 A žena je odgovorila Iliji: “Sada zaista znam da si ti čovjek Božji+ i da je riječ Jehovina u ustima tvojim istinita.”+