Kako li je dobro uvijek biti prisutan!
1 Desetljećima je mnogoj našoj dragoj braći u Istočnoj Evropi bilo zabranjeno javno se sastajati. Zamisli njihovu radost kad su zabrane ukinute i kad su se mogla sastajati u slobodi!
2 Jedan je pokrajinski nadglednik o svom posjetu jednoj takvoj skupštini napisao: “U utorak navečer, na samom početku moje posjete, grijanje se pokvarilo. Vani se temperatura kretala oko nule, a unutra je bilo samo oko 5 Celzijevih stupnjeva. Dok su sjedila, braća su na sebi imala kapute, šalove, rukavice, kape i čizme. Nitko me nije mogao pratiti u Bibliji, jer je listanje bilo nemoguće. Stojeći na podiju u odijelu, ukočio sam se od zime, a svaki put kad bih progovorio, vidio bih svoj dah. No impresioniralo me to što nisam čuo niti jednu jedinu pritužbu. Sva su braća rekla kako je ugodno i dobro biti prisutan!” Ta braća nisu ni pomislila na to da propuste taj sastanak!
3 Da li i mi tako razmišljamo? Cijenimo li mogućnost slobodnog okupljanja na svojim tjednim sastancima? Ili sastanke uzimamo kao nešto samo po sebi razumljivo kad su okolnosti povoljne? Redovito posjećivanje sastanaka nije uvijek jednostavno i možda ima dana kad postoji opravdan razlog zašto nismo prisutni. No nikada ne zaboravimo da među nama ima onih koji usprkos poodmakloj dobi, teškim zdravstvenim problemima, tjelesnim manama, napornom radnom vremenu i drugim ozbiljnim odgovornostima uviđaju važnost sastanaka i gotovo su uvijek prisutni. Kakvi li su to divni primjeri koje možemo oponašati! (Usporedi Luku 2:37.)
4 Učinimo svojom navikom pravo obožavanje podupirati posjećivanjem svih naših kršćanskih sastanaka, od male grupe studija knjige do velikih kongresa. Zašto bi prisustvovanje tim okupljanjima trebali shvaćati toliko ozbiljno? Zato što je božanski nalog da se zajedno okupljamo. No postoje i drugi važni razlozi. Svima su potrebne božanske poduke i pomoć svetog duha koje primamo na sastancima (Mat. 18:20). Izgrađuje nas izmjena ohrabrenja dok se družimo s našom braćom (Jevr. 10:24, 25).
5 Prilikom Isusovog preobraženja, Petar je rekao: “Učitelju! dobro nam je ovdje biti” (Luka 9:33). Mi bismo o svim našim kršćanskim sastancima trebali razmišljati na isti način. Zaista, kako li je dobro uvijek biti prisutan!