Jesu li simboli idolopoklonički?

MAJA 1976. ponudile su neke novine u New Yorku lančić za “ženu vašeg života”, koji joj treba pokazati “da je u srcu toliko volite, koliko i ona vas”. Na srebrnom lančiću visio je privjesak, “srebrom uokvireno srce od porculana”.

Mnogi, pročitavši taj oglas, nisu se spotaknuli na oblik privjeska. Ali neki su možda potpuno uvjereni, da kršćanska žena ne bi trebala nositi nakit u obliku srca. Zašto ne?

Pa oni mogu prigovoriti, da je srce simbol idolopoklonstva, jer su saznali, da se ono prije upotrebljavalo kod nekršćanskog obožavanja. Mogu, sasvim iskreno, na to primijeniti slijedeći biblijski savjet: “Kakav li sklad postoji između hrama Božjega i idola? ... Zato iziđite između njih i odvojite se veli Gospodin (Jehova). Ne dotičite se ničega nečista i ja ću vas primiti” (2. Kor. 6: 15-17, ST).

To nas dovodi do općeg i osnovnog pitanja, koje se može pojaviti u vezi mnogih uzoraka i oblika nakita. To pitanje glasi: kakvo bi stanovište trebao zauzeti kršćanin prema oblicima i uzorcima, koji su, bilo kada i bilo gdje bili ili su još uvijek, u vezi sa krivom religijom?

To se pitanje može pojaviti, kada izabireš tapete za stan ili kad kupuješ kravatu, haljinu ili nakit, na primjer, dugmad za manžete, narukvicu ili lančić. Ono se može čak pojaviti, kada se zanimaš za neku lampu ili posuđe. Mogao bi se pitati: da li taj uzorak ima nekakve veze sa idolopoklonstvom? Možda te na to pitanje može navesti neki tvoj poznanik. Ne želiš učiniti nešto, što je neispravno. Ali što je ispravno?

Razmotrimo neke primjere. Alexander Hislop pisao je u svojoj knjizi The Two Babylons (Dva Babilona):

“‘Srce’ je bilo jedan od svetih simbola (egipatskog boga) Ozirisa, kada se ponovno rodio i kada se pojavio Harpokrat, dijete-božanstvo (Bog šutnje i tajanstvenosti) ... Obožavanje ‘svetog srca’ dospjelo je, izgleda, i do Indije, jer se tamo prikazuje Višnu ... sa srcem, koje visi na njegovim grudima ... Obožavanje ‘svetog srca’ nije bilo ništa drugo, nego obožavanje svemogućeg ‘svetog Bela’ iz Babilona, pod tim simbolom.”

Tako je u prvom izdanju prijevoda Novi svijet Kršćanskih grčkih spisa (engl. izdanje, 1950.) bio prikazan crtež srca s objašnjenjem:

Srce babilonskog boga Bela

Mnogi drugi religiozni simboli upotrebljavali su se u staro doba. Tako je, na primjer, bilo poznato krilato sunce u različitim oblicima u Feniciji, Asiriji i drugim zemljama. Međutim, u knjizi The Migration of Symbols (Migracija simbola) od G. d‘Alviella piše: “S dobrim razlogom je rečeno, da je krilato sunce egipatski simbol u punom smislu”. Vjerojatno si već vidio to sunce na egipatskim umjetničkim predmetima.

Egipćani su uzeli i druge predmete iz prirode za religiozne simbole. O skarabeusu ili kotrljanu (gundevalju) izvještava The World Book Encyclopedia: “Za Egipćane je skarabeus simbolizirao i uskrsnuće i besmrtnost. Oni su od kamena ili metala klesali figure tih insekata i upotrebljavali ih kao amajlije”.

Također su i određene biljke upotrebljavane kao religiozni simboli. Mnogi su narodi imali u svojoj religiji i mitologiji sveto drvo, na primjer: “palmu, šipak, čempres i vinovu lozu”. Ljiljan na primjer, potječe iz novijeg vremena. Uzorak ljiljana, koji je već bio poznat u staroj Indiji i Egiptu, postao je sastavni dio heraldičnih (Heraldika — nauka o razvoju GRBOVA) uzoraka na grbu francuskog dvora. “U čast svetog trojstva francuski kralj Karl V je 1376. godine ograničio broj listića ljiljana na tri.” (Encyclopedia Britannica, izdanje 1976., sv. IV. str. 182.)

Slično religiozno značenje može biti u vezi sa djetelinom sa tri lista. O toj biljci ili njenom uzorku čitamo u enciklopediji:

“Djetelina (ir. seamrog, “mala djetelina”), neka od različitih djetelina (sa tri lista) ..., čije sve vrste rastu u Irskoj. Prvobitno je izabran list djeteline, kao narodni irski znak, jer je prema legendi sveti Patrik upotrijebio tu biljku, da bi prikazao nauku o Trojstvu. Irci još iz najstarijih vremena smatraju mnoge vrste djeteline ... simbolima sreće i to se praznovjerstvo zadržalo među pripadnicima mnogih naroda do današnjega dana.”

