Izmjena misli u obitelji — kako se može poboljšati?

“MOJ muž ne kaže nikada nijednu riječ.” “Moja žena me nikada ne želi saslušati, kad joj hoću nešto reći.” Tim se riječima žale mnogi supružnici. Omladinci se često osjećaju poput dvanaestogodišnjeg Maxa: “Ja se ne plašim razgovarati (sa svojim roditeljima), ali se bojim njihove moguće reakcije.” Eto, radi toga zidovi šutnje razdvajaju članove obitelji.

Neki bi mogli tvrditi da muž i žena u mnogim slučajevima jednostavno nisu dobar par; oni uopće ne odgovaraju jedan drugome i bilo bi najbolje da se nikada nisu vjenčali. Sigurno je da mnogi parovi nisu dovoljno ozbiljno shvatili vrijeme prije braka, propustivši tako da već prije braka polože čvrst temelj za izmjenu misli. (Vidi str. 9.) Međutim, uspjeh u braku ne ovisi samo o tome koliko dobro netko pristaje drugome. Odlučujuće je da li je neki par spreman priznati Božja mjerila za brak i primjenjivati biblijska temeljna načela ili ne. Razmotrimo na temelju nekih primjera što kaže Biblija o ulozi i odgovornosti muža i žene:

● “Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu” (Efežanima 5:22, 23).

● “Muževi ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio crkvu (skupštinu, NS) i sam sebe predao za nju ... Tako su i muževi dužni ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa” (Efežanima 5:25, 28).

● “A vi očevi, ne ogorčujte djece svoje, već ih odgajajte stegom i opomenom Gospodnjom (od Jehove, NS)” (Efežanima 6:4).

Ako primjenjujemo u praksi ova temeljna načela, već smo položili solidan temelj za izmjenu misli u braku. Zašto? Zato što će suprug koji smatra od Boga danom mu odgovornošću ‘ljubiti svoju ženu’, biti sklon razgovarati i saslušati je. Žena koja je uvjerena da je poslušnost mužu božanski zahtjev, bit će slično motivirana. Kako svladati pritisak i napetost do koje može doći u braku? Mogu li biblijski savjeti uistinu pomoći u rješavanju tih problema?

Kad se pojave problemi

Brak je najtješnja ljudska veza. S vremenom se bračni par može radovati tako divnom odnosu da samo dodir, pogled ili gesta mogu sve reći. Međutim, malo ih je koji postignu to sretno stanje.

Neka mlada supruga se prisjeća: “Nakon vjenčanja upali smo u velike financijske teškoće. Živjeli smo od tjedna do tjedna, od trenutne zarade. Ja nisam bila naviknuta na takovu nesigurnost.”

Međutim, taj je mladi bračni par odstranio napetosti u svom braku primjenom biblijskih savjeta. Suprug je priznao: “Bio sam potpuno slijep za njene osjećaje. Mislio sam da je sve u redu. Uopće nisam shvaćao da je nervozna podrtina.” I što su učinili da bi svladali taj problem? Žena objašnjava: “Vodili smo dugačke razgovore. Bili su to ponekad pravi neugodni razgovori, ali pomogli su.”

Suprug imenom Richard je rekao: “Imao sam teškoća u privikavanju na svakodnevni bračni život. Oboje smo radili cijeli dan i moja žena je htjela da joj pomažem u kućanskim poslovima. Ja sam međutim smatrao da je to u potpunosti njen zadatak. Osim toga, nakon radnog dana nisam imao volje ni za čim, osim da se odmaram i pogledam neku sportsku priredbu. I kada sam odjednom začuo: ‘Možeš li odnijeti odijela na čišćenje?’ — odgovorio sam: ‘Učini to sama!’”

Kasnije su Richard i njegova žena počeli proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Kada je on shvatio da Bog traži od njega da ‘ljubi svoju ženu kao svoje vlastito tijelo’, bio je spreman doprinijeti svoj dio u obavljanju kućanskih poslova. Kroz proučavanje Riječi Božje bilo mu je moguće da pritisak kojem je bio izložen na radnom mjestu počne promatrati u sasvim drugom svjetlu. Objasnio je: “Čim sam imao razloga za živjeti i kad sam razumio Božje naume, oslobodio sam se negativnih misli s kojima sam se morao suočavati na radnom mjestu.”

