Kriza crkve u Italiji

“ZATVORENO: Javite se općinskom župniku”. Tako je glasio naslov jednog članka objavljenog u katoličkom časopisu Isus. Riječ je o sve većem broju zatvorenih crkava u Italiji. Crkveni vođe su jako uznemireni tom sve učestalijom pojavom.

Ne postoji točna statistika o broju crkava zatvorenih tijekom proteklih godina. Ipak, pouzdano se zna da se broj penje na stotine, i da mnoge daljnje crkve ostaju prazne.

Među zatvorenim crkvama nalazi se i više velikih katedrala. One su bile građene da bi mogle primiti stotine, da, čak tisuće posjetitelja crkava. Časopis Isus objašnjava da je “katedrala u Torinu postala atrakcijom za strane posjetitelje”, koji dolaze u velikom broju da bi vidjeli “znamenitosti Torina”. “Mogućnost preživljavanja katedrale u Milanu” — jedne od najčuvenijih u svijetu — ovisi o prihodima iz drugih akcija, koji doprinose pokriću troškova.

A što reći za druga mjesta obožavanja? “Za mnoge crkve, uključujući i značajne umjetničke spomenike, još uvijek nije nađeno rješenje. Kao mjesta obožavanja zatvaraju se, u najboljem slučaju određuju za primjenu u neku drugu svrhu”, pisalo je u istom časopisu.

Na zatvorene crkve nailazimo kako u gradovima, tako i u seoskim područjima. Tipičan primjer je Rogliano, grad sa oko 7 000 stanovnika u provinciji Cosenza. U posljednjih 10 godina zatvorene su 3 od 8 postojećih crkava, također i jedan samostan, da bi poslužili u neku drugu svrhu. U crkvi St. Hippolytus otvorena je autoradiona. Neka druga crkva pretvorena je pred nekoliko godina u žitnicu. Jedna od preostalih pet crkava, naime St. Georg, koristi se samo povremeno. U Roglianu postoje samo dvije redovite župe. Nekadašnji samostan, služi sada kao trgovina i općinski ured.

U Rimu i drugim velikim gradovima mnoge su crkve i samostani ili napušteni ili pretvoreni u hotele, skladišta, picerije, sportske dvorane, bolnice i muzeje. Na nekima već par godina stoji natpis: “Zatvoreno radi uređenja”, no popravci nisu nikada ni započeti.

Sve je manji broj seminara za obrazovanje svećenika

Prema službenoj statistici, u godinama 1970. do 1979. opao je broj seminara, koji pripremaju studente za svećeničku službu, sa 375 na 259 — što znači gubitak 116 seminara u manje od 10 godina. Mnogi drugi održavaju se samo djelomično.

Časopis Il Gazzettino iz Venecije daje slijedeći komentar: “Godine obilja, kada se na našim seminarima pojavljivao sve veći broj studenata, danas su samo izblijedjela sjećanja. (...) Ove ogromne poluprazne zgrade su najočitiji i najžalosniji ostatak tolikih razbijenih snova.”

Svetišta u kojima se čuvaju posebno cijenjene religiozne slike, pogođena su istim razvojem stvari. “U Italiji je od 1 500 zgrada te vrste, zatvoreno najmanje 300”, čitamo u časopisu Isus.

Pad broja posjetitelja crkava

U Italiji se proteklih godina mnogo govori o “religioznom buđenju” među mladima. Ipak, katolički svećenici su razočarani rezultatima ankete, koju su proveli katolički istraživači među 5 000 mladih ljudi, starih između 18 i 25 godina.

Novine Corriere della Sera objavile su intervju s katoličkim svećenikom Giancarlom Milanesi, koji je vodio tu anketu. “Anketa je prije svega pokazala”, rekao je on, “da napredak sekularizacije (pretvaranje crkvenih dobara u svjetovne), koja se već nekoliko godina pokreće među mladim naraštajem, nije usporen, kako se mislilo na temelju često spominjane teorije o takozvanom ‘povratku k duhovnim vrijednostima’, ili ‘religioznom buđenju’; to je mit. (...) Svega 9,1 posto mladih, povezanih s nekim katoličkim ili nekatoličkim klubom, i 0,4 posto ‘slobodnih’ mladih ljudi govori da osjećaju ‘potrebu za religioznošću’”.