Značaj porijekla

Zmije, križevi, zvijezde, ptice, cvijeće ... da, postoji skoro beskrajan broj uzoraka i simbola, koji su u određenom razdoblju bili u vezi sa idolopoklonstvom. Kako će iskreni kršćanin znati što mora izbjegavati, a što treba previdjeti, jer je nevažno?

Sigurno nije svejedno, kakve uzorke ili simbole ima kršćanin u svom stanu, na odjeći ili na nakitu. Jedan primjer za to je zakon, koji je dao Jehova Bog Izraelcima a koji je zapovijedao, da ne zaokružuju svoje kose na sljepoočnicama, niti da šišaju vrh svoje brade (3. Mojs. 19:27, ST). Očigledno je bilo u to vrijeme uobičajeno kod nekih poganskih naroda, da bradu šišaju na određeni način, što je imalo veze sa obožavanjem njihovih bogova (Jer. 9:26; 25:23). Ako bi neki Izraelac oponašao tu modu, mogli bi promatrači iz toga zaključiti, kakvi su njegovi religiozni nazori i mogli bi pomisliti, da on podupire pogansko obožavanje. Božji narod je bio poslušan i čuvao se te poganske moderne frizure. Stoga je na mjestu, da i kršćanin izbjegava stvari, koje bi ga dovele u vezu sa idolopoklonstvom.

Međutim, ne mora automatski značiti da se pravi obožavalac mora čuvati nekog ukrasa samo zato, što su ga idolopoklonici upotrijebili bilo kada i bilo gdje. Na primjer, palme, šipci i bikovi pripadali su ukrasima u Jehovinom templu u Jeruzalemu (1. Car. 6:29-35; 7:15-18, 23-25). Nije bilo neispravno, što su pravi obožavaoci upotrijebili te prirodne stvari, koje je Bog stvorio, kao ukrase, iako su isti u drugim religijama služili kao idolopoklonički simboli. Svatko tko je posjećivao templ, znao je, da Božji narod nije obožavao te ukrase, ili ih smatrao svetim simbolima.

Drugi faktor, koji se mora uzeti u obzir, jest značenje, koje ima određeni uzorak ili znak u području gdje živiš.

Značenje se mijenja

U mnogim se slučajevima mijenja značenje znaka već prema mjestu i vremenu. Neki oblik može za nekog promatrača u određeno vrijeme i na određenom mjestu imati određeno značenje, dok za drugog promatrača na drugom mjestu i u drugo vrijeme može imati sasvim drugo značenje. Osvrni se na slijedeći primjer:

Na što misliš, kada vidiš znak — kukasti križ? Kukasti križ je zapravo stari religiozni simbol, koji se upotrebljavao u cijelom svijetu. U The World Book Encyclopediji piše o tome:

“Stari simbol, koji se često upotrebljavao kao ukras ili religiozni znak. ... Kukasti križ našao se na bizantinskim građevinama, budističkim zapisima, keltskim spomenicima i grčkom kovanom novcu. Također je bio vrlo rašireni simbol među Indijancima Sjeverne i Južne Amerike.”

Međutim, pošto je kukasti križ u novije vrijeme bio simbol Trećeg Rajha, većina promatrača ne misli danas na njegovo prijašnje religiozno značenje. Kao što se objašnjava u već spomenutoj enciklopediji, kukasti križ danas predstavlja “sve zlo što su učinili nacionalsocijalisti za vrijeme svoje vladavine”.

No, neki simbol može promijeniti svoje značenje i u drugom pogledu. Poganski religiozni simbol može izgubiti svoje pogansko značenje. U knjizi The Migration of Symbols (Migracija simbola) piše u vezi toga:

“Često se događa, da neki simbol iz zemlje u zemlju mijenja svoje značenje. Na taj način može, dakako, neki simbol postati obični ukras, ako ga umjetnici proizvode zbog njegove estetske vrijednosti ili jednostavno zbog njegove originalnosti, i ako ništa ne znaju o njegovom prvobitnom značenju.”

Tako se može mijenjati i značenje određenog znaka iz mjesta u mjesto. Za to će nam poslužiti kao primjer djetelina sa tri lista. U nekim mjestima može se još i danas smatrati općim simbolom nebiblijske nauke o trojstvu. U drugim područjima može biti takav odnos relativno nepoznat, ali se tamo može smatrati list djeteline simbolom sreće, koji se nosi na narukvici ili se nalazi na kravati.a (Usporedi sa Izaijom 65: 11, 12) Međutim, na drugim mjestima ne mora se misliti ni na jedno od tih značenja; kad bi se tamo list djeteline nalazio kao uzorak na tapetama ili odjeći, većina ljudi bi ga jednostavno smatrala lijepim, prirodnim ukrasom, kao što se cvijeće, obojeni listovi ili lijepe biljke upotrebljavaju za ukrašavanje prostorija.