Ali, Biblija ukazuje na još jedan daljnji razlog problema: “Uistinu svi često griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, sposoban je zauzdati i cijelu svoju osobu” (Jakov 3:2). Da, svatko od nas bude ponekad kriv za neku netaktičnu ili čak neprijaznu primjedbu. I kad se sukobe dvije nesavršene osobnosti, dolazi do rasplamsavanja temperamenata.

Što se događa ako bračni par dozvoli da takovi problemi prevladaju u braku? Biblija kaže: “Brat protiv koga smo se ogriješili, jači je od tvrda grada i postoje svađe koje su kao prijevornice na nastanjenoj kuli” (Pr. Sal. 18:19, NS). Prestanak izmjene misli ima ozbiljne posljedice kako za bračni par, tako i za njihovu djecu. Stručnjaci kažu čak da je “stalna svađa među roditeljima” jedan od općenito najštetnijih utjecaja po dijete.

Primjenom biblijskih savjeta te se svađe mogu svesti na minimum. Božja Riječ poziva supružnike da ‘ne budu osorni prema svojim ženama’ (Kol. 3:19). A za svađu je uvijek potrebno dvoje. Zašto ne pokušati ostati miran i taktičan kad se bračni partner uzbuđuje i ljuti? Bolje je, ako je to ikako moguće, suglasiti se s njime i stati na njegovu stranu. U Bibliji čitamo: “Blag odgovor ublažava jarost” (Pr. Sal. 15:1, ST). Grubi odgovori mogu samo pogoršati situaciju. Bolje je prijazno upitati: “Jesam li te razljutio? Zar nešto nije u redu draga?” Ako ljubazno i taktično upitamo za razlog neraspoloženja, to će doprinijeti njihovu svladavanju. S druge strane možemo svom bračnom partneru, slobodno i bez oklijevanja, no ipak prijazno objasniti da nas je razljutio ili oneraspoložio njegov način postupanja. Biblija kaže: “Neka Sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Budite jedan drugom prijazni, puni milosrđa. Opraštajte jedan drugome” (Efež. 4:26, 32).

Jedan mladi suprug je naučio primjenjivati taj savjet. Rekao je: “Moja je žena jako osjećajna. Ponekad joj je vrlo teško da se ne razljuti čak u mirnom razgovoru. Ali, ja pokušavam prilagoditi joj se, uzimajući još više u obzir njene osjećaje. “Takova savjesna naprezanja ne pomažu samo sačuvati mir u ophođenju s bračnim partnerom, nego doprinose i produbljivanju međusobne sklonosti.

Izmjena misli s djecom

Rođenje prvog djeteta predstavlja za mladi bračni par pravi izazov. Novorođenče ne zahtijeva samo da bude redovito hranjeno i premotavano. Znanstvenici su objasnili da dojenčad ima jaku potrebu za saopćavanjem. Razumljivo je da beba ne može još govoriti, ipak pogled oca ili majke, zatim dodir i tjelesni kontakt mnogo će doprinijeti otvaranju puta komuniciranja. To je jedan od razloga što u mnogim bolnicama više ne odvajaju novorođeno dijete od njegove majke. Švedski istraživači Winberg i de Château kažu: “Bliski (majka-dijete) kontakt može, doduše, u tom razdoblju direktno utjecati na razvoj novorođenčeta, ali to je daleko značajnije za majku, jer ona jača svoju vezu s novorođenčetom ... Izgleda da taj kontakt utječe na njeno stajalište prema djetetu i na njene osjećaje za potrebe djeteta.”

