Pitanja čitalaca
◼ Što mora učiniti kršćanin koji ne može prisustvovati Gospodinovoj Spomen-svečanosti?
Važno je da kršćani prisustvuju godišnjoj proslavi Gospodinove Spomen-svečanosti, jer je Isus rekao kada ju je uspostavio: “Ovo činite za moj spomen” (Luka 22:19). Prvi kršćani su to činili. Apostol Pavao je zato mogao pisati o braći u Korintu, koja su se “sastajala svake godine kao skupština” ili ‘sakupljala’ za Spomen-svečanost na Isusovu žrtvenu smrt (1. Korinćanima 11:20, NS). No kako su postupali sa Spomen-svečanošću pod teškim okolnostima? Što je na primjer radio Pavao tijekom godina koje je proveo u zatvoru (pod stražom i možda u okovima) u Cezareji? (Djela apostolska 23:35; 24:26, 27).
Imajući u vidu Isusovu jasnu zapovijed, čak ako je Pavao bio i izdvojen u vrijeme Spomen-svečanosti Gospodinove, sigurno mu je bilo moguće obnoviti biblijsko gledište u vezi tog događaja. Budući da je bio duhom pomazani kršćanin, sigurno je uložio sve napore da uzme ono što se moglo najprikladnije upotrijebiti za simbole. Vino je tada bilo uobičajeno piće, pa, iako je bio zatvorenik, Pavao je mogao imati nešto vina i takav kruh koji se mogao upotrijebiti u tu svrhu. To je još vjerojatnije bio slučaj kada je kasnije bio zatvoren u Rimu, gdje mu je bilo dopušteno primati posjetitelje. Vjerojatno su se neka braća iz Rima nastojala sastati s njim u maloj grupi i proslaviti Gospodinovu večeru (Djela apostolska 28:30).
Današnje skupštine Jehovinih svjedoka diljem zemlje sastaju se na dan koji odgovara 14. nizanu da proslave Spomen-svečanost na Kristovu smrt. No, ponekad se pojave neočekivane prepreke. Ponekad su strašne oluje ili poplave spriječile neke skupštine ili pojedine njene pripadnike da se sastanu kako su planirali. U rjeđim slučajevima bilo je proglašeno izvanredno stanje i naoružani vojnici su branili građanima izlazak iz kuće nakon zalaska sunca. Drugi kršćani nisu mogli biti prisutni na Spomen-svečanosti u skupštini jer su bili u bolnici ili ležali kod kuće teško bolesni. Što se može učiniti u takvim okolnostima?
Iako je posebno korisno za cijelu skupštinu da se sastane na taj važan dan, ipak to može postati nemogućim radi gore navedenih okolnosti. Kada strašno nevrijeme, prirodna katastrofa ili tome slično potpuno spriječi obitelj ili dio skupštine da se sastane sa cijelom skupštinom, onda se te odvojene osobe mogu sastati i razmotriti biblijske izvještaje, kao recimo iz Luke 22:7-23, 28-30 i 1. Korinćanima 11:20-31, te da porazgovaraju o značenju tog događaja. Isto tako, ako se skupština ne može sastati odgovarajuće večeri radi zavedenog policijskog sata, možda je najbolja mogućnost da se braća sastanu po skupštinskim grupama za studij knjige ili da se okupe po grupicama iz najbližeg susjedstva. Ukupan broj prisutnih iz svih grupa služi kao izvještaj broja posjetitelja cijele skupštine. Ako se u takvoj grupi nađe jedan sposoban, predani brat, može čak održati i kratak govor. U tim izvanrednim okolnostima nije potrebno brinuti zato što nema na raspolaganju odgovarajućih simbola, ako u toj grupi nitko nije ranije uzimao kruh i vino kao pomazani kršćanin.
Prema Božjem zakonu za Izrael postojala je posebna priprema za osobu koja nije mogla sudjelovati u redovnom pashalnom jelu; dotični je to mogao učiniti mjesec dana (30 dana) kasnije (4. Mojsijeva 9:10, 11; 2. Dnevnika 30:1-3, 15). Isto tako može učiniti i duhovni Izraelac koji apsolutno nije mogao posjetiti Spomen-svečanost 14. nizana ili nije mogao biti poslužen simbolima — on ili ona mogli bi uzeti simbole 30 dana kasnije. To bi važilo samo za pomazanog kršćanina, koji je pod zapovješću da jede kruh i pije vino (Galaćanima 6:16).
4. travnja 1985. godine nakon zalaska sunca, sastat će se skupštine pravih kršćana diljem svijeta u poslušnosti prema Isusovoj zapovijedi: “Ovo činite, ... meni za spomen.” Pozivamo te da se i ti sastaneš s njima (1. Korinćanima 11:25, NS).