Na što mora, uglavnom, paziti kršćanin? Ne na to, što je možda neki simbol ili uzorak značio stoljećima prije ili što o tome misle oni s druge strane Zemlje, već na to, što on sada znači za većinu ljudi u mjestu gdje živiš.

U praksi

Što sve to znači u praksi? Očigledno je, da se još uvijek obožavaju neki stari religiozni predmeti ili još uvijek imaju religiozno značenje, bilo u istoj ili nekoj drugoj religiji. Uzmi za primjer križ.

U Encyclopeaediji Britannici (1976.) piše: “Oblici križeva upotrebljavali su se davno prije kršćanstva u skoro svim dijelovima svijeta, kao religiozni ili drugi simboli.” G. d‘Alviella izvještava: “Kada su Španjolci osvojili Srednju Ameriku, našli su u hramovima urođenika prave križeve, koji su služili kao simboli ... božanstva, koje je istovremeno bilo strašno i dobrotvorno.”

Jehovini svjedoci su često navodili biblijske dokaze, da Isus zaista nije bio ubijen na križu (stupu sa poprečnom gredom, Dj. ap. 5:30). Zato ne dovode križ u vezu sa Isusovom smrću. Usprkos tome, križ ima, u većini dijelova Zemlje, još uvijek religiozno značenje. Kada bi Jehovin svjedok nosio križ, misleći da je to samo nakit, promatrači bi, naravno, mislili nešto drugo. Oni bi najvjerojatnije zaključili, da ga kršćanin nosi zbog sadašnjeg religioznog značenja križa. Zato kršćani izbjegavaju nositi taj religiozni simbol.

Ali vratimo se još jednom na pitanje u vezi srca. Srce je bilo, doduše, religiozni simbol u starom Babilonu. Da li ono ima još uvijek to značenje tamo gdje živiš? Najvjerojatnije nema. Služi kao nakit i podsjeća na ljudsko srce, u krajnjem slučaju, na “ljubav”. U tom slučaju mogu neki kršćani smatrati, da ne griješe ako nose nakit u obliku srca.

Trebalo bi, međutim, uzeti u obzir još nešto: iako srce u mnogim zemljama danas ne služi kao religiozni simbol, možda je to ipak slučaj tamo gdje ti živiš. I ako u vrijeme određenog praznika, na primjer, Valentinovog dana, šalješ razglednice sa uzorcima srca ili nosiš nakit u obliku srca, mogao bi kod drugih izazvati utisak, da sudjeluješ u tom religioznom blagdanu. Čak i onda, kada kršćani na drugim mjestima ili u drugo vrijeme, ne razmišljajući o tome, upotrebljavaju taj nakit, možda ćeš zaključiti, da je za tebe osobno bolje, da ga ne nosiš, ili da to barem ne činiš u određeno doba godine.

Što je odlučujuće?

Budući da postoji toliko različitih uzoraka i simbola, koji se upotrebljavaju u krivim religijama (kod krivog obožavanja), vjerojatno bismo kod svakog uzorka pronašli neko nepoželjno značenje, ako bismo si uzeli vremena i potrudili se ispitati ih. Ali zašto bismo to činili? Zar nas to ne bi nepotrebno uznemirilo? I zar ne bismo mogli bolje iskoristiti naše vrijeme i pažnju?

Ako neki uzorak ili znak smatraju tamo gdje živiš religioznim simbolom, tada bi bilo ispravno, da ne upotrebljavaš takav predmet. Ako su u tvom mjestu mnogi ljudi osobito osjetljivi na određene oblike predmeta ili nakita, možda ćeš se kao zreo kršćanin radije odreći toga, da ne bi izazvao bespotreban nemir ili spoticanje. Apostol Pavao je dao slijedeći savjet: “Prema tome, težimo za onim što promiče mir i uzajamnu izgradnju! Dobro je ne jesti meso i ne piti vino i ništa ne činiti zbog čega posrće brat tvoj” (Rim. 14:19, 21 ST).

Pavao je, također pokazao, da bi trebali upraviti svoju pažnju na stvari, koje su zaista vrijedne, umjesto da se svađamo oko nebitnog značenja i mogućih veza, koje nisu odlučujuće važnosti (1. Kor. 10:25, 26; 2. Tim. 2:14, 23). Na taj način može kršćanin upraviti svoju pažnju na ‘pravednost, mir i radost po Duhu Svetom’, osobine koje mu pomažu razumjeti, što je bitno za Božje Kraljevstvo (Rim. 14:17, ST).

[Bilješka]