Što mogu još učiniti roditelji, kako bi već od samog početka uspostavili vezu sa svojim djetetom? Biblija pokazuje da roditelji trebaju “od najranijeg djetinjstva” razgovarati sa svojom djecom (2. Tim. 3:15). Je li to realno? Pjevati bebi i razgovarati s njom može “biti važno za zadovoljavanje (njenih) psihičkih potreba” tvrde istraživači Winberg i de Château. Sovjetski istraživač M. I. Lisina provodila je eksperiment u kojem je ljubazno razgovarala s bebama, osmjehivala im se i milovala ih. I kakav je bio rezultat toga? Nakon dva mjeseca ta su dojenčad postigla “očito viši stupanj razvoja” od ostale djece, kojoj se nije posvetila takova pažnja. Ljubazno komuniciranje za dojenčad je očito emocionalni dobitak. Dr Lisina primjećuje dalje: “Mi vjerujemo da je poticaj od strane drugih ljudi izvanredno važan za razvoj govora (bebe).”

Učenje i razonoda

Kako djeca rastu, problemi u vezi s odgojem postaju sve kompleksnijima. Mnoge kršćanske obitelji su utvrdile da im je od velike pomoći postavljanje programa duhovnih aktivnosti. To jako promiče izmjenu misli i doprinosi jedinstvu u obitelji. Program može biti vrlo raznolik i promjenljiv, donoseći radost svima.

No, priznajemo, taj program može zahtijevati da svatko poduzme određene promjene. U nekim je dijelovima Afrike primjerice tradicija da otac dostojanstveno uzima svoje jelo u samoći. Ali, kad postane kršćaninom on shvaća potrebu da uzima obroke zajedno sa svojom obitelji. Koje su prednosti toga? Prilikom uzimanja doručka može se razmotriti neki biblijski citat ili biblijska tema, što predstavlja dobru pripremu za taj dan. Za vrijeme večere mogu svi u opuštenoj atmosferi razgovarati o doživljajima tog dana, doprinoseći tako “izmjeni ohrabrenja” (Rim. 1:12). Tom prilikom mogu obitelji ohrabriti i manju djecu da se i ona izražavaju.

Pored vremena predviđenog za ozbiljno učenje, primjerice, za izradu domaćih zadaća i za proučavanje Biblije, ne smije se zaboraviti planirati vrijeme za odmor. Za mlade ljude popularna je televizija, kino i glazba, ali ta vrlo djelotvorna sredstva komuniciranja sve su više nalik sabiralištu prljavštine — ona sadrže šund i prljavštinu. Prema studiji SAD instituta za psihohigijenu “u 70-im godinama znatno su se nagomilali dokazi da nasilje i brutalnost koji se prikazuju na televiziji, negativno utječu na djecu”. Stoga moraju roditelji brižljivo ispitati kako se zabavljaju njihova djeca (Efežanima 5:3-5). Piknici, izleti i kršćanski sastanci prilika su da djeca dobiju potrebnu razonodu.

Razgovor s omladincima

Neki roditelji su utvrdili da se između njih i njihove djece podigla zapreka u komuniciranju kad su djeca došla u vrijeme puberteta. Te godine donose nekim mladima ne samo nagle fizičke promjene, nego moraju svladati i navalu novih osjećaja i želja. Neki omladinci reagiraju tako što se potpuno zatvaraju, drugi se povlače od svojih roditelja i priključuju se svojim vršnjacima. Stoga je roditeljima potrebna velika odlučnost da u tim kritičnim godinama redovito razgovaraju sa svojom djecom. Oni se moraju znati prilagoditi osjećajima svog djeteta, razumjeti njegova raspoloženja.

Čavrljanja osobne naravi, naročito spontana, mogu u tome biti od velike pomoći. “Napominji ih (Riječ Božju) svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ”, savjetuje Biblija roditeljima (5. Mojs. 6:7, ST). Stoga bi mogao otac zamoliti svog neobično mirnog sina da mu pomogne u poslovima u vrtu ili pri nekom popravku. Majka bi mogla svoju kćerku naučiti šivati. U takovim se prilikama, u opuštenoj atmosferi, često otkrivaju osjećaji. Moguće je povesti razgovor čak o intimnim temama, kao što su spolnost i tjelesne promjene, zatim razgovarati o moralu, o vjeri i životnim ciljevima. “Najbolje razgovore sa svojim mladima vodila sam prilikom pranja suđa”, prisjeća se jedna majka.

