INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower
INTERNETSKA BIBLIOTEKA
Watchtower
hrvatski
  • BIBLIJA
  • IZDANJA
  • SASTANCI
  • w14 1. 2. str. 10
  • Znate li?

Videosadržaj nije dostupan.

Žao nam je, došlo je do greške u učitavanju videosadržaja.

  • Znate li?
  • Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (2014)
  • Slično gradivo
  • “Dom molitve svima narodima”
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (1996)
  • Pitanja čitalaca
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (2002)
  • Isus čisti hram
    Moja knjiga biblijskih priča
  • Isus tjera trgovce iz hrama
    Poučne priče iz Biblije
Više
Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (2014)
w14 1. 2. str. 10

ZNATE LI?

Što je aloja koja se koristila u biblijsko doba?

Orlovsko drvo

Aloja se dobivala od orlovskog drveta

Biblija kaže da se aloja koristila kao miomiris kojim se mirisala odjeća i posteljina (Psalam 45:8; Mudre izreke 7:17; Pjesma nad pjesmama 4:14). Aloja koja se spominje u Bibliji vjerojatno se dobivala od orlovskog drveta (Aquilaria agallocha). To drvo tijekom truljenja ispušta mirisno ulje i smolu. U biblijsko doba drvo se mljelo, a prah koji se tako dobivao prodavao se pod nazivom “aloja”.

U Bibliji se izraelski šatori uspoređuju s alojama “što ih je Jehova posadio” (4. Mojsijeva 24:5, 6). Možda su ti šatori oblikom podsjećali na široke krošnje orlovskog drveta, koje može narasti i do 30 metara. Premda ta biljka ne raste na području današnjeg Izraela, u rječniku A Dictionary of the Bible stoji kako “postoji sasvim realna mogućnost da je u nekad plodnoj i gusto naseljenoj Jordanskoj dolini raslo orlovsko drvo, a i mnoge druge biljne vrste kojih danas ondje više nema”.

Kakve su trebale biti žrtve koje su se prinosile u jeruzalemskom hramu?

Glineni pečat pronađen kod jeruzalemskog hrama

Glineni pečat pronađen u blizini jeruzalemskog hrama; procjenjuje se da je star oko 2 000 godina

Božji zakon nalagao je da sve žrtve koje su se prinosile u hramu moraju biti vrhunske kvalitete. Bogu nisu bile prihvatljive žrtve koje su imale manu (2. Mojsijeva 23:19; 3. Mojsijeva 22:21-24). Filon, židovski pisac iz 1. stoljeća, napisao je da su svećenici pomno pregledavali životinje kako bi se uvjerili da su zdrave i da na sebi nemaju nikakvih mana ili oštećenja.

Ed Sanders, izučavatelj Biblije, kaže da su hramski službenici možda “ovlastili pouzdane prodavače žrtvenih životinja da prodaju samo životinje i ptice koje su svećenici ranije pregledali. U tom bi slučaju prodavač kupcu dao potvrdu da je životinja koju kupuje bez mane.”

Godine 2011. arheolozi su u blizini jeruzalemskog hrama našli jednu takvu potvrdu — glineni pečat veličine novčića koji potječe iz razdoblja između 1. stoljeća pr. n. e. i 70. godine n. e. Dvije aramejske riječi koje se nalaze na tom pečatu mogle bi se prevesti izrazom “čisto, za žrtvu Bogu”. Smatra se da su hramski službenici pričvršćivali takve pečate na robu kupljenu u hramu koja se davala kao prinos ili na životinje koje su se prinosile na žrtvu.

    Izdanja na hrvatskom jeziku (1973-2025)
    Odjava
    Prijava
    • hrvatski
    • Podijeli
    • Postavke
    • Copyright © 2025 Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania
    • Uvjeti korištenja
    • Izjava o privatnosti
    • Postavke za privatnost
    • JW.ORG
    • Prijava
    Podijeli