Svaka minuta više zlata vrijedi!

Neki objavitelji službu propovijedanja uvijek završavaju u isto vrijeme, primjerice u podne. Naravno, neki zbog okolnosti ili obaveza moraju točno isplanirati do kada će biti u službi. No da li mi prekidamo službu propovijedanja naprosto zato što naš suradnik ne može ostati dulje ili zato što objavitelji iz naše skupštine obično završavaju službu u određeno vrijeme? Možemo li odvojiti barem nekoliko minuta više kako bismo naprimjer svjedočili na ulici ili izvršili jedan ili dva ponovna posjeta na putu do kuće? Možda bismo baš tada mogli kod kuće pronaći neku zainteresiranu osobu ili nekome uručiti časopis. Nije li to vrijedno truda? Imajmo na umu da svaka minuta više koju odvojimo za propovijedanje zlata vrijedi. To je jednostavan način da u još većoj mjeri “prinosimo Bogu žrtvu hvale” (Hebr. 13:15).