Kako je religija djelovala protiv bratstva?

U CIJELOSTI, ljudi danas sve više gube povjerenje u religiju. Ipak, mnogi vjeruju da ona uči ljude bratstvu i ljubavi. Naravno, uvijek je u svim religijama bilo pojedinaca koji su postupali plemenito. Ali, što otkrivaju činjenice općenito o religijama svijeta? U kojoj mjeri su religije odgovorne, na primjer, za ratove — protivno ljubavi i bratstvu?

Izvještaji povijesnih knjiga govore o užasnim stvarima. Oni govore o strašnim patnjama, nedjelima i prolijevanju krvi, za što su odgovorne krive religije, ili su u najmanju ruku dale svoj blagoslov. O krvavim križarskim “svetim” ratovima u srednjem vijeku, koje je vodilo kršćanstvo, čitamo u knjizi “Car, vitez i učenici” (strana 55): “Križari su bili neobuzdani i okrutni. Otimali su i pljačkali druge kršćane, vršeći nevjerojatno sramotna djela nad svojim muslimanskim protivnicima.”

1208. godine organizirao je papa Inocenc III posebni križarski rat protiv pripadnika religioznog pokreta laika, nazvanog po njihovom utemeljitelju, trgovcu Petru Waldensu iz Lyona. Petar Waldens je napao bogatstvo i raskoš svećenstva. Prema pisanju povjesničara H. G. Wellsa, papa Inocenc III proglasio je križarski rat protiv Waldenza, “dozvolio je svakom nezaposlenom odrpancu, koji uđe u redove križarske vojske, da upotrebom mača, vatre i bodeža izvrši sve zamislive strahote nad najmiroljubivijim podanicima francuskog kralja. Priče o grozotama tog križarskog rata strašnije su od bilo koje povijesti mučeništva”.

Rezultat tog križarskog rata bio je stvaranje nove crkvene institucije, papinske inkvizicije, organizirane pod vodstvom dominikanskog reda. Komentar povjesničara H. G. Wellsa u vezi s time glasi: “Sada su na stotinama evropskih trgova sjedili crkveni dostojanstvenici, gledajući kako se spaljuju i ruše tijela njihovih protivnika. A sa tim je žrtvama tonula u prah i pepeo velika uloga crkve u povijesti čovječanstva”.

Sva ta nedjela kao i različite zloupotrebe, dovele su početkom 16. stoljeća do pojave Reformacije. No, kao katolička crkva stoljećima prije, tako su se i protestanti uskoro umiješali u politiku. 1618. godine izbio je između protestanata i katolika tridesetogodišnji rat, koji se uskoro proširio u religiozni sukob evropskih razmjera. “Taj je rat vođen besprimjernom okrutnošću (...) izopačenost je imala za posljedicu pojavu nezaustavljivog razvrata” (A History of Europe od H. Fischera).

Spomenuli smo samo nekoliko od mnogih ratova, koje su religije skrivile ili su ih podupirale. A kako je danas?

Religija i današnji ratovi

Već stoljećima vlada u Irskoj ogorčeno neprijateljstvo između katolika i protestanata. Razračunavanja u Sjevernoj Irskoj prouzročila su proteklih godina mnogo zla na obje strane, tražeći mnoge žrtve. Za te su patnje velikim dijelom odgovorne crkve, radi svojeg nacionalističkog shvaćanja i miješanja u politiku.

Bliski Istok je sve do danas, ostao središte razračunavanja u kojima igra ulogu i religija. U Libanonu se već godinama međusobno bore “kršćani” i “nekršćani”, a još se uvijek ne nazire kraj tom prolijevanju krvi. Slično je bilo u Indiji kad su 1947. godine Englezi dali zemlji nezavisnost, a različite nekršćanske grupe su se međusobno poklale.

Svima nam je dobro poznato što se događalo u tim i drugim razračunavanjima, pri čemu je religija odigrala važnu ulogu. Ali, za ta nedjela nisu krive samo velike svjetske religije, nego i manje grupe. Jedna od njih pobudila je posebnu pažnju i izazvala ogorčenje u cijelom svijetu. Bilo je to 1978. godine. U Gvajani je na nagovor vođe sekte Jima Jonesa oko 900 njenih članova oduzelo sebi život.

No, omjer te katastrofe neznatan je u usporedbi s Prvim i Drugim svjetskim ratom. U oba ta rata doživjeli su milijuni pripadnika kršćanstva, zatim Židovi, budisti, Hindusi i drugi, strašne gubitke u ljudskim životima, bacivši jedni druge u veliku bijedu. A na obje strane zaraćenih naroda, svećenstvo je molilo Boga za blagoslov.

Religijama svijeta nije uspjelo uspostaviti bratstvo, jer su sve one učinile temeljnu grešku, navele su narod da slijedi ljudske vođe i njihove nauke, umjesto da rade ono što nam je Bog u svojoj Riječi, Bibliji, zapovjedio da radimo (Ivan 12:43).

Dakle, te svjetske religije ne nose obilježje prave religije. Jedan nadahnuti pisac Biblije jasno je rekao: “Čisto i neokaljano bogoslužje pred Bogom i Ocem sastoji se u ovomu: pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samoga sebe čistim od ovog svijeta” (Jakov 1:27, ST). Ove riječi odišu duhom ljubavi i bratstva. Protivno tome, sjetimo se milijuna koji su u nasiljima i progonstvima — prouzročenima od nečiste i krive religije — postali udovicama i sirotama. A razlog leži u tome što se ta religija ‘opoganila sa svijetom’.

Sve to daje jasno razumjeti da nikada ne smijemo očekivati da će sistemi krive religije, na čijem čelu stoje crkve kršćanstva, biti u stanju uspostaviti bratstvo među ljudima. Stoljećima su posjedovali moć i bili u prilici to učiniti. Ali, ono što mi danas vidimo jest svijet opterećen kriminalom, terorizmom i ratovima, svijet podijeljen kroz politiku, nacionalizam, rasizam i kroz tisuće religioznih zajednica.

Znači li to da je stvar bezizgledna? Je li situacija toliko teška da se nikada neće ostvariti san o sveopćem bratstvu? Mnogi su ljudi možda suglasni s tekstom neke popularne pjesme, koja nosi naslov “Zašto?”: “Postojao je recept za bratimljenje čovječanstva, ali se nažalost izgubio, a sada nema više nikoga tko bi ga potražio.”

Ali, ne budi obeshrabren. Recept za bratstvo među ljudima nije izgubljen, postoji čak jezgra svjetskog bratstva.

[Slika na stranici 6]

“Sveti ratovi” su doveli Boga na zao glas