Rješenje problema siromašnih

NEKI religiozni vođe tako uvjerljivo govore o današnjim problemima da im ljudi vjeruju kad kažu da stvarno znaju rješenje. No, ako političari i ekonomisti nisu u stanju riješiti probleme, mogu li religiozni vođe doista učiniti nešto bolje podupiranjem revolucionarnih elemenata? Iako religiozni vođe brane svoj uzburkani duh, nije svatko uvjeren u njihovu iskrenost. Edmund Burke je napisao: “Obično je zabluda kad se misli da su oni koji se najglasnije žale u korist javnosti zainteresirani za njezino dobro”. Imaju li religiozni vođe, osim revnosti za pravednost, možda i druge pobude?

Brazilski časopis Veja tvrdi: “ono što crkva stvarno želi jest moć ... Činjenica da je bogatstvo svijeta koncentrirano najvećim dijelom u protestantskim, budističkim i čak u ateističkim zemljama prisiljava crkvu da pokuša u Trećem svijetu uz pomoć siromašnih vratiti se na vlast”.

Hoće li siromašnim ljudima stvarno biti od koristi da podupiru oslobodilački pokret koji se zalaže za socijalni aktivizam, čak i uz pretpostavku da pojedini svećenici ne traže osobnu korist?

Primjer za prave kršćane

Kakav primjer je ostavio Isus Krist, a koji su pravi kršćani trebali obavezno oponašati? Dok je bio na zemlji, nije se bavio socijalnim reformama i nije odstupio od svog zadatka da pouči druge o Božjem Kraljevstvu (Luka 4:43; Ivan 6:15). Čak je i papa Pavao II u vezi sa socijalnim aktivizmom spomenuo: “Evanđelje jasno pokazuje da je za Isusa predstavljalo iskušenje sve ono što bi ga odvratilo od služenja Jahvi [Jehovi]”.

To ne znači da Isus nije uočavao potrebe siromašnih. Upravo suprotno. “Sažali mu se”, kaže Biblija, “jer bijahu smeteni [uznemireni] i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36). Slijedećim riječima ohrabrio je sve one koji su ga željeli slijediti: “Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti” (Matej 11:28).

Jedno biblijsko proročanstvo opisuje Kristovu kraljevsku vladavinu slijedećim riječima: “Jer će izbaviti ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoćnika. Bit će milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti. Od prijevare i nasilja iskupit će duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovim” (Psalam 72:12-14).

Tko oponaša Krista trebao bi suosjećati sa siromašnima i nastojati pomoći im. Ali kako? Pošto je Isus znao da sada svijetom vlada Sotona, Đavo, nije pokušao popraviti ga (Luka 4:5-8; Ivan 12:31; 14:30; 18:36). Ali, učio je siromašne kako izlaziti na kraj sa životnim poteškoćama.

Isus je učio svoje učenike da budu radini i da tako oponašaju njega i njegovog oca. “Otac moj neprestano radi, i ja radim”, rekao je (Ivan 5:17). Nadalje, sljedbenici Krista bili su poučeni brinuti za sebe i svoju obitelj pokazujući pri tome krepost, poštenje i marljivost (Filipljanima 4:4-8; 1. Solunjanima 4:11, 12). No, to je trebala biti samo priprema za nešto bolje: za ostvarivanje blagoslova Božjeg Kraljevstva.

Božje Kraljevstvo — jedino riješenje

Da, Isus je isticao Božje Kraljevstvo kao jedino realno i trajno rješenje problema siromašnih i svih ostalih problema. Što misliš o tome? Zašto se od onih koji zagovaraju teologiju oslobođenja ne čuje skoro ništa o Božjem Kraljevstvu?

U stvarnosti, oni su izgubili vjeru u biblijska proročanstva u vezi sa Božjim Kraljevstvom. Isus nije posredovao neku varljivu nadu kad je učio svoje sljedbenike moliti se za dolazak Božjeg Kraljevstva i da bude Božja volja na zemlji kao i na nebu. Ova molitva bit će uslišana. Božje Kraljevstvo je stvarna vladavina. Isus sigurno nikad ne bi prevario svoje odane sljedbenike, niti bi ih učio moliti se za nešto što se ne bi moglo obistiniti (Matej 6:9, 10).

Apostolu Petru je bio dozvoljen mali pogled na tu buduću nebesku vladavinu. Došlo je do toga na nekom visokom brdu gdje je Isus bio preobražen u prisustvu Petra i dvojice drugih apostola. Petar je tako nekoliko godina kasnije mogao pisati: “Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva (2. Petrova 1:16-18, ST).

Petar je u jednoj viziji stvarno vidio Krista kako vlada u Kraljevstvu Božjem. Petar nastavlja: “I imamo najpouzdaniju proročku riječ [o Kraljevstvu, od proroka kao što su Izaija i Danijel]” (2. Petrova 1:19). Prorok Danijel je, naprimjer, zabilježio viziju o ustoličenju Krista kao Kralja kad mu je bila predana ‘vlast i čast i Kraljevstvo’. Danijel nastavlja: “Vlast je njegova vlast vječna, koja neće proći, i carstvo se njegovo neće rasuti” (Danijel 7:13, 14).

Što će se, prema ‘proročkoj riječi’, dogoditi s današnjim ljudskim vladavinama kad se Božje Kraljevstvo obistini kao odgovor na molitve Kristovih sljedbenika? Zapazi slijedeće nadahnuto proročanstvo iz Danijela 2:44: “A u vrijeme tih careva [sadašnjih vladavina] Bog će nebeski podignuti carstvo [Kraljevstvo za koje je Krist učio moliti svoje učenike] koje se do vijeka neće rasuti, i to se carstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta carstva [sadašnje ljudske vladavine], a samo će stajati do vijeka.”

Zaista, Božje Kraljevstvo je jedina nada čovječanstva za rješenje problema siromašnih. Bez sumnje, ljudi nisu u stanju ispravno vladati nad drugim ljudima. Povijest dokazuje da ‘čovjek vlada nad čovjekom na zlo njegovo’, bez obzira koji oblik vladavine izabere. Biblija je već odavno ukazala na to da čovjeku jednostavno ne pripada da vlada neovisno od Boga (Propovjednik 8:9; Jeremija 10:23).

S druge strane, možeš biti uvjeren da će se obistiniti veličanstveni blagoslovi opisani u ‘proročkoj riječi’ Izaije: “I oni će graditi kuće i sjedit će u njima; i sadit će vinograde i jest će rod njihov. Neće graditi a drugi se naseliti, neće saditi a drugi jesti ... Neće raditi uzalud, niti će raditi za strah, jer će biti sjeme blagoslovenih od Gospodina [Jehove], i natražje će njihovo biti s njima. I prije nego poviču, ja ću se odazvati; još će govoriti, a ja ću uslišiti” (Izaija 65:21-24).

Jehova Bog sve te blagoslove neće prouzročiti kroz neke ljudske napore ili pokrete, niti kroz teologiju oslobođenja. Umjesto toga njegova će nebeska vlada preuzeti vlast i sjediniti cijelo poslušno čovječanstvo i prouzročiti pravednost i blagostanje. Neka ti Božje Kraljevstvo bude u mislima. Stavi ga ispred svega. Da, “bolje je uzdati se u Gospodina [Jehovu] nego li se oslanjati na knezove” (Psalam 118:8; Matej 6:33).