Tehnologija — kako utječe na nas

U GOETHEOVOJ se bajci Vračarev učenik, koja je postala popularna po glazbi Paula Dukasa i Walt Disneyjevog filma Fantazija, učenik dosjetio da upotrijebi tajanstvenu moć svog gospodara da bi si olakšao svoj posao. On je zaposlio metlu da mu nosi vodu. Pošto nije znao kako da je zaustavi, ubrzo je ustanovio da je podložni, ali neinteligentni rob donio previše vode u kuću što je izazvalo poplavu. Priča, naravno, ima sretan kraj — gospodar mu je došao u pomoć.

Kao i učenikova metla, tehnologija je u biti moćno oruđe. Može se upotrijebiti da naš posao učini lakšim, djelotvornijim, te možda čak i zabavnijim. Međutim, kada se s njom ne upravlja ispravno ili ako se zloupotrijebi, ona također može postati sila s katastrofalnim, čak fatalnim posljedicama.

Odličan primjer za to je automobil. Nema sumnje da je automobil donio društvu općenito mnoge prednosti i koristi. No ipak, tko može poreći štetne popratne učinke, kao što su zagađivanje zraka, buka, smrt i ozljede izazvane nesrećama i nepažljivom vožnjom? Ovaj tehnološki izum je najbolji podvojeni blagoslov.

Ali učinci tehnologije daleko su veći. Kako tehnologija postupno prožima naš moderni svijet, tako se ne mijenja samo naš način rada i života nego i naše vrijednosti, naš pogled na same sebe i društvo u cjelini. Nameće se pitanje: Da li smo razborito koristili tehnologiju za naš blagoslov, ili je tehnologija zavladala našim načinom života na našu štetu?

Bez sumnje, većina ljudi koji danas žive, imaju na neki način koristi od napretka znanosti i tehnologije. U razvijenim, ali i u zemljama u razvoju, tehnologija je donijela u skoro svim pogledima života brojne materijalne prednosti. Kao prvo, korištenjem strojeva, umjetnih gnojiva, pesticida i unaprijeđenog sjemenja povećala se opskrba hranom i prehranjivanje većine svjetskog stanovništva. Napredak medicinskih znanosti je mnogima uzrokovao bolje zdravlje i dulji životni vijek. Automobil i avion, zajedno s pronalascima na području elektronike, kompjutera i satelita omogućili su ljudima da putuju i komuniciraju s drugima širom svijeta razmjerno lako. Što se tiče ljudi, tehnologija je uklonila većinu jednoličnih poslova i postupaka na poslu i kod kuće.

Premda neki ljudi, u tehnološki razvijenim zemljama, vole pričati o “dobrim starim vremenima”, malo je njih spremno odreći se velikog broja sredstava koja ušteđuju ljudsko vrijeme i rad, a koja oni smatraju kao nešto samo po sebi razumljivo, i na koja su se priviknuli u svom svakodnevnom životu. Tehnologija je uistinu postala koristan rob koji omogućuje, kao što je rekao jedan promatrač, običnim ljudima da žive onako kako ni ‘kraljevi u prošlim vremenima nisu mogli.’

Stanje usprkos toga nije u potpunosti sjajno. “Premda je masovno prodiranje tehnologije u društvo za vrijeme nekoliko prošlih desetljeća donijelo ogromne koristi”, napisao je Colin Norman, znanstveni istraživač s Worldwatch instituta, “postoje opipljivi dokazi da neki tehnološki pronalasci mogu otežati, a ne riješiti mnoge vrlo važne društvene i ekološke probleme.”

Najprije razmotrimo utjecaj tehnologije na okolinu. Nazvavši je “prikrivenom krizom”, bivši je ministar unutrašnjih poslova Stewart Udall opisao situaciju u SAD:

“Ova nacija prednjači u svijetu bogatstvom i moći, ali također prednjači i u uništavanju ljudske postojbine. Imamo najviše automobila, ali najgora smetlišta. Mi smo najpokretljiviji ljudi na svijetu, ali trpimo najveću prenapučenost. Proizvodimo najviše energije, a imamo najzagađeniji zrak. Naše tvornice najviše proizvode, ali su naše rijeke najzagađenije. Imamo najbolju robu za prodaju, ali i najružnije reklamiranje njezine vrijednosti.”

Službenici i javnost počinju shvaćati veličinu cijene koju plaćaju zbog brzog tehnološkog razvoja na koji smo tako rado pristali. Vlada bi usprkos toga, ako bi htjela, mogla spriječiti daljnja zagađivanja okoline jednostavno djelovanjem protiv zagađivača. No, industrija i trgovina omogućuju ljudima zaposlenje, zajednici blagostanje, a za vlade državne prihode. To posebice vrijedi za zemlje u razvoju. Prema tome, tvrdi se da materijalne koristi stvorene tehnologijom nadoknađuju cijenu koju plaćamo čistim zrakom, vodom i zemljom.

