Što kaže Biblija?

“Zašto je Bog uzeo moje dijete?”

SMRT djeteta razorno djeluje na sve roditelje. To je teško iskušenje koje same riječi ne mogu izbrisati. No, ako ste pretrpjeli takav gubitak i ako se pitate zašto je Bog uzeo vaše dijete, tada vas muči pogrešno shvaćanje koje može samo povećati vaše patnje. Trebate znati istinu: Bog nije uzeo vaše dijete.

Ipak, mnogi vjeruju upravo suprotno. Jedna žena, primjerice, gleda neutješno, ukočena pogleda u otvoreni mrtvački kovčeg u kojem leži njen 17-godišnji sin. Kosa mu je ispala uslijed liječenja koje nije uspjelo otkloniti njegov rak. Okreće se jednom posjetitelju i kaže dršćućim glasom: “Bog je želio imati Tommya kod sebe na nebu.” Kao rimokatolkinja, to je naučila godinama pohađajući crkvu. I protestanti su dugo okrivljavali Boga za smrt djece. Poznati protestantski reformator John Calvin jadikovao je nakon smrti svog dva tjedna starog sina: “Gospodin je smrću našeg malog sina zadao doista bolnu ranu.”

Prema staroj židovskoj priči, umrli su blizanci jednog rabina dok je on bio odsutan. Kad se vratio i pitao za svoje sinove, njegova je žena rekla: “Da ti je netko posudio dva skupocjena dragulja i rekao ti da im se možeš radovati tako dugo dok su pod tvojim nadzorom, bi li se mogao prepirati kad pozajmljivač traži da ih vratiš?” “Sigurno ne!” odgovorio je. Tada mu je pokazala njegova dva mrtva sina i jednostavno rekla: “Bog je svoje dragulje tražio natrag.”

Ni utješno ni biblijski

Je li Stvoritelj doista tako okrutan da bi hirovito nanio smrt djeci znajući da to roditeljima slama srce? Ne, to ne čini Bog Biblije; prema 1. Ivanovoj 4:8, “Bog je ljubav”. Zapazite da se ne kaže da Bog ima ljubav ili da je pun ljubavi već da je ljubav. Božja je ljubav tako jaka, tako čista, tako savršena, tako potpuno prožima njegovu osobnost i djelovanje, da se o njemu s pravom može govoriti kao o utjelovljenoj ljubavi. To nije Bog koji ubija djecu ‘jer traži svoje dragulje natrag’.

Naprotiv, Bog voli djecu jako i nesebično. Isus Krist, koji je svakom riječi i postupkom odražavao osobnost svog nebeskog Oca, bio je srdačno, osobno zainteresiran za djecu. Jednom je zagrlio malo dijete i poučio svoje učenike da moraju biti bezazleni i ponizni poput djece (Matej 18:1-4; Marko 9:36). Stoljećima ranije, poučavao je Jehova svoj narod da smatraju djecu dragocjenom i da ih zato odgajaju, poučavaju i brinu za njih (5. Mojsijeva 6:6, 7; Psalam 127:3-5). On želi da obitelji budu sjedinjene u životu a ne razdvojene smrću.

“Zašto je onda moje dijete umrlo?”

Mnogi smatraju da Bog, budući da je svemoćan, mora zakulisno kontrolirati sve što se događa na svijetu, uključujući i smrt djece. Ali to ne mora biti. Kad je Job u jednoj jedinoj nevolji izgubio svih desetero djece, mislio je da mu je Jehova nanio tu strašnu nesreću. On nije znao ono što nam Biblija otkriva, naime da je nadljudski Božji neprijatelj koji se zove Sotona u tom slučaju bio iza kulisa, te da je patnjama pokušao odvratiti Joba od vjere u svog Stvoritelja (Job 1:6-12).     

Slično tome, većina ljudi ni danas ne sluti u kojoj mjeri Sotona djeluje na svijet. Biblija pokazuje da je Sotona, a ne Jehova, vladar ovog pokvarenog sustava stvari. U 1. Ivanovoj 5:19 stoji da je “sav svijet u vlasti Zloga” (St). Jehova nije odgovoran za sve te potresne događaje u svijetu. On nije uzeo vaše dijete.

Znači li to da je Sotona uzeo vaše dijete? Ne izravno. Davno u Edenu čovjek se sam podložio Sotoninoj vladavini kad se pobunio protiv Boga. Time je izgubio dar vječnog, zdravog života za sebe i za svu svoju djecu (Rimljanima 5:12). Posljedica je da živimo u svjetskom sustavu koji je otuđen od Boga, u svijetu u kojem se moramo boriti s onim što Biblija naziva “vrijeme i nepredviđena zgoda”, neočekivanim i često potresnim promjenama (Propovjednik 9:11, NW). Sotona “zavodi čitavu nastanjenu zemlju” (Otkrivenje 12:9, NW). Njegov je glavni cilj da odvrati ljude od Boga. Stoga širi zlobne laži o Bogu. Jedna od tih laži je da Bog upotrebljava smrt kako bi oteo djecu svojim roditeljima.

“Kakva je nada za moje dijete?”

Umjesto da okrivljuju Boga, očajni bi roditelji trebali tražiti utjehu koju pruža Bog u Bibliji. Kriva je religija zbunila mnoge time što je učila o boravištu i stanju umrle djece. Nebo, pakao, čistilište, limb — ova razna odredišta nisu shvatljiva i očito zastrašuju. Biblija, međutim, kaže da su mrtvi bez svijesti, u stanju koje se najbolje može usporediti sa spavanjem (Propovjednik 9:5, 10; Ivan 11:11-14). Stoga roditelji ne moraju biti zabrinuti zbog toga što se događa s njihovom djecom nakon smrti, kao što nisu ni zabrinuti kada vide da njihova djeca mirno spavaju. Isus je govorio o vremenu kad će “svi oni u spomen-grobovima čuti njegov glas i izići” u obnovljeni život na rajskoj Zemlji (Ivan 5:28, 29, NW; Luka 23:43).

Istina, ova oduševljavajuća nada ne odstranjuje svu tragičnost smrti. Sam Isus je bio potresen i plakao je zbog smrti svog prijatelja Lazara — i to samo nekoliko minuta prije no što ga je uskrsnuo! Prema tome, smrt ne mora uvijek biti konačna. I Isus i njegov Otac Jehova mrze smrt. Biblija naziva smrt ‘posljednjim neprijateljem’ i kaže da će biti ‘uništena’ (1. Korinćanima 15:26, St). U dolazećem raju, kad Sotonina vladavina bude stvar prošlosti, zauvijek će nestati smrti. Njene nevine žrtve bit će vraćene uskrsnućem. Tada, kad roditelji budu opet sjedinjeni s djecom koju su izgubili smrću, konačno ćemo moći reći: ‘Smrti, gdje je tvoj žalac?’ (Hosea 13:14, NW).