Jesu li crteži na peruanskom tlu bili pristaništa za nepoznate svemirske letjelice?

KAD se Peru nadlijeće avionom, raspoznaju se usred pustinje ogromni crteži — stilizirane slike životinja i geometrijski likovi. Pustinja Nazca, u kojoj su nacrtani ti crteži na zemlji je suhija od Sahare. Tko su tvorci tih crteža i što oni znače?

Stoljećima se takoreći ništa nije znalo o tim crtežima na tlu. Ostali su sakriveni, jer su divovski veliki, a njihovi su ih tvorci učinili na ravnici, gdje nema uzvišenijeg mjesta sa kojeg bi se mogli vidjeti.

Sakrivena umjetnost! Nevidljiva! Prevelika da bi je se moglo vidjeti s tla! Prava zagonetka! Ti su se crteži mogli vidjeti u svojoj cjelini i ispravno provjeriti tek kada je bilo moguće nadlijetati ih. 1927. godine uočio je te čudnovate crteže neki pilot, koji je u jednom starom avionu nadlijetao to područje, koje leži otprilike 450 km južno od Lime. Ali, on se nije posebno zainteresirao za to. Ipak, američki agronom dr Paul Kosok, koji je 1939. godine došao u Peru da bi proučavao prahistorijske uređaje za navodnjavanje, uočio je jedinstvenost tih crteža na tlu.

To razmjerno novo otkriće izazvalo je veliko zanimanje davši povoda za mnoge špekulacije o porijeklu i svrsi crteža. Budući da je kao cjelokupni kompleks vidljiv samo iz zraka, postavljeno je pitanje, radi li se o pristaništu za nepoznate svemirske letjelice?

Tvorci tih crteža, pripadnici Nazca-Paracus kulture, nisu ostavili nikakve pismene bilješke, iako su inače bili vrlo napredni. Budući da nedostaju pismeni zapisi, konačno objašnjenje tih slika bit će moguće tek u određeno vrijeme u budućnosti. Ipak, mnogo toga je već istraženo. Matematičarka Maria Reiche luta tom pustinjom već najmanje 35 godina, sa sklopivim mjerilom u ruci, nastojeći otkriti tajnu Nazca crteža. Što su otkrili ona i drugi arheolozi?

Crteži

Nazca ravnica, nad kojom već stoljećima vije vjetar sa jugozapada, postala je idealnom crtaćom tablom. Vjetar je otpuhnuo goli pijesak s površine, ostavivši samo malo kamenje (10 do 15 cm u prosjeku) posmeđelo od oksidacije, koje prekriva tu ravnicu. Tlo ispod njega je žuto, tako da se kamenje na njemu jako ističe. Tvorci tih crteža na zemlji odstranjivali su samo gornji sloj, da bi mogli napraviti svoje slike. Zahvaljujući povoljnim vremenskim prilikama — ovdje takoreći nikada ne pada kiša — ti su crteži ostali sačuvani preko 1000 godina.

Na pustinjskom tlu nacrtani su ogromni pauci, ptice, ribe ubojice, trokuti, trapezoidi, nekoliko kilometara dugačke linije i drugi geometrijski oblici, što je sve moguće vidjeti iz zraka. Ogroman kolibri dugačak je 300 metara, a raspon krila mu je 60 metara. Neka druga slika predstavlja ogromnog kita ubojicu, iz čijih ustiju visi nešto nalik čovječjoj glavi, što dokazuje da su Nazca bili lovci na glave. Tu je i lik koji predstavlja tropsku morsku pticu, promjera krila 150 metara. Ova slika otkriva da su Nazca bili u tijesnoj vezi s morem. Veoma začuđuje pauk, koji je možda predodžba jednog od mnogih zviježđa južne hemisfere. Jedna druga slika predstavlja ogromnu iglu o kojoj visi vijugavi konac, što možda ukazuje na visoko razvijeno tkalačko umijeće Nazca. Mnogi veliki crteži na tlu nalik su na uzorke sa njihovih tkanih haljina i sa keramike.

Crtež koji predstavlja majmuna vrlo je lijepo nacrtan, iako se vide samo obrisi. Glava je bez očiju, nosa i ustiju. Crtež je dugačak 80 metara. Neobičan je ogroman uvijeni rep, promjera otprilike 30 metara. Velika spirala na kraju repa često se može vidjeti na peruanskim zemljanim slikama. Nalik je azijskoj figuri zvanoj mandala, koja predstavlja svemir. Ako postoji neka veza s tim shvaćanjem, tada crteži na zemlji predstavljaju možda ogromnu kartu zvjezdanog neba.

Jedna daljnja potvrda da bi ti crteži mogli predstavljati kartu zvjezdanog neba, jest činjenica da kljun kolibrića završava u redu značajnih linija, posljednja točno tamo gdje Sunce izlazi 21. decembra. I jedna druga figura ptice u vezi je sa izlaskom Sunca; ptičji kljun upravljen je u smjeru u kojem Sunce izlazi 24. juna — to je datum kada su Inki slavili religioznu svečanost u čast Sunca.

Izrada crteža

Kako je Nazcama bilo moguće izraditi te crteže, kad nisu mogli vidjeti gotovo djelo? To im sigurno ne bi uspjelo da su jednostavno crtali na prazno. Znakovi su zahtijevali apstraktno razmišljanje, kao i točno poznavanje geometrijskih oblika. Nazca su očito sačinili brižljive planove za svoje slike, time što su ih izveli u malom mjerilu, a zatim uz pomoć štapova i užadi prenijeli na ravnicu.

