Izaija
42 Evo sluge mojega,+ kojega podupirem,+ izabranika mojega,+ koji je po volji duše moje!+ U njega sam stavio duh svoj,+ on će donijeti pravdu narodima.+ 2 Neće vikati niti podizati glas svoj, neće se glas njegov čuti na ulici.+ 3 Trsku zgaženu neće slomiti+ i stijenj što tinja neće ugasiti. U istinoljubivosti svojoj pravdu će donijeti.+ 4 Neće posustati niti će se umoriti dok na zemlji ne uspostavi pravdu.+ Otoci* će čekati zakon njegov.*+
5 Ovako kaže pravi Bog, Jehova, Stvoritelj nebesa,+ onaj koji ih je razastro,+ onaj koji je rasprostro zemlju+ i rod njezin,+ onaj koji daje dah+ narodu što je na njoj+ i duh onima što hodaju njome:+ 6 “Ja, Jehova, pozvao sam te u pravdi+ i čvrsto sam te za ruku uzeo.+ Čuvat ću te i postavit ću te za savez narodu,+ za svjetlo narodima,+ 7 da otvoriš oči slijepima,+ da izvedeš zatočenike iz tamnice,+ iz zatvora one koji sjede u tami.+
8 Ja sam Jehova. To je ime moje,+ i nikome neću dati slavu svoju,+ niti hvalu svoju+ likovima rezbarenim.+
9 Evo, što sam prije navijestio zbilo se,+ a sada vam novo naviještam. Prije nego se dogodi, ja vam to objavljujem.”+
10 Pjevajte Jehovi pjesmu novu,+ hvalu njegovu s kraja zemlje,+ vi koji živite od mora+ i svega što je u njemu, otoci i vi koji živite na njima!+ 11 Neka usklikne pustinja+ i gradovi njezini, naselja u kojima žive Kedarci!+ Neka kliču radosno oni koji u krševitom kraju žive!+ S vrhova gorskih neka kliču ljudi! 12 Neka daju slavu Jehovi,+ na otocima neka objavljuju hvalu njegovu!+
13 Kao junak Jehova će izići.+ Kao ratnik podjarit će žar svoj.+ Povikat će, ispustit će poklik ratni,+ moćniji će biti od neprijatelja svojih.+
14 “Šutio sam dugo,+ nisam govorio,+ svladavao sam se.+ Kao žena koja rađa sada ću vikati, dahtati i uzdisati.+ 15 Opustošit+ ću gore i bregove, osušit ću sve bilje njihovo. Rijeke ću u suho tlo pretvoriti, močvare ću isušiti.+ 16 Vodit ću slijepce putem koji ne poznaju,+ dat ću im da kroče cestom nepoznatom.+ Pred njima ću mračno mjesto pretvoriti u svjetlost,+ a tlo neravno u ravnicu.+ Sve ću to za njih učiniti i neću ih ostaviti.”+
17 Ustuknut će i silno se posramiti oni koji se uzdaju u likove rezane,+ koji govore likovima lijevanim: “Vi ste naši bogovi.”+
18 Čujte, gluhi! Upravite pogled, slijepi!+ 19 Tko je slijep, ako ne sluga moj, i tko je gluh kao glasnik moj kojega šaljem? Tko je slijep kao onaj koji je nagrađen, tko je slijep kao sluga Jehovin?+ 20 Mnogo si toga vidio, ali nisi mario.+ Uši su ti otvorene bile, ali nisi slušao.+ 21 Svidjelo se Jehovi zbog pravednosti svoje+ uzveličati i uzvisiti zakon.+ 22 Ali to je narod opljačkan i oplijenjen,+ svi su u jame uhvaćeni, po zatvorima posakrivani.+ Plijenom su postali, a nema im izbavitelja,+ grabežom su postali, a nema nikoga da kaže: “Vrati!”
23 Tko će od vas to poslušati? Tko će o tome razmisliti i slušati za kasnija vremena?+ 24 Tko je Jakova predao grabežu, tko je Izraela predao pljačkašima? Nije li to bio Jehova, onaj kojem su zgriješili, čijim putevima nisu htjeli ići i čije zakone nisu slušali?+ 25 Zato je na Izraela izlijevao gnjev, srdžbu svoju i strahote ratne.+ Oganj ratni gutao ga je sa svih strana,+ ali on to nije primijetio;+ proždirao ga je, ali on ništa nije uzeo k srcu.+