Što Biblija kaže?

Da li je Bog stvorio đavla?

ISUS KRIST je rekao o svom ocu Jehovi Bogu: “On je istinit i nema u njemu nepravde” (Ivan 7:18). Ako je tako, kako je onda nastao đavo? Da li bi đavo mogao biti jedno od Božjih stvorenja, kao takav stvoren? Ni u kojem slučaju.

U jednoj pjesmi koju je napisao Mojsije govori se o Božjim djelima: “Veličate li našeg Boga! Stijena, njegova djela su savršena, jer su mu svi putevi pravda. Bog vjernosti, u kojeg nema nepravde; pravedan je on i čestit”. Mojsije zatim dalje govori o naciji Izrael, koju je Bog odabrao, izbavio iz Egipta i poučio svom zakonu: “Oni su sa svoje strane pogubno djelovali; nisu mu djeca, greška je njihova. Naraštaj pokvaren i izopačen” (5. Mojsijeva 32:3-5, NS).

Boga ne treba kriviti za zastranjenje Izraela. On se za njih brinuo, štitio ih i vodio, a oni su bili u potpunosti svega toga svjesni. Djelovali su po svom vlastitom izboru. Dakle, kad su odlučili da idu lošim putem, on ih nije nasilno spriječavao. Dopustio im je da ispolje svoju slobodnu volju.

Svo Božje djelo stvaranja je savršeno, a njegovi putevi i postupci su savršeni. Sve što on stvara ima svoju svrhu, i stvoreno je tako da tu svrhu ispuni. Tako su i anđeli svi stvoreni savršeni (Ps. 103:20). Stvoreni su prema Božjoj slici, a Bog svakako ima slobodnu volju. Savršenstvo razumnih stvorenja bi, zapravo, u svojoj suštini uključivalo slobodu izboru. Da im je onemogućeno da biraju dobro ili zlo, anđeli bi bili obični roboti, baš kao što elektronski kompjuter može raditi samo ono za što je programiran. Ni jedna razumna osoba ne bi bila sretna kad bi bila lišena sposobnosti da ispoljava slobodnu volju.

Isto tako, s Božjeg stanovišta, razumne osobe koje imaju slobodu volje mogu doprinijeti veću slavu i čast Bogu. Bog je stvorio i mnogo toga što je neživo, kao što su zvijezde i planete u svemiru, koje nemaju izbora, nego se moraju u savršenom redu gibati po svojim putanjama. To otkriva Stvoriteljeva mudrost i moć. Ali, osoba koja ima slobodnu volju i koja odluči ići smjerom pravednosti jer ljubi ono što je ispravno i ljubi svog Stvoritelja zbog njegovih divnih osobina, pridaje Bogu mnogo više slave i časti i služi mu na zadovoljstvo.

Biblija, dakle, jasno pokazuje da je anđeo koji je postao sotona ili đavo, bio savršen od vremena svog nastanka. Ime sotona i đavo dobio je onda kad je odlučio poći neovisnim smjerom djelovanja u pobuni protiv Boga. Isus je za njega rekao: “On je krvnik ljudski od svog početka, i nije stajao čvrsto u istini, jer istina nije u njemu. Kad govori laž, on govori prema svom vlastitom nahođenju, jer je lažac i otac laži” (Ivan 8:44, NS).

Pošto ga je stvorio Bog i pošto je bio jedan od njegovih nebeskih anđela, moglo bi se reći da je taj anđeo u početku bio “u istini”. Isus kaže: “On nije stajao čvrsto u istini”. On je bio otac laži, ali nije to postao prije nego je izrekao prvobitnu laž Adamu i Evi u Edenskom vrtu (1. Mojs. 3:1-5). Stoga je bio krvnik ljudski “od svog početka”, tj. od onda kad je izrekao laž koja je Adamu i Evi donijela smrt. On to nije bio onda kad je stvoren, nego je to postao onda kad je počeo lagati i kad je krenuo buntovničkim pravcem.