Slike su najčešće izrađene u dužini od 26 metara. Dužina od 1,3 metra, koja se često ponavlja, smatra se jedinicom mjere. To je u ondašnjih Peruanaca bila dimenzija između vrhova prstiju ispruženih ruku. Bila je to takozvana prirodna mjera. Sve su dužine odgovarale bilo toj temeljnoj jedinici, bilo višestrukoj ili jednom dijelu nje. Već se nagađalo da crteži u kojima se stalno ponavlja ta jedinica mjere, sadrže neku vijest sakrivenu u brojevima. Ali do sada nije nikome uspjelo odgonetnuti njihov smisao.

Zašto su izrađeni?

Iako se još uvijek ne zna točno što znače ti crteži, do sada je sasvim jasno da nemaju nikakve veze s pristaništem za izvanzemaljske letjelice.

Shvaćanje da je Nazca-Parakus kulturi bila potrebna pomoć vanzemaljskih letjelica da bi mogla izraditi te crteže, bilo bi ponižavanje inteligencije tih ljudi (svaki gimnazijalac, koji posjeduje osnovno znanje iz geometrije, mogao bi sam izraditi te crteže uz pomoć štapova i užadi) i bilo bi u suprotnosti s ostalim kulturnim djelatnostima.

Oni su na primjer razvili odličan sistem navodnjavanja, koristeći vodu koja je tekla ispod korita rijeke; koje je skoro cijelu godinu bilo suho. Ispod korita rijeke otkrili su sloj ilovače, koji je sprečavao poniranje vode u zemlju. Korito rijeke je bilo naizgled suho, ali je po sloju ilovače tekla podzemna voda. Iskoristivši to, sagradili su podzemne tunele i galerije, sakupljajući tako vodu kojom su natapali svoja polja. Iz tih spremišta vode tekle je 30 litara vode u sekundi. Iako su ti ljudi živjeli u suhom i divljem području, oni su cijelu godinu dobivali vodu s Andskih planina.

Nazca-Parakus kultura čuvena je po svojim odličnim tkaninama. Velik dio toga pronađen je u grobovima. Nazca su upotrebljavali ručne tkalačke stanove, a njihove se tkanine smatraju najljepše satkanim tkaninama svih kulturnih naroda. Također je u cijelom svijetu poznata njihova keramika, zbog svojih umjetničkih uzoraka.

Daljnja arheološka otkrića pokazuju da su se bavili astrologijom, koja je bila dio njihove religije. I oni su poput Inka obožavali Sunce, Mjesec i zvijezde. Peruanski arheolog dr Guillermo Illescas je uvjeren da određeni crteži, kao majmuni i pauci — a možda čak i svi — predstavljaju zviježđa. Kao što su u drugim kulturnim područjima određene zvijezde bile sastavljene u grupe radi lakšeg pregleda i označavanja, zatim imenovane i predočene u slici (Babilonci su ih nazvali po životinjama, na primjer, po lavu i raku), tako su se i Nazca, prema njegovom mišljenju, poslužili kolibrićem, majmunom, paukom itd., da bi predočili zviježđa južnog neba.

Zatim, kako je to besprijekorno dokazano, ravne linije na horizontu obilježavaju određeni položaj Sunca tijekom godine, kao na primjer zimski solsticij, koji na južnoj polutci pada na 21. juna. Druge linije pokazuju položaj Sunca u vezi sa usjevima i žetvom.

Budući da je sve što su Nazce učinili bilo u tijesnoj vezi s njihovom religijom, to i crteži imaju vjerojatno religiozno značenje. Nema sumnje, za njihovu su izradu bili zaduženi svećenici, pa su oni sigurno tvorci tih crteža. Jesu li ih učinili zato da bi to bogovi mogli vidjeti? Možda. U svakom slučaju oni nemaju ništa sa vanzemaljskim letjelicama.

Ili si je netko dozvolio šalu, učinivši tako velike crteže da ih nitko, pa čak niti sam umjetnik ne bi mogao pregledati? Možda se radilo samo o draži da se crteži prenesu na pustinjsko tlo.

I druge su kulture stvarale spomenike, koji su bili tako veliki da ih se u potpunosti nije moglo vidjeti sa Zemlje. Stoga su ostali sakriveni za običnog promatrača. Tako je na primjer na tlu pustinje kod Blythe (Oklahoma, SAD), nacrtana preko 50 metara dugačka figura čovjeka. Jedan drugi spomenik, koji predstavlja zmiju koja proždire jaje, nalazi se u državi Ohio (SAD). Visok je 1, a dugačak 400 metara, kao cjelokupni kompleks nije ga moguće vidjeti sa zemlje. U južnoj Engleskoj može se vidjeti slijedeći spomenik: u vapnenoj stijeni jednog brežuljka uklesan je 100 metara dugački lik konja, nazvanog bijeli konj iz Uffingtona. A u Japanu postoji grob yamatotohimomosohime, u obliku ogromne ključanice, također nevidljiv sa zemlje.

Zašto su sagrađeni ti spomenici? Nitko ne može sa sigurnošću odgovoriti na to pitanje. Ali, peruanski crteži na zemlji svjedoče o inteligenciji Nazca, čija je kultura cvjetala na obali Perua između 300. g. pr. n. r. vr. i 900. g. n. r. vr. Budući da je Jehova Bog obećao uskrsnuće, kako “pravednih”, tako i “nepravednih” (Djela apostolska 24:15), to će sigurno mnogi Nazce biti među onima, koji će uskrsnuti na Zemlji pod Božjim novim uređenjem. Tada ćemo dobiti odgovore na pitanja, koja sada ne možemo objasniti. Jer, tko bi mogao bolje objasniti značenje peruanskih crteža na zemlji, nego njihovi tvorci?