Zašto je dojenje najbolje

VEĆ godinama nije više uobičajeno dojenje među ženama Zapadnog svijeta. Ipak, liječnici za dječje bolesti nastoje sada uvjeriti majke da je za dojenčad bolje dojenje. Unatoč tome, u zemljama u razvoju sve je više dojenčadi, koju umjetno othranjuju.

Da li dijete, othranjeno flašicom, napreduje jednako dobro? Zašto se majke sve više navode na dojenje iako je do sada bilo moderno davati bebama hranu flašicom? Dobro promišljeni odgovori mogu pomoći majkama da se odluče za najbolji način prehranjivanja svoje djece.

JOŠ pred 100 godina skoro sve su majke dojile svoju djecu. A prije njih radile su to majke tisućljećima. Dohranjivanje je počelo s odbijanjem djeteta od prsiju.

Budući da je danas u Zapadnim industrijskim zemljama većina mlađih žena zaposleno, njima je praktičnije othranjivati djecu s flašicom. Osim toga, mnoge smatraju dojenje zaostalim.

I u zemljama u razvoju sve je više djece koju se hrani flašicom. U bolnicama dojenčad dobiva rutinski flašicu, jer je to sestrama praktičnije.

Ipak, u zemljama u razvoju još se uvijek većina dojenčadi potpuno ili djelomično othranjuje dojenjem. Majke koje žive u gradu mogu dojiti djecu ujutro ili navečer, a preko dana kad rade, djetetu može dati flašicu veća sestra ili neka rođaka.

Budući da se hrana iz flašice ili kaša često priprema iz nepasteriziranog mlijeka, mnogi su mišljenja da bi bilo bolje naučiti majke da dohranjuju svoju djecu gotovom hranom. Ali, i tu ima problema.

Problem higijene

Neosporno je da siromaštvo utječe na zdravlje dotičnog sloja stanovništva. Nedostatak sanitarnih uređaja, manjkava zdravstvena zaštita kao i pomanjkanje hrane i čiste pitke vode, uzroci su oboljenja i smrtnosti dojenčadi. Kada se u zemljama gdje vladaju takve prilike većina dojenčadi umjetno prehranjuje, raste opasnost zaraze, ukoliko pribor za pripremanje hrane za dojenčad nije sterilan.

Opasnost od zaraze mnogo je manja kod dojenja, nego kod upotrebe flašice. Liječnik iz Venecuele, koji izvještava da u toj zemlji svake godine umre 10 000 dojenčadi od katara želuca i crijeva, ili od upale pluća, piše: “Djeca koju se doji zaštićena su od tih bolesti.” U Indiji je također utvrđeno da je smrtnost djece koju othranjuju flašicom skoro osam puta veća od smrtnosti djece koja su na prsima. Do toga dolazi prije svega zato, jer se kod pripremanja hrane za dojenčad ne pazi uvijek na higijenu. Postoji još jedan daljnji činilac: majčino mlijeko je također bolja zaštita od bolesti.

Zaštita od bolesti

Dijete dolazi na svijet pun bolesti, protiv kojih se samo ne može još zaštiti. Majčino mlijeko pruža zaštitu u obliku takozvanog prvog mlijeka (kolostruma), koje se izlučuje prvih dana nakon poroda. Ta žuta tekućina bogata je antitijelima i proteinom, koja tijekom nekoliko mjeseci štite dijete od određenih bakterija.

Samo majčino mlijeko je također bogato antitijelima i kemijskim tvarima, koje uništavaju štetne bakterije i viruse. Osim toga, na dojenče ne djeluju strani proteini, što ga štiti od alergije. Kada se priprema hrana za dojenčad, dio zaštitnih tvari uništava se kuhanjem mlijeka. Tako djetetu koje se hrani preko flašice nedostaje potrebna zaštita.

Idealno udovoljava potrebama prehrane

Majčino mlijeko sadrži također potrebne tvari u pravilnom omjeru i u pravilnom sastavu. Tako dijete uzima u sebe minerale, vitamine i druge tvari bez opasnosti da pretrpa ili preoptereti svoj nejaki i nježni probavni sustav. Majčino mlijeko je lako probavljivo.

Slijede neki primjeri: Majčino mlijeko sadrži željezo u blagoj koncentraciji, a ipak je to razmjerno veća količina nego ga dječjem organizmu može dati kravlje mlijeko. Tako dijete prima željezo toliko potrebno u prvih šest mjeseci života. Da je željezo zastupljeno u većem omjeru, ono bi se vezalo uz određene zaštitne proteine sadržane u majčinom mlijeku, a oni tada ne bi mogli ispuniti svoju antibakterijsku ulogu. Istraživači pretpostavljaju da mala količina željeza doprinosi tome da su djeca koju se doji manje prijemljiva za crijevne infekcije. Jača koncentracija pogodovala bi rastu organizama, koji izazivaju te bolesti.

