Mali Sammy umro od SIDE
RODITELJI malog Sammyja Kuschnicka Jerold i Helen, nisu imali pojma da njihov sin umire od SIDE. Kako je voljeni i dobro njegovani trogodišnji sin u toj židovskoj obitelji mogao dobiti tu zastrašujuću bolest?
Jedan specijalist im je rekao: “Dobio ju je putem transfuzije krvi”.
Kushnickovi su rekli: “Mi uopće nismo znali da je on primio transfuziju”. Oni nisu znali da je njihov sin još kao beba primio 20 transfuzija krvi 13 različitih davalaca prije nego što je napustio bolnicu. Jerry Kushnick je kasnije rekao časopisu Probudi se! da su se transfuzije kretale “od 5 do 17 kubika — od male čajne žličice do velike žlice za juhu”. Bar jedna od njih — za koju je možda davaocu rečeno da je dar života — zapravo se pokazala darom smrti.
Sammy i njegova dvojnica Sara rođeni su sedam tjedana prerano, 19. 8. 1980. g. Oboje su imali dišne i druge probleme uobičajene kod prerano rođene djece, no prebrodili su ih. Rasterećeni roditelji odnijeli su Saru kući za šest tjedana. Sammyja za sedam. Njihov otac je rekao: “Mislili smo da nosimo kući dvoje zdrave djece; bili smo veoma uzbuđeni što ih imamo oboje. Divno su rasli”.
Sammyjeva majka je rekla slijedeće: “Sammy nije rastao baš tako brzo kao Sara, ali rekli su nam da se dječaci ne razvijaju tako brzo kao djevojčice”.
Zatim su se počeli pojavljivati drugi problemi. Krajem 1982. g. Sammy je dobio trajnu prehladu. U veljači je dobio infekciju uha, pa je stavljen na antibiotike. Došlo je do proljeva, ali liječnik je smatrao da je to popratna posljedica antibiotika.
Kushnickovi su zatražili pretrage, no liječnici su utvrdili samo neznatnu anemiju i visoku razinu gamaglobulina. Pedijatar je rekao kako to znači da u Sammyjevom organizmu postoji jaka obrana. Kasnije su utvrdili kako je to znak da se nešto ozbiljno pogoršalo s njegovim obrambenim sistemom.
Zatim je Sammy dobio upalu usne sluznice — bijelu mrlju u ustima. Dobio je još jednu infekciju, a nakon toga groznicu koja nikad nije prestala. Majka je rekla: “Izgubio je svaki interes — doslovno je bio iscrpljen”. Zatim su mu jedne nedjelje usnice poplavile. “Odvela sam ga u bolnicu”, rekla je. “Izvadili su mu krv, koja je bila grimizne boje zbog nedostatka kisika”.
“On ima sidu”
Kad su stigli nalazi iz laboratorija, vijesti su bile loše. Sammy je imao jedan rijetki oblik upale pluća poznat kao Pneumocystis carinii. Liječnik je objasnio: “Kad kažemo Pneumocystis carinii, mislimo na SIDU”. Zamislite taj šok! Helen se sjeća kako je liječnik rekao da “za njega nema šanse da preživi — pitanje je samo koliko će još dugo živjeti, ali nema oporavka”. Mali Samuel Kushnick umro je za manje od tri tjedna.
“Bilo je mnogo, mnogo liječnika koji su se trudili”, rekao je otac. Jedan od njih je bio i dr Arthur Ammann, vodeći autoritet na području transfuzije i SIDE, kojeg su Kushnickovi doveli iz San Francisca dan prije nego što je Sammy umro. Dr Ammann je ispričao o jednoj 20-mjesečnoj žrtvi transfuzijom dobivene SIDE koja je umrla 1982. g a Helen se prisjeća da je on za Sammyja rekao slijedeće: “On ima SIDU i dobio ju je putem transfuzije. Pregledavši zapisnike ustanovio sam da je to vjerojatno krv jednog od ove petorice davalaca — njih treba prvo pregledati”.
Sammyjev otac je rekao časopisu Probudi se! da liječnici “na potvrdi o smrti nisu željeli prikazati SIDU”, ali su konačno to ipak učinili. Helen je nadodala: “Ljudi u bolnici i u banci krvi su izvršili pritisak na nas sa svih strana rekavši da Sammy nije mogao dobiti SIDU putem transfuzije krvi. Zatim smo saznali da je Sammy bio četvrto dijete u Los Angelesu u periodu od osam mjeseci koje je umrlo od onoga što su pedijatri nazvali stečenim sindromom nedostatka imuniteta — pedijatrijskom SIDOM”.
Kushnickovi su ubijeđeni da ima mnogo više slučajeva pedijatrijske SIDE dobivene putem transfuzije krvi nego što to pokazuju statistike.
Da li se prenosi slučajnim kontaktom?
Helen je rekla: “Nadam se da su se svi ohladili tako da mogu razumjeti da je to virus, da se prenosi spolnim putem i transfuzijom krvi, ali ako se prenosi slučajnim putem, pljuvačkom ili slično, tada ćemo svi pomrijeti”. Kushnickovi nisu znali da Sammy ima SIDU, pa nisu preduzeli nikakve posebne mjere predostrožnosti.
Međutim, što je test kasnije pokazao? Helen odgovara: “Naši rezultati su negativni u svakom pogledu. Nemamo antitijela — što znači da nismo bili izloženi virusu. Kod Sare je isti slučaj.”
