Uvijek hvaliti Jehovu
1 Postoji nekoliko aktivnosti koje su tako važne da uvijek zavređuju našu pažnju. U to, među ostalim, ubrajamo prehranu, disanje i spavanje. To nam je prijeko potrebno ako želimo fizički opstati. Apostol Pavao svrstao je propovijedanje dobre vijesti u sličnu kategoriju kada je potaknuo: “Uvijek ‘prinosimo Bogu žrtvu hvale’” (Jevr. 13:15, St, naglašeno od nas). Stoga, hvaljenje Jehove također zavređuje našu neprestanu pažnju. To je nešto što bismo trebali raditi svaki dan, uvijek hvaliti našeg nebeskog Oca.
2 Kada su drugi pokušali skrenuti Isusovu pažnju na nešto drugo, on je odgovorio: “Moram donijeti Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem” (Luka 4:43, St). Sve što je svaki dan radio tijekom svoje troipolgodišnje službe bilo je na neki način direktno povezano sa slavljenjem Boga. Poznato nam je da je i Pavao osjećao isto to, s obzirom na misao koju je izrazio u 1. Korinćanima 9:16: “I teško meni ako evangjelja ne propovijedam.” Ostali vjerni kršćani bili su ohrabreni da uvijek budu spremni braniti svoju nadu pred drugima (1. Petr. 3:15). Danas se stotine tisuća revnih pionira i milijuni skupštinskih objavitelja trude oponašati takve dobre primjere.
3 Kada razmišljamo o revnosti koju je cijelim srcem pokazao Isus Krist, naš Uzor, potaknuti smo da tijesno slijedimo njegove stope (1. Petr. 2:21). Ponekad možda postanemo obeshrabrenima kada se suočimo s problemima svakodnevnog življenja. Kako možemo svakodnevno koristiti prilike da hvalimo Jehovu ako imamo svjetovno zaposlenje s punim radnim vremenom? Ne smijemo zanemariti niti obiteljske obaveze koje zahtijevaju veliki dio našeg vremena. Većina mladih zauzeta je nužnim svakodnevnim školskim obavezama. Netko možda osjeća da je nemoguće javno hvaliti Jehovu svaki dan. Povremeno, nekome prođe i cijeli mjesec bez sudjelovanja u nekom obliku širenja dobre vijesti.
4 Jeremija je bio onaj koji se nije suzdržavao. Kada je za kratko propustio govoriti u Jehovino ime, osjetio je kako u njemu gori nepodnošljiva vatra (Jer. 20:9). Unatoč naizgled nesnošljivim nevoljama, Jeremija je uvijek pronalazio način da drugima govori Jehovinu poruku. Možemo li mi oponašati njegov primjer hrabrosti i ustrajati u traženju mogućnosti za hvaljenje našeg Stvoritelja svaki dan?
5 Naše govorenje o Jehovi ne bi trebalo biti ograničeno na formalno, unaprijed određeno vrijeme za svjedočenje s drugim objaviteljima na skupštinskom području. Sve što trebamo jest uho koje sluša. Ljude susrećemo neprestano svaki dan — dolaze nam kući, radimo s njima, stojimo s njima u redu u samoposluživanju ili se vozimo s njima u autobusu. Sve što je potrebno jest prijateljski pozdrav i pitanje koje potiče na razmišljanje ili primjedba koja će započeti razgovor. Mnogi su ustanovili da je to njihov najproduktivniji način svjedočenja. Kada imamo mnogo prilika razgovarati s drugima o dobroj vijesti, bilo bi nezamislivo da prođe cijeli mjesec bez davanja svjedočanstva za Kraljevstvo.
6 Prednost hvaljenja Jehove nikada neće prestati. Kao što je psalmist pokazao, sve što diše trebalo bi hvaliti Jehovu a mi sigurno želimo biti uključeni u to (Ps. 150:6). Ako nas naše srce potiče da to radimo uvijek, moći ćemo svaki dan koristiti prilike za razgovor o Jehovi i njegovoj Riječi.