Tijelo — divno stvoreno da bismo uživali u životu!
ZNANSTVENICI priznaju da je tijelo divno stvoreno, da je ono doista pravo čudo kreacije i građe. Kad svi naši tjelesni organi normalno funkcioniraju, možemo raditi i uživati u stvarima koje su naprosto zadivljujuće.
Pogledajmo, naprimjer, svoje ruke. Savršeno su kreirane za mnoge funkcije rada i igre. Drže li upravo sada tvoje ruke časopis koji čitaš? Ruke su ti sigurno savijene upravo toliko koliko je potrebno da bi časopis bio na ispravnoj udaljenosti od tvojih očiju. Tvoji prsti vrše pritisak koji je potreban da ti časopis ne ispadne iz ruku. A mozak upravlja prstima kako bi činili upravo ono što ti želiš onda kad okreneš stranicu. Kakav bi to bio hendikep kad ne bismo imali ruke!
I tvoje su oči uključene u čitanje ovih redaka. U igri je zadivljujuća mreža živaca i drugih organa kako bi se prenijela slika riječi i fotografija sa stranica u tvoj mozak. Električni impulsi koje proizvodi oko prenose se u mozak, gdje ih se koristi da bi se oblikovalo vizualne utiske koji odgovaraju onome što je na stranici. Koliko je važan tvoj vid, i kako bi tragičan bio njegov gubitak!
Ljudski mozak teži samo oko 1400 grama i upravo je velik toliko da stane u tvoju ruku. Ali, mozak je pravo čudo, jedna od najsloženijih stvari koje su stvorene u svemiru. On nam omogućava da razmišljamo, gledamo, osjećamo, razgovaramo, usklađujemo naše pokrete. Zahvaljujući tom zamršenom mozgu, možemo uživati u divnim zalascima sunca, u ukusnoj hrani, u ljetnom povjetarcu koji nam hladi lice, u veličanstvenom pogledu s planina, u smijehu djeteta, u miomirisu cvijeta, u dodiru nekoga koga volimo — a sve to uglavnom bez svjesnog napora s naše strane. Bez tog veličanstvenog mozga ne bismo mogli ama baš u ničemu uživati.
Koliko su samo prikladne psalmistove riječi: “Na strahopoštovanja vrijedan način divno (sam) stvoren” (Psalam 139:14, NS).
Međutim, uz svu tu divnu opremu, dođe vrijeme kad tijelo prestane raditi. Razbolimo se i ostarimo, a zatim umiremo. U svijetu oko nas ima toliko zla da bismo, čak da smo i dobrog zdravlja, vrlo malo u njemu uživali. Hoće li takve neprijatne okolnosti uvijek postojati? Nisu li naša tijela kreirana tako da traju zauvijek — bez razornog djelovanja bolesti, starosti i smrti — i da uživaju beskrajni život na Zemlji u daleko potpunijem smislu od bilo čega što sad doživljavamo?
Probudi se! će u ovom broju govoriti o tome. No, najprije ćemo razmotriti samo neke od naših zadivljujućih tjelesnih organa: ruku, oko i mozak.