Pošto se o slučaju Kushnickovih nadaleko razglasilo, javile su im se druge obitelji koje nisu znale da njihovo dijete ima SIDU, pa isto tako nisu poduzimali izvanredne mjere predostrožnosti. I članovi tih obitelji također su se pokazali negativnima na testu. Helen kaže: “Ono što se sada zna je to da virus ne živi dugo van tijela i sve ukazuje na to da ga se ne može prenijeti slučajnim kontaktom”.
Ona ima kopiju izvještaja MMWR od 30. 8. 1985. g., koji kaže: “Osim seksualnih partnera ... virusom SIDE zaraženih pacijenata i djece koju su rodile zaražene majke, nitko od članova obitelji 12 000 pacijenata o kojima se izvještava za CDC nije imao SIDU”.
Jerry smatra da su obitelji žrtava SIDE zabrinute zbog toga što bi oni zapravo mogli prenijeti žrtvi bolest koja bi je dotukla — onu protiv koje se sidom oslabljeni obrambeni sistem više ne bi mogao boriti. Tako član obitelji “mora oribati kadu za sobom prije nego što žrtva SIDE ode na kupanje”. Morate biti zabrinuti ako kašljate ili ste prehlađeni: “Hoću li ja doslovno postati uzročnikom smrti prenijevši tu bolest na njega?”
Drugo dijete
Kad su ljudi u Sarinom obdaništu čuli da je Sammy imao SIDU, neki od njih su se uspaničili. Jerry je rekao: “Čak i nakon što su ih liječnici i predstavnici Ministarstva za zdravlje oblasti Los Angeles obavijestili o tome da je Sara testirana, da je zdrava i da ne može biti nosilac bolesti, oni su ipak odbili primiti je natrag u obdanište”.
Kushnickovi su premjestili Saru u obdanište u svojoj sinagogi gdje je, kako kažu, nekolicini roditelja koji su prigovarali rečeno: “Sara ostaje. Ako vaše dijete odlazi, mi ćemo uzeti drugo s naše liste čekanja. Sara je zdrava. Mi je nećemo izbaciti”.
Kushnickovi smatraju da će uskoro biti tisuće takvih slučajeva djece koja imaju rođake oboljele od SIDE. Helen se pita: “Što ćemo učiniti? Pružiti im posebno tutorstvo?”
Rizik raste
Može proći pet i više godina dok se ne manifestiraju simptomi SIDE, tako da nitko ne zna koliko ljudi hoda ulicom i u sebi nosi to oboljenje. Jerry je zabrinut u vezi toga da će prostitutke koje se drogiraju prenijeti tu bolest na muškarce koji će je opet prenijeti svojim ženama, koje će je kroz trudnoću možda konačno prenijeti i svom djetetu. On smatra da ljudima treba predočiti opasnosti do kojih može doći izmjenom seksualnih partnera.
Jerry Kushnick je kazališni pravni zastupnik. Njegova supruga je kazališni intendant. Njihovi klijenti su najpoznatiji američki televizijski producenti, pisci i komičari. Jerry je za časopis Probudi se! rekao slijedeće: “Od smrti našeg sina ima jedan dio u našem životu koji će nam uvijek nedostajati. Moj osjećaj vrijednosti se drastično izmijenio. Više mi nisu potrebne materijalne stvari. Od smrti našeg sina imam malo želje da kupujem nove stvari. Sigurno bih sve što imamo dao, samo kad bi to moglo vratiti našeg Sammyja!”
Kushnickovi kažu da su ozbiljno razmislili o tome da li bi javno objavili svoju priču. Ne bi svi roditelji u njihovom položaju željeli da se zna kako njihovo dijete ima SIDU, a objašnjenju toga pomaže iskustvo male Sare. Helen kaže: “Razgovarali smo o tome i zaključili da, ukoliko to ne učinimo, bit ćemo saučesnici u ubistvu. Smatrali smo da druge roditelje moramo učiniti svjesnima problema koje može prouzročiti transfuzija krvi.”
Oni smatraju da je skladištenje krvi postalo veliki biznis, čiju politiku uvelike određuje sama industrija skladištenja krvi. Helen također objašnjava: “Željeli smo da ljudi znaju da strah nije lijek za ovu bolest. Ono što treba biti učinjeno je istraživanje u pravcu nalaženja lijeka”.
Kushnickovi su se pojavili na nacionalnoj televizji u Sjedinjenim Državama, Australiji i Engleskoj. Priča o njima izišla je u novinama i časopisima širom svijeta. Oni smatraju da mogu sačuvati mnogo života obraćajući pažnju ljudi na ulogu koju može igrati krv u prenošenju SIDE.
[Bilješka]
a O ovom slučaju izvijestio je MMWR (Morbidity and Mortality Weekly Report — Tjedni izvještaj o oboljenjima i smrtnosti) kojeg je objavio Centar za kontrolu oboljenja u SAD 10. 12. 1982. g. Izvještaj dr Ammanna o ovom slučaju objavljen je u britanskom medicinskom časopisu The Lancet od 30. 4. 1983. g., i kaže slijedeće: “Zabrinjavajuće zapažanje u ovom izvještaju govori da je neimenovani davalac bio zdrav (onda kad je dao krv) i da je od SIDE obolio tek 7 mjeseci nakon davanja krvi ... Pacijent star 2 godine umro je od upale pluća zvane Pneumocystis carinii”.