Televizija i podmukla propaganda
VOJNA parada je bila u punom jeku. Ispred tribine predsjednika kretale su se motorizirane trupe uz grmljavinu ratnih aviona. Iznenada je iz jednih vojnih kola iskočilo nekoliko naoružanih muškaraca. Bacivši granate na tribinu, otvorili su vatru svojim strojnicama. U nekoliko sekundi Egipat je izgubio svog predsjednika, Anwara El-Sadata. A samo nekoliko sati nakon toga cijeli je svijet mogao pratiti te scene, kao da je osobno prisutan. Još jednom su televizijski tehničari obavili pažnje vrijedan posao.
Trenutno posredovanje vijesti
Na televizijskom ekranu mogli smo pratiti atentat na predsjednika Regana i na papu Ivana Pavla II, zatim pokušaj udara u španjolskom parlamentu — i to odmah nakon što su se odigrali svi ti nepredviđeni dramatični događaji. Osim toga, preko televizijskih emisija često se događaji prenose na drugu stranu globusa.
Sigurno je upečatljivije promatrati kako svemirski brod začuđujućom točnošću pristaje na isušeno jezero u kalifornijskoj pustinji, nego samo preko radija slušati vijesti, da se sigurno vratio natrag. Gledajući posljedice neke poplave u Indiji ili potresa u Italiji, ljudi postaju svjedocima ljudske patnje. Tada izražavaju suosjećanje, što ih navodi da podupru akciju pružanja pomoći. Sve to govori u prilog televizijskim vijestima.
Podmukla opasnost
Ali, postoji i naličje svega toga. U Parizu je u International Herald Tribune objavljen izvještaj o japanskoj televiziji. U tom je izvještaju psiholog, profesor Ishikawa rekao da veće komercijalne televizijske stanice “uljepšavaju vijesti” i da “ne govore istinu”. Izvještaj također citira Tadashi Okuyamu, izdavača jednog japanskog televizijskog časopisa, koji je označio televiziju “najutjecajnijim medijem u zemlji”.
Ono što vrijedi za Japan, odnosi se više ili manje i na mnoge druge zemlje. Televizija je gotovo u svakoj zemlji postala najutjecajnijim medijem, no to nije uvijek dobar utjecaj. Čak ako su televizijske stanice potpuno neovisne od svake državne kontrole, interesne grupe ili poduzeća jako zastupljena u reklamnim emisijama, mogu utjecati na vijesti na području religije, industrije i politike. Obojene vijesti su podmukli oblik cenzure. Ta je opasnost još veća u zemljama, gdje radio i televizija imaju državni monopol. Tu postoji veliko iskušenje da država upotrijebi taj “najutjecajniji medij” u propagandne svrhe. U totalitarnim zemljama to se radi javno, ili na podmukli način, činjenice se mogu obojiti ili izvrnuti zbog sebičnih interesa, time da se pokaže samo jedna strana.
Pa čak kada pratiš televizijske vijesti, ne zaboravi na BLAGOSLOV ili PROKLETSTVO televizije. Osim što oblikuje tvoje misli, ona može utjecati i na tvoje zdravlje. Na koji način?