Zašto traje ta ‘sekularizacija’ među mladima? Zašto ne osjećaju potrebu za unapređivanjem duhovnih vrijednosti? Zašto napuštaju crkve? Časopis Settimana, namijenjen svećenicima, priznaje: “Naše svečanosti su prilično neosobna stvar, pa iako mi veoma često spominjemo riječ ‘zajedništvo’ može se dogoditi da netko bude srdačnije pozdravljen u trgovini povrćem, nego li u crkvi.” Zatim dodaje: “Posjetitelje se bombardira samovoljno izabranim odlomcima iz Evanđelja i propovijedima koje ili izopačuju Sveto pismo ili nemaju ništa s njime.”

Broj svećenika opada

Jedan daljnji razlog zatvaranja mnogih crkava u Italiji, jest pomanjkanje svećenika. To pomanjkanje proizlazi iz činjenice da se sve manje osoba javlja za zvanje svećenika.

Mjesečnik za svećenike Vita Pastorale priznaje: “Crkva je u dva tisućljeća svoje povijesti proživljavala različite krize, uzrokovane bilo izvana ili iznutra. Te smo teškoće svladali na račun rascjepa, posljedice čega još i danas osjećamo. Ali, još nikada nismo imali tako manjkav odaziv za zvanje svećenika, što je opet razlog i posljedica drugih, ne manje sudbonosnih kriza. Opravdano se javlja pitanje kako će crkva izgledati za deset godina, kada ostare svećenici, i članovi religioznih redova i kada se brojčano smanje na polovicu.”

U Francuskoj se događa da laici održavaju službu božju, kad neka općina nema svećenika da bi održao misu. Prema izvještaju Settimane i crkva u Italiji pokušava oživjeti sličnu inicijativu. U časopisu se također navode teškoće tog nauma “obzirom na daleko rašireno pomanjkanje interesa za duhovne stvari”. Drugim riječima: članovima crkava nedostaje želja da sudjeluju u duhovnim aktivnostima.

Publikacija Gazzetta del Sud izvještava da je samo u biskupiji Reggio Calabria “već 15 općina bez svećenika”. Prema izvještaju iz La Stampe u biskupiji Torino 12 općina “će uskoro ostati bez svećenika”. Neke od tih općina otvaraju svoja vrata samo jednom godišnje, za slavu neke posebne katoličke svečanosti.

Ostali razlozi

Osim tih mnogih razloga, crkveni stručnjaci spominju i neke druge razloge zatvaranja crkava. Jedan od njih je iseljavanje stanovništva iz planinskih sela i povijesnih centara.

Jedna druga prijetnja za mnoge crkve je nedostatak novca i rastući troškovi održavanja tih često kolosalnih zgrada. “Kako mogu na primjer, opstati crkve u središtu grada, okružene uredskim zgradama, a s veoma malim brojem posjetitelja-vjernika? Je li za očekivati da će imati velike prihode?” pita časopis Isus. Zatim nastavlja: “Moramo se pomiriti s činjenicom da mnogim crkvama predstoji sudbina da budu zatvorene, da se više ne koriste za službu Božju.”

Dakle, gubitak interesa za duhovne vrijednosti, pad broja svećenika, iseljavanje iz određenih područja i rastući troškovi, glavni su razlozi zatvaranja crkava. Sve su to znakovi teške krize u kojoj se nalazi crkva u Italiji i posvuda u svijetu.

Pažnje vrijedna suprotnost

Promatrajući razne religiozne organizacije u Italiji, mnogi su primijetili upadljivu suprotnost između religiozne krize u općenitom i rastućeg uspjeha određene skupine kršćana. U članku pod naslovom “Zašto imaju Jehovini svjedoci toliko uspjeha?” — novine Corriere della Sera priznaju da je ta grupa postala “najvažnijom nekatoličkom religijom u Italiji”. Također je bilo govora o “razlozima koji navode tolike mlade ljude da se priključe tom pokretu”.

Da li bi i ti želio istražiti koji su razlozi te suprotnosti? Pozivamo te da to učiniš, naime, da zamoliš izdavača časopisa Probudi se! za daljnje informacije.