Ponovljeni zakon

1 Ovo su riječi* koje je Mojsije uputio svemu Izraelu u kraju jordanskom+ u pustinji, u ravnicama pustim nasuprot Sufu, između Parana,+ Tofela, Labana, Haserota+ i Dizahaba, 2 jedanaest dana hoda od Horeba putem preko gore Seira do Kadeš-Barnee.+ 3 Tako se četrdesete+ godine, jedanaestoga mjeseca, prvoga dana toga mjeseca, Mojsije obratio sinovima Izraelovim i prenio im sve što mu je Jehova zapovjedio za njih, 4 a bilo je to nakon što je u Edreju+ porazio amorejskoga kralja Sihona,+ koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga,+ koji je živio u Aštarotu.+ 5 U kraju jordanskom, u zemlji moapskoj, počeo je Mojsije objašnjavati ovaj zakon,+ govoreći:

6 “Jehova, Bog naš, rekao nam je na Horebu:+ ‘Dosta ste živjeli u ovim brdima.+ 7 Okrenite se i pođite na put te idite u brdoviti kraj Amorejaca+ i k svim susjedima njihovim u Arabi,+ u brdima,+ u Šefeli,* u Negebu*+ i na obali morskoj,+ u zemlju Kanaanaca+ i na Libanon,+ do velike rijeke, rijeke Eufrata.+ 8 Evo, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite i zaposjednite zemlju za koju se Jehova zakleo ocima vašim, Abrahamu, Izaku+ i Jakovu,+ da će je dati njima i potomstvu njihovu poslije njih.’+

9 I tada sam vam rekao: ‘Ne mogu vas sam nositi.+ 10 Jehova, Bog vaš, umnožio vas je i, evo, danas vas ima mnogo kao zvijezda na nebu.+ 11 Neka vas Jehova, Bog praotaca vaših, umnoži+ još tisuću puta i neka vas blagoslovi+ kao što vam je obećao.+ 12 Kako da ja sam nosim vas, to breme i taj teret i prepirke vaše?+ 13 Izaberite iz svojih plemena ljude mudre, razborite+ i iskusne+ da vam ih postavim za poglavare.’+ 14 A vi ste mi odgovorili: ‘Dobro je to što si nam rekao da učinimo.’ 15 Tako sam uzeo poglavare iz plemena vaših, ljude mudre i iskusne, i postavio sam vam ih za tisućnike, stotnike, pedesetnike, desetnike i upravitelje plemena vaših.+

16 Tada sam zapovjedio sucima vašim: ‘Kad saslušavate braću svoju u raspravi njihovoj, sudite pravedno+ između čovjeka i brata njegova ili došljaka koji je s njim.+ 17 U suđenju ne budite pristrani.+ Saslušajte jednako i maloga i velikoga.+ Ne bojte se ljudi,+ jer je sud Božji,+ a spor koji vam bude pretežak, iznesite preda me da ga saslušam.’+ 18 I tako sam vam tada zapovjedio sve što trebate činiti.

19 Potom smo krenuli od Horeba i prošli svu onu veliku i zastrašujuću pustinju+ koju ste vidjeli na putu do brdovitog kraja Amorejaca,+ kao što nam je Jehova, Bog naš, zapovjedio. Na koncu smo stigli u Kadeš-Barneu.+ 20 Tada sam vam rekao: ‘Došli ste u brdoviti kraj Amorejaca, koji nam daje Jehova, Bog naš.+ 21 Evo, Jehova, Bog tvoj, predao ti je tu zemlju.+ Idi, zaposjedni je, kao što ti je rekao Jehova, Bog praotaca tvojih.+ Ne boj se i ne plaši se!’+

22 Ali vi ste svi došli k meni i rekli: ‘Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i da nas izvijeste o putu kojim ćemo ići i o gradovima u koje ćemo doći.’+ 23 I to je bilo dobro u očima mojim, pa sam između vas uzeo dvanaest ljudi, po jednoga iz svakog plemena.+ 24 I oni su krenuli i otišavši u brda,+ došli su do doline Eškola+ i stali su izviđati taj kraj. 25 I uzeli su plodova te zemlje+ u ruke svoje i donijeli nam ih. I izvijestili su nas: ‘Dobra je zemlja koju nam daje Jehova, Bog naš.’+ 26 Ali vi niste htjeli poći,+ nego ste se pobunili protiv naredbe Jehove, Boga svojega.+ 27 I gunđali ste u šatorima svojim: ‘Jehova nas mrzi+ i zato nas je izveo iz zemlje egipatske+ da nas preda u ruke Amorejcima, da nas istrijebe.+ 28 Kamo to idemo? Braća naša posijala su strah u srca naša,+ govoreći: “Narod je to veći od nas i viša je rasta,+ gradovi su veliki i do neba utvrđeni,+ a vidjeli smo ondje i sinove Anakove.”’+

29 Tada sam vam rekao: ‘Ne plašite se i ne bojte ih se!+ 30 Jehova, Bog vaš, ide pred vama. On će se boriti za vas+ onako kako je to učinio za vas u Egiptu pred očima vašim,+ 31 i u pustinji,+ gdje si vidio kako te Jehova, Bog tvoj, nosio+ kao što čovjek nosi sina svojega, cijelim putem kojim ste išli dok niste došli do ovoga mjesta.’+ 32 Ali usprkos svemu tome niste vjerovali Jehovi, Bogu svojemu,+ 33 koji je išao pred vama putem da vam potraži mjesto za tabor+ — noću u vatri da vidite put kojim trebate ići, a danju u oblaku.+

34 Cijelo to vrijeme Jehova je slušao glas riječi vaših. I zato se razgnjevio i zakleo se:+ 35 ‘Nijedan od ovoga zlog naraštaja neće vidjeti dobru zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati ocima vašim,+ 36 osim Kaleba, sina Jefuneova.+ On će je vidjeti, i njemu i sinovima njegovim dat ću zemlju kojom je išao, jer je u svemu slušao Jehovu.+ 37 I na mene se Jehova zbog vas razgnjevio i rekao mi: “Ni ti nećeš ući u nju!+ 38 Jošua, sin Nunov, koji ti služi, ući će u nju.”+ Njega je ojačao,+ jer će on Izraelu predati u nasljedstvo tu zemlju. 39 A vaša djeca za koju ste rekli: “Plijen će postati!”+ i sinovi vaši koji danas ne znaju što je dobro, a što zlo, oni će u nju ući, njima ću je dati i oni će je zaposjesti. 40 A vi se okrenite i pođite u pustinju Crvenomorskim putem.’+

41 Nato ste mi odgovorili: ‘Zgriješili smo Jehovi.+ Poći ćemo gore i boriti se onako kako nam je Jehova, Bog naš, zapovjedio!’ I tako ste pripasali svaki svoje oružje za rat i mislili ste da će biti lako doći gore na brdo.+ 42 Ali Jehova mi je rekao: ‘Kaži im: “Ne idite gore i ne započinjite borbu, jer ja nisam među vama,+ da vas ne poraze neprijatelji vaši.”’+ 43 I ja sam vam govorio, ali vi niste slušali, nego ste se pobunili+ protiv naredbe Jehovine i u drskosti svojoj krenuli ste na brdo.+ 44 Ali dočekali su vas Amorejci koji su živjeli na onom brdu, gonili su vas+ poput pčela te su vas rastjerali u Seiru sve do Horme.+ 45 A onda ste se vratili i plakali pred Jehovom, ali Jehova nije slušao glas vaš+ niti je k vama okrenuo uho svoje.+ 46 Tako ste u Kadešu ostali dugo vremena, onoliko koliko ste ondje ostali.+