Druga obrana tehnologije je, da će ona sama prije ili kasnije pronaći rješenje koje će riješiti probleme. Istina je da u stvari već postoje tehnološka rješenja koja mogu zaustaviti ili čak popraviti počinjenu štetu. Ali, da se napravi taj posao trebat će novaca i umješnosti u poslovanju. Na primjer, da se očisti samo 786 stovarišta otrovnih otpadnih tvari, koja su od vlade SAD označena kao opasna, trebalo bi osigurati novčanih sredstava u iznosu od 7,5 do 10 milijardi američkih dolara — iznos kojeg nitko nije spreman platiti.

Utjecaj tehnologije na posao i zapošljavanje je od samog početka bio predmet mnogih rasprava. Postojao je uvijek strah da će strojevi istisnuti ljude s posla. U samom su se početku Industrijske revolucije tekstilni radnici u Engleskoj osjećali toliko preplašenima da su pod vodstvom Ned Ludda uništili stotine novo uvezenih strojeva u općepoznatoj pobuni ludila iz 1811 — 1812.

Rezultati industrijske revolucije su danas takve postupke učinili potpuno apsurdnima. Pa ipak je uvođenje kompjuterske automatizacije i robota u urede i tvornice opet izazvalo strah u određenim krugovima. No, ipak, neki odstranjuju taj strah ističući da kompjuterska tehnologija stvara nove poslove — visokotehnološke poslove, kao što su kompjuterski tehničar, konstruktor, programer i tako dalje — na koje će se primiti nezaposleni radnici poslije prekvalifikacije. Međutim, drugi se, gledajući poražavajuće statistike o nezaposlenima, ne slažu da je visoka tehnologija ispunila svoja obećanja u tom pogledu.

Nedavna ispitivanja na Stanford sveučilištu pokazuju da “neće samo tehnološki pronalasci istiskivati radnike, nego će i sama industrija zaposliti razmjerno malo ljudi.” Znanstveni radnici ističu da su ljudi često impresionirani kada čuju da se kompjuterskom industrijom otvaraju mnoga nova radna mjesta. U stvarnosti je to samo mali dio novih radnih mjesta na burzi rada. Na primjer, Ured statistike zapošljavanja procjenjuje da se je u SAD od 1972. do 1982. otvorilo oko 600 000 novih visokotehnoloških radnih mjesta. Pa ipak, to je sačinjavalo samo oko 5 posto cjelokupne potrebe zapošljavanja u tom razdoblju. Drugim riječima, u prosjeku se samo jedna od dvadeset osoba s burze rada zaposlila u visokotehnološkoj industriji.

Budući da je sposobnost tehnologije da osigura nove poslove zakazala, neki smatraju da treba očekivati njen neuspjeh i u poboljšavanju prirode posla. Većina ljudi uviđa veliku složenost visoko-tehnoloških poslova. Međutim, jedan je stručnjak za posao zapazio da neki takvi poslovi “oslobađaju i potiču duh”, ali da većina “nevjerojatno sprečava razvoj i otupljuje duh.” Većina poslova visokotehnološke industrije je prije ponavljajuća, strogo nadzirana, te zbog toga zahtijeva manje tehničkog umijeća, nego što odstranjuje dosadne poslove. Također su mnogi od njih plaćeni ispod prosjeka za razliku od tradicionalnih poslova koje zamjenjuju.

Od svih stvari za koje se kaže da ih je učinila tehnologija, najzabrinjavajuće je možda ono što je ona učinila nama, ljudima. Jedna zajednička pritužba je da ta serijska proizvodnja tehničke i kompjuterske automatizacije teži umanjiti vrijednost radnikove individualnosti, sposobnosti prosuđivanja i iskustva. To je mišljenje izrazila Karen Nussbaum, direktorica radničkog udruženja, koja zaključuje da je zbog efikasnosti “posao postao kontroliran i sve više specijaliziran — što znači da radnici imaju sve manji udio u krupnijem poslu. Ljude se koristi kao produžetak strojeva. To je neljudski.”

Posljedica je osjećaj otuđenja, ili pomanjkanje smisla za djelovanje i izvršavanje. Većina ljudi uviđa da je teško razviti bilo kakvo stvarno zanimanje za svoj posao kada rade dan za danom, u velikim ustanovama, vršeći ponavljajući posao na normu. Rijetko vide završni proizvod svog rada, ne sudjeluju u dobiti, osim što dobivaju svoju plaću. To će, prema mišljenju Murray Turoffa, profesora na New Jersey Institutu za tehnologiju, proizvesti “generaciju zaposlenih koji ne osjećaju lojalnost prema poduzeću i koji su, uglavnom, bezvoljni.”

