Znate li?
Što se u biblijsko doba nazivalo pabirčenjem i kome je ono koristilo?
Mojsijev zakon zabranjivao je zemljoradnicima da pokupe sav urod sa svoje zemlje. Žeteoci nisu smjeli dokraja požeti rubove svojih žitnih polja. Tijekom berbe grožđa ljudi nisu smjeli skupljati grozdove koji bi preostali na trsovima niti se vraćati u vinograd kako bi pobrali grožđe koje ranije nije bilo dozrelo. A prilikom berbe maslina trebali su ostaviti plodove koji nisu pali na zemlju nakon što bi otresli grane (3. Mojsijeva 19:9, 10; 5. Mojsijeva 24:19-21). Tako su siromašni, siročad, udovice i došljaci imali priliku pabirčiti, odnosno skupljati ono što bi preostalo nakon berbe ili žetve.
Odredba o pabirčenju koristila je svim Izraelcima. Poticala je zemljoposjednike da budu velikodušni i nesebični te da se oslanjaju na Božji blagoslov, a one koji su pabirčili na marljivost, budući da je to bio naporan posao (Ruta 2:2-17). Odredba o pabirčenju omogućavala je siromašnima da imaju dovoljno hrane i da ne budu na teret zajednici. Osim toga čuvala je njihovo dostojanstvo jer nisu morali prositi niti ovisiti o tuđoj milostinji.
Zašto je Salamun za izgradnju jeruzalemskog hrama dopremao drvo čak iz Libanona?
U izvještaju iz 1. Kraljevima 5:1-10 spominje se sporazum koji su sklopili Salamun i tirski kralj Hiram. Prema tom sporazumu cedrovo drvo i drvo borovice, koje je Salamun namjeravao upotrijebiti za izgradnju hrama, trebalo je povezati u splavi i morem dopremiti do Izraela.
U staro doba cedar je bio veoma tražena roba na Bliskom istoku. U Egiptu i Mezopotamiji to se drvo često koristilo za izradu greda i oblaganje zidova u hramovima i palačama. Arheološki nalazi, kao što su kraljevski zapisi, književni tekstovi, kameni ulomci i pločice s natpisima, pokazuju da se cedar redovito dopremao u razne gradove-države južne Mezopotamije, da je ponekad bio ratni plijen te da se njime plaćao porez. U Egiptu su se od cedrovine gradile kraljevske lađe te izrađivali lijesovi i drugi predmeti koji su se koristili prilikom pogreba.
Libanonski cedar bio je posebno poznat po svojoj izdržljivosti, ljepoti te mirisu koji je ljudima ugodan, ali istovremeno i koristan jer štiti drvo od napada kukaca. Dakle, Salamun je za izgradnju hrama očito koristio najkvalitetnije materijale. Nažalost, od gustih cedrovih šuma koje su nekad pokrivale libanonske planine danas je preostao samo pokoji šumarak.
[Slika na stranici 15]
Prijevoz libanonskog cedra, reljef iz palače asirskog kralja Sargona
[Zahvala]
Erich Lessing/Art Resource, NY