Prema tome, jasno je da Bog nije stvorio đavla. Taj je anđeo sam sebe načinio sotonom ili đavlom krenuvši smjerom koji se suproti Bogu i oklevetavši Boga lažući o njemu, pa je tako taj prvobitni lažac narušio svoje savršenstvo. Od tada ga se naziva sotonom, što znači “protivnik”, i đavlom, što znači “klevetnik”. Bog ga nije uništio odmah na početku njegove pobune, nego mu je dopustio da živi u određenu svrhu. Međutim, on stoji pod smrtnom osudom, koju će Bog izvršiti u određeno vrijeme (Rim. 16:20).

Božje postupanje sa sotonom, đavlom možemo predočiti tako da razmotrimo kako je Bog postupao s faraonom, vladarom starog Egipta. Taj faraon je držao Židove u teškom ropstvu u Egiptu. Vidjevši njihovo potlačeno stanje, Jehova Bog je poslao Mojsija s porukom faraonu da pusti Izraelce. Bog je znao faraonov stav i rekao je Mojsiju da će faraon odbiti taj zahtjev. Rekao je: “Da, ja dobro znam da vam kralj Egipta neće dati dopuštenje da idete bez snažne ruke. I ja ću morati svoju ruku ispružiti i udariti Egipat svojim udivljenja vrijednim djelima koja ću usred njega učiniti; i nakon toga će vas pustiti” (2. Mojsijeva 3:19, 20, NS).

Kasnije je Jehova rekao Mojsiju: “Otvrdnut ću mu srce da ne pusti naroda” (2. Mojsijeva 4:21, Authorized Version). To ne znači da je Bog usadio zle misli u faraonovo srce. U prijevodu Novi svijet stoji ovako: “Dopustit ću da mu srce postane tvrdokorno”. Bog se nije miješao, nego mu je ‘dopustio da zategne konop dok se nije sam objesio’.

Tako Jehova nije prouzročio da faraon djeluje protiv svoje volje. Faraonovo srce je bilo sklono tome da zadrži Izraelce u ropstvu. Bog je zapravo prema faraonu pokazao ljubaznost, uklonivši nevolju za nevoljom iz Egipta na faraonov zahtjev. Ali, Božja tolerantnost prema faraonu omogućila je da on otkrije svoje prave “boje”, svoje pravo tvrdokorno raspoloženje. Bog je rekao faraonu: “Iz ovog sam te razloga održao na životu (ili, “sačuvao te”), da bih ti pokazao svoju moć i da bi se moje ime objavilo po čitavoj Zemlji” (2. Mojs. 9:16, NS). Uz to se Jehova pokazao superiornim egipatskim bogovima (2. Mojs. 12:12). Kao rezultat toga, mnogi Egipćani su se priključili Izraelcima u obožavanju pravog Boga Jehove (2. Mojs. 12:37, 38).

Prema tome, Bog nije stvorio nikoga i ništa što je zlo. Isto tako, on ne iskušava nikoga da čini zlo. Isusov polubrat Jakov je rekao: “Svakoga iskušava njegova vlastita želja, koja ga vuče i mami. Ta želja zatim, kad postane plodna, rađa grijeh; a opet grijeh, kad je učinjen, donosi smrt” (Jakov 1:14, 15, NS). Anđeoski sin, koji je postao sotona, prema tome je dopustio svojoj sebičnoj želji da ga primami i odvuče na zlo. Iz tog primjera možemo naučiti da trebamo odmah odbaciti pogrešne želje koje dolaze u naše misli ili koje nam se nude. Podržavanjem tih želja mi ih samo pothranjujemo, te će tako one postati plodne i rezultirati grijehom, na našu žalost.

“Budite razboriti, budno pazite, Vaš protivnik, đavo, obilazi kao ričući lav i traži koga će progutati. Usprotivite mu se čvrsti u vjeri, znajući da se ista stradanja dešavaju čitavoj zajednici braće po svijetu” (1. Petr. 5:8, 9, NS).