Mladi pitaju...

Zašto je život dosadan?

“MRZIM taj dosadni život”, rekla je Anamarija nakon jednog pokušaja samoubojstva. A bila je stara sedam godina.

Možda si i ti već kada mislio poput Anamarije. Što misliš što bi mogao učiniti protiv toga? Anamarija vjeruje da bi joj mogla pomoći neka promjena. “Ne želim tako živjeti”, rekla je. “Željela bih živjeti na selu. Mrzim grad.” Ti bi mogao reći: “Kad bih imao zanimljiv posao, kad bih napredovao na tom poslu ili posjedovao mnogo novaca, nikada se ne bih dosađivao.”

Jesu li za to krive tvoje životne okolnosti?

Neki mladi čovjek po imenu Georg, svojim je radom stekao položaj direktora nekog velikog poduzeća. “To je prijalo mojem ja”, rekao je. “Zvučna titula, lijepi ured, ali što je došlo potom? S jedne strane sam bio zadovoljan sam sobom, ali s druge sam se dosađivao”, otkrio je on. “Nakon što sam postigao svoj cilj i dokazao da znam raditi, nije preostalo više mnogo da se učini.”

Dosada muči čak super bogate i čuvene ljude, koji si svojim novcem mogu takoreći sve kupiti. Roger Rosenblatt, suizdavač časopisa Time izvještava o rasipničkom životu super bogataša i dodaje: “Na što se žale najveći rasipnici novca u svijetu, nakon što su si kupili velike kuće i vrtove, velike životinje, te na raznim zabavama okupljali veliko mnoštvo ljudi? Da se dosađuju. Dosađuju se.” Dakle, niti slava, ni novac, ugledni položaj niti idealni životni uvjeti ne mogu zauvijek rastjerati dosadu samu po sebi. Zašto ne? Zato jer je dosada, ako ćemo pravo, duhovno držanje.

Stvar stanovišta

Vjerojatno misliš da je posao nekog pilota aviona jako zanimljiv i uzbudljiv. Ali, u njegovu se poslu mnogo toga ponavlja i letovi sa auto pilotima mogu biti dosadni. No, ako on stalno misli na sigurnost mnogih putnika koji su mu povjereni, tada može svladati osjećaj dosade.

Dakle, ne igra nikakvu ulogu koliko smo stari, kakav posao obavljamo ili kakav položaj zauzimamo. Odlučujuće je kako gledamo na našu životnu situaciju. Da li ćemo se dosađivati ili ne, ne ovisi toliko o vanjskim okolnostima i utjecajima, nego mnogo više o tome kako svojom nutrinom reagiramo na to.

Onaj tko se dosađuje upada u duševno stanje koje možemo usporediti sa situacijom nekog zatvorenika, koji se nalazi u samici. On ne smije primiti nikakvu posjetu. Njegova ćelija nema prozora, on ne dobiva novine, niti knjige, nema radija ni televizije, nema nikoga s kime bi razgovarao. To ne samo da prouzročuje dosadu, nego može često dovesti do duševnih poremećaja. Kako dolazi do toga? Zatvorenik ne biva ni našto potaknut. Njegova osjetila to traže, ali on nije u stanju udovoljiti tom zahtjevu.

I ti možeš staviti svoj duh takoreći u “samicu”, time što se držiš po strani od svega što bi za tebe moglo biti poticaj. Stoga je potrebno da se zauzmeš za nešto i da stimuliraš svoj duh. No, što možeš učiniti da bi dobio potrebni poticaj?

Kako se rastjeruje dosada?

“Teško im je učiniti nešto. Oni dolaze kući, uključuju televiziju, a potom prosjede cijelo večer ispred njega. Nemaju nikakvog hobija. Stoga se ne treba čuditi kad kažu da se dosađuju”, rekao je maloljetni Patrick za mnoge od svojih prijatelja. Kako je to samo istinito! Nema poticajne djelatnosti. A što su posljedice toga? Dosada. Naprotiv, kad se nešto radi, duh biva stimuliran.

“Kad mi je dosadno”, kaže Gina “uzimam u ruke komad papira i olovku, pa počinjem crtati. To me toliko raduje da najradije ne bih prestala s time!” Mladić, imenom Filip kaže: “Ja si zapišem što trebam dnevno raditi — praktične stvari. Također uzimam nešto vremena za čitanje.”

Milijuni prate utakmice svjetskih nogometnih prvenstava. No, koliko je gledalaca već igralo nogomet, makar samo u krugu prijatelja? Milijuni rado slušaju muziku. Ali, koliko više raduje ako sami sviramo neki instrument! Lucinda priča: “Čim mi postane dosadno, ja odem igrati tenis, a navečer sviram gitaru. Sviram i u društvu s drugima, što mi pričinjava pravo zadovoljstvo.”

