Što se dogodilo sa židovskim očekivanjima
ZBIRKA starih židovskih spisa, nazvana babilonski Talmud sadrži slijedeći komentar o Mesiji, a koji potječe iz prvog dijela drugog stoljeća:
“Zemlja će žaliti (Zaharija 12:12). Radi čega će žaliti? ... Rabin Dosa kaže radi Mesije, ... koji će tada biti ubijen.”
Začudo, na ovom mjestu se govori da će Mesija biti ubijen. A mi smo vidjeli da je takva predodžba bila nepojmljiva Židovima prvog stoljeća. Zašto ta promjena shvaćanja?
Izgleda da je shvaćanje da Mesija mora umrijeti postalo popularno u drugom stoljeću našeg računanja vremena, posebno nakon smrti Simon Bar Kohbe. Bar Kohba je bio vojnik, politički revolucionar. Mnogi su ga priznali za Mesiju. Čak je rabin Akiba Ben Joseph, koji je slovio kao “najutjecajniji od svih rabinskih mudraca”, svečano pozdravio Kohbu kao Mesiju.
Bar Kohba je bio vođa Židova u jednom ustanku protiv Rimskog carstva. U početku je pobjeđivao rimske legije, pružajući im otpor tri godine. Ali, židovski pobunjenici, koji su u tom ratu izgubili preko pola milijuna ljudi, doživjeli su poraz godine 135. n. r. vr., a Bar Kohba je bio ubijen.
Naraštaj koji je cijelim srcem stajao iza Bar Kohbe, našao se sada u jedinstvenom položaju. Njegova je smrt uzdrmala ne samo mesijansku nadu, nego i čast rabina Akibe. Dr Joseph Heineman sa hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu piše o posljedicama, koje je smrt Bar Kohbe imala na njegove suvremenike:
“Taj je naraštaj morao svim sredstvima pokušati postići nemoguće — podržati Bar Kohbino mesijansko pravo, unatoč porazu koji je doživio. Taj proturječni položaj nije mogao naći prikladniji izraz nego u legendi dvojake vrijednosti o jednom ratobornom Mesiji koji pada u borbi, ali ipak ostaje pravi otkupitelj.”
Kako su Židovi mogli uskladiti shvaćanje o Mesiji koji umire, sa činjenicom da Mesija mora vladati kao kralj? Raphael Patai piše:
“Teškoća je bila riješena dijeljenjem Mesije. Razlikovali su Mesiju Ben Josipa (sina Josipa) koji će voditi izraelsku vojsku protiv njenih neprijatelja, te će pasti nakon mnogih pobjeda i čuda. ... Njega će slijediti Mesija Ben David (sin Davidov) koji će voditi Izrael do konačne pobjedonosne bitke, a zatim uvesti u sretnu mesijansku eru.”
Ta misao o Mesiji koji treba umrijeti razvijala se i dalje u godinama nakon Bar Kohbine smrti, da bi je konačno primijenili na jednog tek budućeg Mesiju, koji će pasti u borbi. U vezi s tim piše Patai: “Vjerojatno se trebalo razumjeti da će (Mesija) kao Josipov sin umrijeti na pragu određenog vremena, a zatim uskrsnuti kao Davidov sin, da bi završio zadatak koji je započeo u svojoj ranijoj inkarnaciji.”
Kakve li čudnovate sličnosti tog shvaćanja sa razumijevanjem koje su imali učenici prvog stoljeća! Obje grupe su tvrdile da vjeruju u Mesiju koji će umrijeti, a zatim uskrsnuti pred početak prorečenog razdoblja mira.
Novi razlozi odbijanja
U ranijim stoljećima našeg vremena stanovništvo poganskog Rima postepeno se obraćalo katolicizmu, a među tobožnjim Isusovim sljedbenicima razvijalo se antisemitsko stajalište. U kasnijim stoljećima Židovi su postali svjedocima grozota, kao što su bili križarski ratovi i inkvizicija — grozota kojima se jasno prestupala Božja zapovijed: “Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga” (3. Mojsijeva 19:18). Zatim su tobožnji Isusovi sljedbenici preuzeli nekršćanska vjerska gledišta, kao što je nauka o trojstvu. U vezi s time Mojsije je učio: “Bog je jedan jedini” (5. Mojsijeva 6:4, NS). I dok se razlog radi kojeg su Židovi u početku odbijali Isusa — jer nisu vjerovali u Mesiju koji će umrijeti — nije više mogao smatrati nepobitnim, postojali su novi razlozi zašto su to uradili. Bilo je to nebiblijsko ponašanje i nebiblijska vjerska gledišta onih koji su tvrdili da slijede Isusa. Stoga su Židovi i dalje odbijali kršćanstvo.
Mesija — stvarna osoba ili ideal?
Židovi su kroz sva stoljeća održavali živom mesijansku nadu. U jednom religioznom članku od Maimonides-a, nekog židovskog naučnika srednjeg vijeka, moglo se primjerice pročitati: “Priznajem da čvrsto vjerujem u dolazak Mesije. Pa čak ako bi on oklijevao, ja ga svakodnevno čekam.”
Ali, u novije su vrijeme mnogi Židovi posve napustili misao o jednom osobnom Mesiji. Tako je na primjer pred 100 godina pisao Joseph Perl: “Obrazovani Židov si ne predstavlja Mesiju kao stvarnu osobu.”
Ti Židovi ne vide u Mesiji stvarnu jedinku, nego samo neki ideal. Stoga radije razgovaraju o mesijanskoj eri, nego o Mesiji. Ali, bez osobnog Mesije nije mogla postojati niti mesijanska era.
Kada se trebao pojaviti Mesija? Što kažu o tome Hebrejski spisi?