Kolostrum sadrži jako mnogo koncentrirane bjelančevine, kao i drugih za rast važnih tvari. Pretpostavlja se da to pogoduje razvitku crijevne flore, kao i obrambenom sistemu protiv određenih želučano-crijevnih smetnji.

Dojenčad treba mnogo masnoće, koja otprema energiju i pospješuje normalni rast. Majčino mlijeko sadrži mast koja dobro upija, tako da nema potrebe za vitaminom, koji se daje djeci koju se umjetno prehranjuje. Dok dijete siše na majčinim prsima, mlijeko postaje sve hranjivije. Takovo hranjenje sprečava debljanje i štiti dijete od prekomjerne težine. Tako i u kasnijem životu kod djece koja su bila dojena, postoji manja opasnost debljanja.

Majčino mlijeko sadrži mnogo kolesterola, koji, pretpostavlja se, igra važnu ulogu u razvitku živčanog i organskog tkiva, kao i žučne kiseline u djeteta. Ta veća količina kolesterola stvara u dječjem organizmu preduvjet za rastvaranje te tvari. Tako kasnije kada dijete, koje se othranjivano dojenjem, poraste, dobiveni kolesterol doprinosi sprečavanju arterioskleroze.

Daljnje prednosti

Sve ovdje navedeno daje spoznati da umjetno prehranjivanje dojenčadi nije za njih najbolje, iako je to za majke i bolničko osoblje praktičnije. Trgovina s dječjom hranom je za proizvođače jako unosan posao, ali uz sve to dijete ostaje ‘praznih ruku’.

U novinama Sunday Sketch izašao je članak nigerijskog psihijatra, u kojem on ukazuje na daljnju prednost dojenja: “Mnogim je majkama danas naročito stalo do tjelesnog razvitka njihova djeteta. Stoga kupuju najbolju dječju hranu, koja im stoji na raspolaganju, hraneći njome dijete odmah po rođenju. Pri tom previđaju činjenicu da dojenje predstavlja za majku posebni užitak, čini je zadovoljnom i unapređuje prisnost veze majka—dijete.”

Prisni odnos između majke i djeteta mnogo doprinosi duhovnom i duševnom razvitku djeteta, a za majku je doživljaj dojenja izvor rastućeg zadovoljstva, što je osposobljava da svojem djetetu bude ljubazna majka, od samog rođenja pa sve dok ne odraste.

Jedna druga prednost dojenja jest u tome što usporava sazrijevanje jajne stanice, čime nastaju prirodni razmaci između dviju trudnoća. Zatim, određeni hormoni koji igraju ulogu pri proizvodnji mlijeka, potiču maternicu na ritmičko skupljanje, (vraćanje maternice u normalno stanje mirovanja), kao i brže rastvaranje zaliha masti sakupljenih za vrijeme trudnoće. Time majka ponovno dobiva svoj prijašnji izgled.

Prema vijesti New York Times magazina od 8. jula 1979. istraživanja su pokazala da “je dojenje za ženu određena zaštita od raka na prsima”.

Sve to ukazuje na veliku mudrost Stvoritelja, koji je tako stvorio ženu da može sama hraniti svoje dijete. To je mudrost koja daleko nadmašuje mudrost dviju generacija proizvođača dječje hrane (1. Mojsijeva 1:27, 28; Psalam 139:13-16).

Međutim, to ne znači da u vezi s dojenjem nema problema ili opasnosti. Majčino mlijeko može biti otrovano. Ako majke koje doje djecu uzimaju neke lijekove, tragovi toga ostaju u mlijeku. Ako majčina hrana sadrži ostatke pesticida, tada se te kemikalije rastvaraju i u majčinom mlijeku.

Poznato je također da majčino mlijeko nije posve besplatno. Majka mora dobro jesti da bi imala dovoljno zdravog mlijeka. Novac koji izdaje za dječju hranu, može koristiti za zdravu i dobru hranu za sebe.

Naravno, i dojenje treba naučiti. Ali, većini žena to ne pada teško ukoliko su spremne na to, te ako ih drugi podupru i potaknu na to. Dok dijete siše, mozgu majke se posreduje nalog da izlučuje hormone, koji pospješuju tečenje mlijeka. Što se majka više privikava na dojenje, to bolje funkcionira taj postupak.

Odvagnemo li sve teškoće i prednosti, koja je onda najbolja metoda prehranjivanja dojenčadi? Gotovo uvijek prirodna. Dok ga doji, majka ne samo da hrani svoje dijete, nego čini najbolje što za njega uopće može učiniti.