Znaš li što čitaju tvoja djeca?
“MAJKO, nikada više neću čitati njene knjige”, rekla je jedanaestogodišnja Shana, misleći na djela jedne poznate spisateljice za djecu. Kad ju je majka upitala za razlog, pokazala joj je više odlomaka s prljavim (sramotnim) tekstom u nekoj knjizi. Majka priča: “Bila sam zaprepaštena, jer sam dotada mislila, da prelistavši sadržaj, mogu saznati što čitaju naša djeca. Nisam mogla niti sanjati da bi knjige pisane za deset do dvanaestogodišnjake, mogle sadržavati tako prljav govor. Pohvalila sam kćerku što je došla k meni, odlučivši da ubuduće pažljivo pregledam literaturu koju čita.”
Godinama su neke televizijske stanice u SAD emitirale sljedeću vijest: “Sada su 22 sata. Znate li gdje su vaša djeca?” Nitko tko voli svoju djecu ne bi želio da se noću nalaze na cesti u nepoželjnom društvu. No, kada si zadnji puta pregledao ono što čitaju? Bi li moglo biti da se čitajući kreću u društvu ljudi koji zastupaju lijenost, pobunu, krađu, prostituciju, homoseksualnost, pa čak i ubojstvo? ZNAŠ li uistinu što čitaju tvoja djeca?
Što čitaju?
Neka je majka uhvatila svog devetogodišnjeg sina udubljenog u neku knjigu. Na svoju radost utvrdila je da čita enciklopediju. Zapravo, pretjerano je reći da je to iznimka, a ne pravilo. Dijete te dobi obično čita slikovnice ili zabavnik, a ta literatura ima svoju vrijednost. Ipak, pošteno rečeno, njena je korist ograničena u pogledu stjecanja dobre navike čitanja.
A kako je s tinejdžerima? Časopis Seventeen piše: “Tinejdžerima se nude uglavnom ljubavni romani.” Neka šesnaestogodišnjakinja se ovako izrazila: “Knjige su tako realne, čitajući ih osjećaš se kao da si ti glavna ličnost ... U njima se mogu izgubiti.” Ljubavna priča može razbuktati maštu omladinca obzirom na ljubav i romantične predodžbe, i prije nego je on u stanju postupati u skladu s tim osjećajima. Neki su omladinci baš zbog tih romana postali kronično bolesni, prebacivši se sa čitanja ljubavnih romana na čitanje literature pornografskog karaktera.
Jedna djevojčica je primjerice, u početku čitala starije ljubavne romane. “Uskoro”, kaže ona, “nije prošao dan a da nisam pročitala najmanje jedan roman.” Potom je otkrila kako u želji da utaži glad za čitanjem poseže i za novijim ljubavnim romanima. “A u njima su vrlo detaljno opisane nemoralne, seksualne radnje prije braka”, prisjeća se ona.
A što reći o omladincima? Njih možda ne privlače ljubavni romani, ali su prikovani uz literaturu vezanu za sport i pustolovine. Nešto od toga može biti korisno, ali većina sigurno ne.
Osim toga, ne smijemo previdjeti što djeca moraju čitati u školi. U nastavi se primjerice suočavaju s naukom o evoluciji, s gledištima krive religije, pa čak s filmovima i knjigama u kojima je riječ o seksu. Roditelji često nisu niti svjesni što uče njihova djeca.
Što mogu učiniti roditelji
Kako možeš ti kao otac ili majka pomoći svojoj djeci? Prije svega moraš im sam dati dobar primjer. No, priznajemo da to za mnoge nije baš tako jednostavno. Jedan misionar Jehovinih svjedoka, koji služi u Keniji, je utvrdio: “U većini slučajeva roditelji (u Keniji) imaju vrlo nisku ili čak nikakovu školsku izobrazbu, pa ne čitaju naročito dobro. Stoga ne mogu znati što uče njihova djeca u školi, ili što čitaju.” Možda bi bilo potrebno da roditelji koji se nalaze u takovoj situaciji, i sami poduzmu nešto da bi naučili čitati. Skupštine Jehovinih svjedoka omogućavaju takvo školovanje.
Za razliku od toga, u razvijenijim zemljama normalno je da roditelji znaju čitati. No, kako možeš izvući korist iz te prednosti? Jednostavno rečeno: Ako želiš da tvoja djeca čitaju, moraju i tebe vidjeti da čitaš. Ako želiš da čitaju dobre knjige, moraju vidjeti da i ti čitaš dobre knjige.
Biblija na zanimljiv način naglašava vrijednost ranog školovanja. Ona govori o istaknutom mladiću imenom Timotej, koji je “od djetinjstva poznao Sveta pisma” (2. Timoteju 3:15, ST). Očito mu je majka čitala iz Pisma, dok je još bio malo dijete. Veliku ljubav koju je Timotej imao prema Bogu, apostol Pavao je u najmanju ruku pripisao djelomično toj pouci.