Potrebno je također katkada biti spreman saslušati nešto o problemima. Možda je to borba protiv masturbacije, ili čak priznanje da nekome nedostaje vjere. Umjesto predbacivanja bolje je mirno saslušati i pokazati razumijevanje. U protivnom, mogla bi se razoriti dragocjena veza koja nastaje kroz razgovore. “Ovo znajte, ljubljena braćo moja; Neka svaki čovjek bude brz na slušanje, a spor na govor, spor na srdžbu”, čitamo u Bibliji (Jakov 1:19, ST). Čak ako je neki prijestup očit, ne smije se dijete osuditi. Potrebno je ukoriti naopako postupanje, a ne dijete. (Usporedi Juda 23.) Budi ‘brz na slušanje’, potom pomogni djetetu, daj mu savjet. Ponekad ćeš ga umiriti već samo time da mu kažeš: “Nemaš samo ti takav problem. Kad sam bio u tvojim godinama i ja sam se morao boriti protiv toga.” Mir i opuštenost mogu imati za posljedicu da će nam se dijete povjeriti kad mu opet zatreba pomoć.

Važno je također da stojimo našoj djeci na raspolaganju. Neki je otac zauzimao odgovorni položaj, pa je i kod kuće provodio mnogo vremena u proučavanju materijala. Njegova je kćerka, prema svom mišljenju, imala ozbiljan problem, no kako je njen otac bio uvijek zaposlen, zadržala je taj problem za sebe. Uskoro je postala toliko deprimirana da je otišla od kuće. Jednog se dana na sreću vratila i povela povjerljiv razgovor sa svojim ocem. Tada je shvatila da njen problem i nije bio tako velik. Otada otac obavlja svoje poslove u dnevnoj sobi, kako bi uvijek stajao na raspolaganju svojoj djeci.

Stajati djeci na raspolaganju znači im više nego materijalna dobra. Anita, samohrana majka, morala se brinuti za petero djece, stare od jedne do šest godina. Od socijalne skrbi dobivala je samo neznatnu mjesečnu potporu, ali se nije uzrujavala što raspolaže s toliko malo sredstava za život. Ta joj je pomoć od strane države omogućila da ostane kod kuće sa svojom djecom. Novac je ponekad gotovo ponestao, ali ona kaže: “Nikada nismo bili gladni. Naučili smo uzdati se u Jehovu.” Neki kršćanski prijatelji opskrbili su je odjećom. Tako je bila u mogućnosti da materijalno zbrine svoju djecu i da im pokloni potrebnu pažnju.

Sretne, ujedinjene obitelji

Ljubazni i osjećajni roditelji koji su uvijek spremni na razgovor mogu prouzročiti čudo kod svoje djece. S tim u vezi pisala je odgojiteljica Audrey Bilski: “Riječi ‘ja mogu s njima o svemu razgovarati’ vjerojatno su jedan od najljepših komplimenata koje može omladinac ili pak odrasli sin i kćerka uputiti svojim roditeljima.” Muževi i žene također cijene ako se mogu puni povjerenja obratiti svom bračnom partneru, da bi s njim razgovarali o najosjetljivijim stvarima, jer znaju da će biti saslušani s razumijevanjem i da će partner pokazati suosjećanje.

Činjenica je da u današnjem svijetu postoji mnogo toga što stoji na putu izmjeni misli u obitelji. Ponekad je čak i roditeljima potrebno vodstvo. Ali, mi nismo bezuvjetno prepušteni samima sebi. Često mogu pomoći ostali iskusni roditelji, posebno zreli kršćani. Osim toga, mi imamo Božju Riječ, Bibliju, koja ‘je živa i djelotvorna’ (Jevr. 4:12). Knjiga Obiteljski život učiniti sretnim, koju je objavio izdavač ovog časopisa pomogla je već tisućama da učine svoj obiteljski život kvalitetnijim.

Ovaj je članak samo primjer praktične primjene biblijskih savjeta. Uzmi si vremena da je redovito proučavaš i da naučeno primjenjuješ. Tada ćeš imati sretnu i ujedinjenu obitelj.

