Pjesma nad pjesmama
Ubrao sam svoju smirnu i svoje mirisno bilje.+
Jeo sam svoje saće i svoj med,
pio sam svoje vino i svoje mlijeko.”+
“Jedite, dragi prijatelji!
Pijte i opijte se ljubavlju!”+
2 “Ja spavam, ali srce mi bdije.+
Čujem svog dragog kako kuca!
‘Otvori mi, sestro moja, ljubljena moja,
golubice moja, ti koja mane nemaš!
Jer glava mi je mokra od rose,
uvojci su mi puni noćne rose.’+
3 Već sam svukla haljinu.
Zar da je opet oblačim?
Već sam oprala noge.
Zar da ih opet prljam?
4 Moj je dragi povukao ruku iz otvora kraj zasuna na vratima,
a meni je srce uzdrhtalo.
5 Ustala sam da otvorim svom dragom,
a s ruku mi je prokapala smirna,
s prstiju mi je potekla smirna,
na ručku zasuna.
6 Otvorila sam svom dragom,
ali moj je dragi već otišao, nestao je.
Bila sam očajna kad je otišao.*
Tražila sam ga, ali nisam ga našla.+
Zvala sam ga, ali nije se odazvao.
7 Zatekli su me stražari koji obilaze grad.
Istukli su me, izranili.
Stražari sa zidina uzeli su mi maramu*.
9 “Po čemu je tvoj dragi bolji od drugih,
najljepša među ženama?
Po čemu je tvoj dragi bolji od drugih,
pa tražiš od nas da ti se tako zakunemo?”
10 “Moj je dragi prekrasan i rumen,
ističe se među deset tisuća.
11 Glava mu je zlato, suho zlato.
Uvojci su mu poput palminih listova na vjetru*,
crni kao gavran.
Usne su mu ljiljani, s njih kaplje smirna.+
14 Prsti su mu od zlata, ukrašeni krizolitom.
Trbuh mu je ulaštena bjelokost posuta safirima.
15 Noge su mu mramorni stupovi na postoljima od suhog zlata.
Stas mu je kao Libanon, visok je poput cedra.+
Takav je moj dragi, takav je moj ljubljeni, kćeri jeruzalemske.”