Ako djeca čitaju već od malena, to će utjecati na njihov kasniji život. Čudo od djeteta (s 11 godina studentica medicine na 1. semestru) i njene tri sestre razvile su se, kako se čulo, u genije, jer su ih roditelji počeli zarana poučavati. Njihov otac je rekao: “Naša djeca nisu ništa posebno. Jedino su imala priliku da počnu vrlo rano učiti.” Ti vjerojatno ne očekuješ da tvoje dijete postane genije. Ipak, ovaj primjer ukazuje na vrijednost dobre navike čitanja već u ranim godinama. Dr Bettelheim je primijetio: “Već na kraju trećeg razreda može se točno utvrditi hoće li netko biti dobar ili slab đak u školi. Dakle, odlučujuća je pouka u čitanju tijekom prve tri školske godine.”
Ako se tvoja djeca trude poboljšati u čitanju, potrebno je da ih češće ohrabriš i pohvališ. U knjizi How to Motivate Adolescents (Kako motivirati omladinu) kaže se s tim u vezi: “Pohvala je možda najveći, ali i najčešće previđani poticaj kojeg mladi mogu dobiti od odraslih!”
No, kako mogu roditelji nadgledavati što dijete čita? Neki su svoju djecu, koja su navodno već spavala, zatekli kako pod pokrivačem uz svjetlo džepne baterije, čitaju pornografske časopise. To naravno ne znači da roditelji moraju njuškati ili primjenjivati milicijske metode. Ipak, taj primjer podvlači potrebu da roditelji vode s djecom prijateljske razgovore. Zašto da u otvorenom razgovoru ne objasniš svom djetetu što nije poželjno i zašto si tako odlučio? Kažeš li to mirno i slobodno, jedva da ćeš, ako uopće naići na zlovolju djeteta. Pokazati djetetu ispravni “put” često ima dugotrajno djelovanje (Priče Salamunove 22:6).
Nemoj imati potpuno negativno stajalište prema lektiri svog djeteta. Umjesto da bespomoćno sklapaš ruke zbog literature koju mladi čitaju, učini nešto. Pobrini se da tvoje dijete ima nepokvarenu literaturu. U početku spomenuti dječak je mogao čitati enciklopediju, jer je imao kod kuće tu knjigu. Ne bi li Rječnik stranih riječi bio za tebe i tvoju obitelj dobra investicija? A kako je s “klasicima”? Mnoga djela te vrste sadrže izvještaj o pustolovinama, koje ističu pouzdanost i lojalnost, što potiče sposobnost predočavanja djeteta. Imaš li takova djela u svom domu? Ako nisi u mogućnosti kupiti ih, potraži u blizini neku javnu biblioteku, u kojoj tvoje dijete može posuđivati literaturu.
A kako je s časopisima? Mnogi sadrže članke o fotografiji, zatim iz povijesti, zemljopisa ili prirode. Publikacije poput Kule stražare i Probudi se! mogu poticati zanimanje tvog djeteta za Stvoritelja. Bude li baš dijete pretplaćeno na te časopise, možda će ih još radije čitati.
Školsko gradivo
No, što reći o onome što tvoja djeca uče u školi? Neki su roditelji bili toliko zabrinuti da su razgovarali s odgovornima u školi, zamolivši ih da oslobode njihovu djecu od čitanja određenog gradiva koje roditelji smatraju sablažnjivim. Međutim, na tom području treba biti uravnotežen. Tvoje će se dijete stalno sukobljavati s idejama i mislima koje nije moguće uskladiti s Biblijom. Jednog će dana biti upućeno samo na sebe. Tada će mu biti potrebna “razboritost” i “sposobnost mišljenja”, na razvijanje čega Salamun hrabri mlade, kako bi mogli razlikovati što je pravo, a što krivo (Priče Salamunove 1:4). Hoće li tvoje dijete moći razviti te sposobnosti, budeš li ga uvijek štitio od zabludnih gledišta?
Stoga neki roditelji dopuštaju svojoj djeci da izrađuju sve domaće zadatke, no istovremeno pažljivo pregledavaju što ona uče. Listaju njihove školske udžbenike i svakodnevno razgovaraju s njima o tome što su učili u školi. Redovito proučavanje Biblije, te slobodan i otvoren razgovor pomaže tim roditeljima upravljati misli djeteta na ispravan kolosjek (5. Mojsijeva 6:6-9).
Međutim, ponekad može ipak biti potrebno obratiti se školskoj upravi, posebno u slučaju kad se predaje izričito sablažnjivo gradivo. Ali, nemoj smatrati učitelje neprijateljima svoje djece. Oni su u općenitom savjesni ljudi, jednako kao i ti zainteresirani da tvoje dijete nešto nauči. Stoga trebaš, koliko ti dopušta vrijeme i okolnosti, povremeno potražiti učitelje i nastojati upoznati ih.
Znati čitati je osnovni preduvjet za učenje. Bez te sposobnosti teško je učiti. Ako znamo čitati, jedva da postoji nešto, što se ne bi moglo naučiti. Djeca koja rado čitaju u pravoj su prednosti.
[Istaknuta misao na stranici 29]
Ako želiš da čitaju dobre knjige, moraju vidjeti da i TI čitaš dobre knjige