A kako je s tvojim ponašanjem na radnom mjestu ili u školi? Ako si marljiv i ako se naprežeš, osjetit ćeš pravo zadovoljstvo. Osim toga bit ćeš priznat, a to ti sigurno neće posredovati osjećaj dosade. U Bibliji čitamo: “Jesi li vidio čovjeka vična poslu svom? Takav ima pristup kraljevima?” (Priče Salamunove 22:29, ST). Dakle, budi marljiv u školi. Potrudi se steći osnovnu izobrazbu, što će ti pomoći da budeš spretan u svom poslu. Ako si u radnom odnosu, pokaži zanimanje za svoj posao. Ako dobro ispunjavaš povjerene ti zadatke, nećeš se nikada dosađivati, nego ćeš se osjećati zadovoljnim. Ipak, to ne mora bezuvjetno uvijek biti slučaj, što je vidljivo iz primjera na početku spomenutog mladića Georga. Da se ne bismo nikada dosađivali potrebno je više nego samo raditi nešto, ili biti aktivan.

Stvarno zadovoljavajući način života

“Uspješne osobe su utvrdile da vanjski činioci, kao što su novac, godišnji odmor i materijalna dobra mogu, doduše, umanjiti nezadovoljstvo ..., ali ne mogu povećati zadovoljstvo”, piše Sol Landau, savjetnik za izbor zvanja ljudi srednjih godina, koji je napisao jednu studiju o osobama “koje mogu ostvariti svoje snove”. Na kraju je objasnio: “To mogu učiniti samo unutarnji činioci, koji hrane duh.” Da, život ima smisla samo onda ako ima i duhovnu dimenziju.

Ti možeš posjedovati sve moderne sprave našeg vremena, a ipak se dosađivati. Isus Krist je rekao: “Ni onomu tko je u izobilju nije život osiguran njegovim imanjem” (Luka 12:15, ST). Potrebno je imati osjećaj da radimo nešto nagrađujuće u svom životu.

Isus je pozvao svoje sljedbenike da sudjeluju u takovoj aktivnosti. Rekao je: “Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi” (Matej 4:19, ST). I oni su poput njega trebali pomagati ljudima, time da im objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu. Ta vijest može promijeniti život ljudi, koji je prihvaćaju. Kako su samo bili sretni gledajući kako njihova vijest djeluje na ljude koji su bili “satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira”! Možeš si predstaviti kakvo su duboko zadovoljstvo osjećali gledajući kako se pijanice, lopovi, klevetnici i perverzne ličnosti mijenjaju, kako postaju moralno besprijekornim osobama, svjesnima svojih odgovornosti, kako stječu samopoštovanje (Matej 9:36; 1. Korinćanima 6:9-11).

I danas ima Isusovih sljedbenika koji širom svijeta djeluju kao “ribari ljudi”. To su Jehovini svjedoci. Među njima se nalaze desetine tisuća mladih, od kojih mnogi upotrebljavaju mjesečno 90 sati za prenošenje drugima te moćne vijesti. Ta je aktivnost kako uzbudljiva, tako i nagrađujuća.

Neki mladi rade u jednoj od mnogih podružnica Udruženja Kula stražara, gdje se tiskaju biblijski časopisi poput ovog koji čitaš. U tiskari Kule stražare u Engleskoj radi na primjer 19-godišnji Andrew. On je jedna od petorice osoba, koje poslužuju 23 metara dugački offset stroj, na kojem se tiskaju stotine tisuća primjeraka časopisa Probudi se! i Kula stražara. Kako gleda Andrew na svoj posao, koji se sastoji u uvezivanju 32 000 časopisa na sat, koji izlaze iz tog stroja?

“Posao može biti krajnje dosadan, ovisno o tome kako gledamo na nj”, tvrdi on. “Ali, on treba biti učinjen, iako je naporan. Najvažnije je da je to smisaon posao, jer časopisi trebaju pomoći drugim ljudima pronaći put u život. Često razmišljam o tome kuda sve dospijevaju ti časopisi, i koliko će dobra prouzročiti.” On ne smatra taj posao dosadnim, jer ima ispravno stanovište. Gleda kako doprinosi spašavanju ljudskih života.

Tebi se vjerojatno neće pružiti prilika da obavljaš isti posao kao Andrew. Ali, djelovanje kršćanina ima mnoge zanimljive aspekte. Zašto da o tome ne zapitaš nešto nekog Jehovinog svjedoka? Tvoj život ne treba biti dosadan. Kršćanski život i kršćanske djelatnosti rastjeruju dosadu.

[Slika na stranici 20]

Onaj tko ima ispravno stanovište prema poslu, ne smatra ga dosadnim