Što dokazuje oblikovanje u prirodi?

SVI se divimo lijepo oblikovanim ili dobro konstruiranim stvarima. Možda je riječ o lijepo oblikovanom prostoru, o cvijetu ili kompjutoru. Dobra konstrukcija djeluje ugodno, privlačno.

U vezi s time često se ukazuje na misao da postojanje konstrukcije pretpostavlja postojanje konstruktora. Mnogi vjeruju da današnja znanstvena otkrića podupiru taj dokaz. Zašto? Jer nam pomažu razumjeti koliko je svemir kompleksan i genijalan.

Sjeti se što je otkriveno samo u svijetu jedne jedine žive stanice! Još pred stotinu godina smatralo se da je stanica samo grudica protoplazme, okružena jednostavnom membranom. Danas znamo da je čak i ta vanjska membrana divno djelo, jer regulira građu, koju stanica prihvaća ili izbacuje. U unutrašnjosti stanice nalazi se zadivljujuće mnoštvo građe, koja stoji u izmjeničnom odnosu. To su, primjerice, proteini, enzimi, originalni plan DNK i mnogi daljnji krajnje komplicirani sastavni dijelovi.

Zajednička obilježja

Bez obzira promatramo li sićušni svijet atoma i stanica ili svemir s milijardama zvijezda i galaksija, koji ulijeva strahopoštovanje, svuda otkrivamo nešto zajedničko. Vidimo red i inteligenciju — oznake konstruktora!

Kad u dnevnom životu ugledamo konstrukcije, ne oklijevamo pripisati ih inteligentnim ljudima. Tako priznajemo da svaka kuća ima inteligentnog graditelja. Ručni sat, koji možda upravo nosimo, smatramo djelom urara. Kad ugledamo tehničke znakove na stolu, znamo da ih je učinio neki crtač. Gledajući slike u nekoj galeriji znamo da ih je netko naslikao. Da, čak stol, stolica, četkica za zube ili olovka imaju ljudskog konstruktora i proizvođača. No, što bi pomislio kada bi ti netko na pitanje: “Tko je stvorio te stvari?” odgovorio: “Nitko, one su nastale jednostavno same od sebe?”

Sve su te stvari svojom konstrukcijom i funkcijom razmjerno jednostavne u usporedbi s atomima, živim stanicama, biljkama, životinjama, ljudima i svemirom! Ako već nešto razmjerno jednostavno mora imati konstruktora i stvaraoca, nije li tada razumno zaključiti, da se to odnosi i na nešto daleko kompleksnije?

I bez obzira koliko bila intenzivna razmatranja konstruktorskih obilježja, mnogi su suglasni s riječima apostola Pavla, koji je rekao za Boga: “Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike” (Rim. 1:20, ST).

Pa ipak, neki pitaju: Ako je to razmišljanje tako logično, zašto još uvijek toliki ne vjeruju da postoji jedan konstruktor — Bog?

[Slika na stranici 3]

Od malog svijeta atoma, do svemira, koji ulijeva strahopoštovanje, opažamo slična obilježja konstrukcije.