[Okvir na stranici 9]

IZMJENA MISLI PRIJE BRAKA

“U životu se donose velike odluke”, pisao je profesor Ernest Burgess. “Jedna je izbor zvanja, a druga izbor bračnog partnera.” Većina ljudi postupa prilično racionalno pri izboru svog zvanja. “Međutim, prilikom ženidbe ili udaje”, nastavlja profesor, “vjerojatno se radije slijede osjećaji, nego praktično rasuđivanje.”

Stoga je uputno da neki par već prije braka njeguje ozbiljnu izmjenu misli. Točno je da između muškarca i žene može postojati jako djelotvorna vrsta komuniciranja još prije nego se uistinu nađu zajedno. On je može promatrati s divljenjem, a ona bacati na nj poglede odobravanja. Stoga jedna stara poslovica glasi: “Oko je ogledalo duše.” Naše oči mogu posredovati duboke osjećaje i misli našeg srca. S vremenom može nježnost izražena riječima doći do izražaja kroz jedno drugo sredstvo komuniciranja — kroz dodir. U mnogim se kulturama držanje za ruke ili stavljanje ruke na rame, smatra doličnim izražavanjem ljubavi.

Takovo izražavanje sklonosti ima, doduše, svoje mjesto, ali solidan se brak ne može temeljiti na strasti. Dodir ljubljenog čovjeka može izazvati jake osjećaje i zahtjev za spolnim odnosom. Biblija bodri kršćane da ‘usmrte’ nemoralne osjećaje (Kološanima 3:5). To nije samo mjera opreza, nego dobar i praktičan savjet, jer kad se nekontrolirano “uključi” spolna čežnja, tada se često “isključuje” ozbiljna izmjena misli. U tom bismo slučaju mogli postati slijepima za očite greške i slabosti drugoga.

Otvoreni i slobodni razgovori prije braka omogućit će odgovore na pitanja kao što su: Odgovaramo li uistinu jedan drugome? Je li on ili ona pošten i prijazan? Da li je u moralnom pogledu besprijekoran? Je li budući suprug sposoban dobro brinuti za obitelj? Donosi li razumne odluke? Da li će buduća žena biti sposobna držati dom u redu? Je li spremna podložiti se poglavaru? Da li se stvarno volimo — nije li to samo tjelesna privlačnost?

Što učiniti ako je netko sramežljiv, bojažljiv? Upamti: Prilagoditi se osjećajima i interesima drugog, temeljni je zahtjev za kvalitetne razgovore. Dvojici ljudi koji se uistinu vole ne smije to teško pasti (1. Kor. 13:5). Moguće je naučiti postavljati jednostavna i odgovarajuća pitanja. Većina ljudi rado priča o sebi, svom životu, svojoj obitelji, o svom zvanju, pa će to rado učiniti ako budu taktično zamoljeni za to.

Takovi razgovori prije braka mogu otkriti da neki par ima mnoge zajedničke interese, ciljeve i očekivanja. Ali, kako reagirati kad se pojave različitosti? Potrebno je pokušati utvrditi u kojoj mjeri bi te razlike mogle ugroziti brak. Činjenica da budući bračni partner ne nalazi radost u određenoj vrsti razonode, na primjer u plesu, ne znači da će on biti loš suprug ili loša supruga. Možda ima drugih, daleko važnijih stvari u kojima se slažu. Ili, postoji mogućnost da se zajednički razvijaju novi interesi. Profesor Ernest Burgess je u svakom slučaju utvrdio: “Neki par treba još prije vjenčanja razgovarati i pokušati objasniti važna pitanja u vezi sa svojim vjenčanjem, na primjer u vezi s djecom, rođacima, financijskom situacijom, religijom i općenitim shvaćanjem života. Uzaludno je nadati se da ćemo nakon vjenčanja moći promijeniti svog bračnog partnera.”

[Slike na stranici 6]

Roditelji moraju iskoristiti svaku priliku za izmjenu misli sa svojom djecom