Sjećaš li se?
Jesu li nedavna izdanja Kule stražare bila od praktične vrijednosti za tebe? Zašto onda ne bi ispitao svoje pamćenje pomoću sljedećih pitanja:
▫ Zašto Jehovini svjedoci stalno posjećuju svoje bližnje?
Jehovini svjedoci žele Božji blagoslov koji će doći preko obećanog Kraljevstva, a zato što vole svoje bližnje oni žele taj isti blagoslov i za njih. Zbog toga se, slijedeći Isusov primjer, osjećaju potaknutima nesebičnom ljubavlju da posjećuju svoje bližnje (Matej 6:9, 10; 22:37-39; 15. 8, stranice 8, 9).
▫ Zašto je vjerovanje u evoluciju stvar vjere?
Znanstvenici nikad nisu vidjeli da mutacije — čak niti one korisne — stvaraju nove životne oblike, no evolucionisti ipak tvrde da su upravo tako nastale nove vrste. Evolucionisti nisu bili očevici spontanog rađanja života, pa ipak, oni ustraju na tome da je život upravo tako nastao (1. 9, stranica 5).
▫ Kako možemo najbolje nadvladati obeshrabrenja koja se mogu pojaviti zbog ograničenja u životu?
Bez obzira kakva je naša situacija, ako se usredotočimo na ono što možemo učiniti, umjesto da se uzrujavamo oko onoga što ne možemo učiniti, imat ćemo više zadovoljstva u životu i naći ćemo radost u Jehovinoj službi (Psalam 126:5, 6; 1. 9, stranica 28).
▫ Koje su koristi opraštanja?
Opraštanje drugima promiče dobre odnose (Efežanima 4:32); ono ne donosi samo mir s bližnjima nego i unutarnji mir (Rimljanima 14:19; Kološanima 3:13-15); opraštanje drugima priprema put da nama budu oprošteni naši grijesi (Matej 6:14); i podsjeća nas da i mi trebamo oproštenje (Rimljanima 3:23; 15. 9, stranica 7).
▫ Kako nam primjer proroka Amosa pomaže u našoj propovjedničkoj djelatnosti?
Kao i Amos, mi ne mijenjamo Božju poruku niti je razvodnjavamo. Umjesto toga, poslušno je objavljujemo bez obzira na reakciju naših slušalaca (15. 9, stranica 17).
▫ Koje bismo Božje osobine trebali oponašati?
Dvije značajne jesu Jehovina sposobnost organiziranja i njegova sreća (1. Korinćanima 14:33; 1. Timoteju 1:11). Te su Božje osobine uravnotežene, tako da nijedna od njih nije prenaglašena na štetu druge (1. 10, stranica 10).
▫ Koji su neki pozitivni koraci koje su poduzeli roditelji kako bi pomogli svojoj djeci da služe Jehovi?
Prijeko je potrebno rano početi. Dojmovi koji su stečeni i pouke koje su naučene tijekom nježnih godina ostat će cijelog života (Priče Salamunove 22:6). Važno je poučiti ih poslušnosti i poštovanju prema Jehovi i njegovom obožavanju na svim sastancima. Uspješni roditelji uče prepoznavati neispravne sklonosti i pomažu svojoj djeci da ih isprave (Priče Salamunove 22:15). I na kraju, rano počnite postavljati teokratske ciljeve koje vaše dijete razumno može postići (1. 10, stranice 27-8).
▫ Koje bismo značajno obilježje Jehovinog opraštanja trebali pokušati provesti u djelo?
Jehova oprašta i zaboravlja (Jeremija 31:34). To je ljudima teško učiniti. Koliko je važno to činiti, naglasio je Isus, kao što je zabilježeno u Mateju 6:14, 15 (15. 10, stranice 25-6).
▫ Koje nas tri zapreke mogu spriječiti da postanemo samilosni?
Zbog naše grešne ljudske prirode, osjećaji zavisti mogu uhvatiti korijena. Ako nekome zavidimo, hoćemo li prema takvome moći postupati s nježnom samilošću? Jedna druga zapreka je nepotrebno izlaganje nasilju. To nas čini neosjetljivima na patnje drugih. Osim toga, egocentričnoj osobi po svoj prilici također nedostaje samilosti (1. Ivanova 3:17; 1. 11, stranice 19, 20).
▫ Koje pouke možemo izvući iz biblijskog izvještaja o Jobu?
Izvještaj o Jobu čini nas svjesnijima Sotoninih lukavstava i pomaže nam uvidjeti u kakvoj je vezi Jehovina univerzalna suverenost s čovjekovom besprijekornošću. Kao i Job, svi koji ljube Boga moraju biti ispitani. I mi možemo ustrajati poput Joba, dokazati da je Sotona lažac i uživati blagoslove Božjeg Kraljevstva (15. 11, stranica 20).
▫ Kako može predsjedavajući starješinstva iskazati primjereno priznanje svakom starješini?
Kad god je to moguće, predsjedavajući bi trebao dati dnevni red dovoljno rano kako bi drugi starješine imali vremena da o svakoj točki razmisle pažljivo i u molitvi. Na sastanku starješina on neće pokušavati oblikovati mišljenje starješina nego će ih ohrabrivati da iskazuju “veliku slobodu govora” u stvarima o kojima se raspravlja (1. Timoteju 3:13, NW; 1. 12, stranica 30).