Čak ni oni koji ne rade u tehnološkim sredinama nisu oslobođeni tog utjecaja. Na mnogim je područjima tehnologija postala toliko prožimajuća u svakodnevnom ljudskom životu — aparati, prijevoz, zabava, i tako dalje — da bi mnogi vjerojatno smatrali da je teško preživjeti u manje tehnološki razvijenom društvu. U stvari, Jacques, u svojoj knjizi La Technique (Tehnika), zapaža da su “suvremenim čovjekovim razmišljanjem u potpunosti zagospodarile tehničke vrijednosti, a njegovi se ciljevi ostvaruju jedino napretkom i srećom koja se postiže kroz tehniku.” Po mišljenju profesora Clarka, kojeg smo ranije citirali, “zbog toga što smo se požurili prihvatiti tehnologiju, usvojili smo veoma kratkotrajan sustav: hedonističko društvo koje se ne obazire na budućnost.”

Već je mnogo toga rečeno o prijetnji potpunog uništenja s kojim je suočeno čovječanstvo danas. Također se ne može poreći da je mnogo toga prouzročio razvoj tehnologije unaprijedivši strahovito ratno oružje — od luka do laserskog svemirskog oružja. Vrhunac takvog razvoja bio je bez sumnje postignut u samo tri godine, od lipnja 1942. do srpnja 1945., kad su znanstvenici i tehničari bili sposobni konstruirati prvu atomsku bombu.

Što je postiglo to tehnološko djelo bez presedana? Ono je započelo i rasplamsalo trku u naoružanju, koja je prouzrokovala situaciju ironično nazvanu MADa Matural Assured Destruction (Uzajamno sigurno uništenje). Možda je čak veće važnosti činjenica da je sve više i više nacija unaprijedilo tehnologiju za stvaranje nuklearnog naoružanja.

“Očito je u nekoliko prošlih desetljeća nešto pošlo krivim pravcem”, zaključuje glasoviti znanstvenik i ekolog René Dubos. “Porast kontrole nad prirodom ne donosi sigurnost ni nutarnji mir; ekonomski napredak ne čini ljude zdravijima ili sretnijima; tehnološki pronalasci sami stvaraju probleme koji neprestano nužno iziskuju razvoj nove protutehnologije.” On je dodao: “Prevladava mišljenje da znanstvenici još nisu naučili kako da svoju pažnju usmjere na žalosne činjenice suvremenog svijeta koje su prouzrokovane znanstvenom tehnologijom.”

Dakle, za razliku od priče o vračarevom učeniku, u stvarnom životu ne možemo računati na “gospodara” — znanstvenike i tehnologe — koji će doći da nas izbavi. U ovom slučaju, i oni se koprcaju u moru problema koji su nastali kratkovidnom zloupotrebom tehnologije. Očito je da nije najhitnije potrebno više tehnologije nego djelovanje, vladavina, supersila koja može izaći na kraj sa svim razjedinjujućim elementima da spasi čovječanstvo.

Biblija govori o jednoj takvoj vladavini: “Bog će nebeski podići Kraljevstvo koje nikada neće propasti. A samo Kraljevstvo neće prijeći na neki drugi narod. Ono će zdrobiti i dokrajčiti sva ova kraljevstva (koja danas postoje), a samo će stajati neograničeno vrijeme” (Danijel 2:44). To kraljevstvo nije ni jedno drugo do Božje mesijansko kraljevstvo u rukama Isusa Krista.

Pod miroljubivom upravom Božjeg kraljevstva, bit će ostvareno sve ono što se suvremena tehnologija može jedino nadati da će postići. Pustinje i isušena područja će postati plodni. Za sve će biti zanimljivog posla koji će biti vrijedan truda. Slijepac, hromi, gluhi, i nijemi će biti oslobođeni svojih patnji. Čak će i sama smrt biti pobijeđena. (Vidi Izaija 35:1, 5-7; 65:21-23.)

[Bilješka]

[Okvir na stranici 5]

Čovjeka se koristi kao produženu ruku stroja. To je neljudski

[Okvir na stranici 7]

“Očito je u nekoliko prošlih desetljeća nešto pošlo krivim pravcem”

[Slika na stranici 5]

Mogu li materijalne koristi nadoknaditi cijenu plaćenu čistim zrakom, vodom, zemljom — tvojim zdravljem?

[Slika na stranici 6]

Većina visokotehnoloških radnih mjesta “spriječava razvoj i otupljuje duh”

[Slika na stranici 7]

Znanstvenicima nije uspjelo riješiti probleme koje je prouzročila njihova tehnologija. Komu će to uspjeti?