Pitanja

◼ Da li je prikladno davati prilog za prijevoz koji drugi pružaju?

Neki od nas imaju okolnosti koje zahtijevaju da ovise o pomoći drugih da bi redovito pohađali sastanke i sudjelovali u službi propovijedanja. Mnoga braća i sestre ljubazno ulažu dodatni napor i s puno ljubavi koriste svoje vrijeme, vozila i druga sredstva da nam pruže prijevoz. Iako se možda spremaju ranije nego što bi to inače činili i vraćaju se kući kasnije, oni pružaju prijevoz uz duh spremnosti.

Kao i u svakom drugom aspektu naše kršćanske službe, svoju primjenu nalazi načelo iz Galaćanima 6:5: “Svaki [će] svoje breme nositi.” Zbog toga, ako nam netko redovito pruža prijevoz, trebali bismo pokazati svoje cijenjenje ne samo riječima nego, ako to ikako možemo, i razumnim prilogom da pomognemo pokriti troškove koji su u to uključeni (Mat. 7:12; 1. Kor. 10:24).

Čak i ako osoba koja koristi svoje vozilo ne traži financijsku pomoć i ne izgleda da joj je ona potrebna, iskrena ponuda priloga uvijek se cijeni. Vozač će možda odbiti da išta prihvati; i naravno, to bi on trebao odlučiti. Ali dobro je da ponudiš. Ako trenutno nisi u mogućnosti ništa priložiti, možeš to zadržati u mislima; možda ćeš biti u mogućnosti priložiti nešto dodatno sljedeći put kada te se bude vozilo (Luka 6:38).

Vrlo je ljubazno od onih koji imaju vozila da pružaju prijevoz onima koji inače ne bi mogli pohađati sastanke ili sudjelovati u službi propovijedanja (Pr. Sal. 3:27). Jednako tako, također je obazrivo od onih koji izvlače korist iz takve ljubaznosti da izraze svoju zahvalnost prilažući u skladu sa svojim okolnostima (Kol. 3:15).