Bolnice — kad ste pacijent

“Kad sam prvi put zadržana u bolnici iznenada sam se osjećala kao da sam izgubila kontrolu nad svojim životom, kao da sam samo još jedan broj u statistici” (Marie G.).

“Sjećam se svog prvog pregleda kao pacijenta. Osjećala sam se jako ranjivom i nezaštićenom” (Paula L.).

JESTE li ikada bili pacijent u bolnici i osjećali reakcije poput gore navedenih? Bez obzira jeste li ili niste, morat ćete priznati da većina ljudi malo misli na to da bi mogli biti pacijenti. No, ipak, to se i vama može dogoditi jednog dana. Izvještaji, primjerice, pokazuju da je 1987. u Sjedinjenim Državama svaka sedma osoba bila upućena u bolnicu. Takve statistike se razlikuju diljem svijeta. No, kako se kao razborita osoba možete pripremiti za takvu mogućnost?

“Jedan od najvažnijih načina da zaštitite svoje zdravlje je da se uvjerite je li liječenje u bolnici potrebno”, komentira dr. Sidney Wolfe, upravitelj Istraživačke grupe za zdravlje građana. Bez obzira gdje živite, kad ste bolesni imate pravo i dužnost biti obaviješteni o svojim zdravstvenim problemima. Često vam vaš liječnik može dati zadovoljavajuće odgovore.

Ostanu li neka pitanja otvorena, preporučljivo je potražiti drugo, neovisno mišljenje. U nekim zemljama bolesnička osiguranja čak zahtijevaju drugo mišljenje prije nego što su spremni plaćati neke veće operacije. A također nije neobično da se potraži treće mišljenje da bi se razriješila neslaganja u vezi dijagnoze i načina liječenja. Temeljno je pravilo: Bilo da postoji jedno, dva ili više mišljenja, mudar će pacijent uzeti vremena da za sebe odluči je li preporučeno liječenje potrebno i mudro.

Hitni prijemi

Naravno, u hitnom slučaju možda nema dosta vremena potražiti razne medicinske preporuke. Pacijent je možda čak bez svijesti kad ga dovezu u bolnicu, tako da nije u stanju govoriti ili pisati. Ponekad moraju liječnici postupati odmah, još prije nego što nađu rođake da bi utvrdili pacijentove želje ili saznali čemu daje prednost. Takve situacije naglašavaju i zašto su opreznost i planiranje krajnje potrebni.a

Za pacijenta koji je Jehovin svjedok to znači da sa sobom uvijek nosi potpuno ispunjenu i potvrđenu Medicinsku iskaznicu. Na toj Iskaznici pacijent unaprijed izražava svoje želje u vezi medicinske njege i pruža životovažne informacije, tako da bolničko osoblje može stupiti u vezu s rođacima ili drugima koji poznaju njegove želje. Iako ne može obuhvatiti sve situacije koje mogu nastati, ova važna Iskaznica služi kao pravni dokument koji govori za vas kad ne možete govoriti sami.

U hitnom slučaju od velike je pomoći i ako bliski prijatelj ili rođak koji je upoznat s vašim medicinskim željama i uvjerenjima može doći u bolnicu da vas podupire. Bez obzira je li to odmah moguće ili nije, važeća Medicinska iskaznica može jednog dana biti odlučujuća da se zaštite vaša prava.

Čak i ako osoba nije kršteni propovjednik Jehovinih svjedoka i nema Iskaznicu, može sastaviti sličnu pismenu izjavu (najbolje pisanu pisaćim strojem). Trebala bi u glavnim crtama razložiti svoje želje obzirom na liječenje, navesti neka ograničenja, te pokazati s kim treba u hitnom slučaju stupiti u vezu.

Ispunjavanje obrasca i izjava

Prava pacijenata razlikuju se diljem svijeta. (Vidi okvir, stranica 7.) Ta su se prava u nekim zemljama znatno povećala zadnjih godina; liječnik ne smije poduzeti bilo koje liječenje bez odobrenja pacijenta, obično pismenog. To je jedan od razloga zašto bolnice imaju svoje vlastite obrasce koje žele da potpišete. Ako je to slučaj tamo gdje živite, ono što slijedi može vam pomoći.

Trebali biste vrlo pažljivo pročitati sve obrasce prije nego što ih potpišete, jer vaš potpis znači suglasnost, pristanak na sve što stoji na obrascu. Nemojte se ni od koga dati natjerati da potpišete prijemni obrazac, ili obrazac za odobrenje liječenja, a da ga niste brižljivo pročitali. Ako s nekim odlomkom u standardnom obrascu niste suglasni, precrtajte ga. Čak ako netko i prigovara da je to bolnički obrazac te da se ne smije mijenjati, ipak je to punopravni ugovor i nitko od vas ne smije zahtijevati da potpišete nešto sa čime niste sporazumni. Premda se ne želite pokazati nerazumnima, važno je da u tom pogledu ne činite nikakve kompromise — imate pravo odbiti pristanak bilo kojem djelu obrasca.

Posebice obzirom na pristanak na operaciju ili bilo koju upotrebu krvi, brižljivo provjerite svaki odlomak. Neki Jehovini svjedoci su se iznenadili zbog toga što su čitali u bolničkom obrascu koji je navodno bio pripremljen posebno za njih. Iako je na početku stajalo da će se uvažavati želje pacijenta u vezi krvi, daljnji je odlomak glasio otprilike ovako: ‘U hitnom slučaju, ili ako liječnik smatra da je to potrebno, pridržava si pravo transfundirati krv.’ Budući da Božja riječ kršćanima zapovijeda da se uzdržavaju od krvi, dobra je navika napisati na svaki obrazac koji vam donesu: “Ne primam krv” (Djela Apostolska 15:28, 29). Tako će svi namještenici jasno znati vaš stav. Činjenica je da sve veći broj pacijenata odbija krv jer želi izbjeći opasnost zaraze hepatitisom, sidom ili drugim smrtonosnim bolestima.b

U nekim zemljama pacijenti imaju manje prava od gore navedenih. Ima područja gdje je liječnik zakon, a pacijenti su manje ili više prepušteni njegovoj milosti ili nemilosti. Liječnik iz jedne zapadne zemlje koji je posjetio jednu afričku zemlju izjavio je: “Nisam bio pripremljen na način kako liječnici i pacijenti saobraćaju jedni s drugima (...) Pacijenti nikad ne govore sami osim kad ih netko oslovi. Ne postavljaju pitanja svojim liječnicima.” Iako takav običaj može otežavati situaciju za pacijenta, mudar će kršćanin ipak — pristojno ali odlučno — zahtijevati da se poštuje njegovo osnovno ljudsko pravo na tjelesni integritet, te njegovo pravo sudjelovanja u odlučivanju po pitanju svog zdravlja.

Razgovarati s medicinskim osobljem

Vaš bi liječnik trebao biti vaš glavni zastupnik i izvor informacija; stoga mnogo ovisi o tome koliko ste brižljivo izabrali liječnika. Jedan je pisac primijetio: “Shvatite da su liječnici ljudi kao i svi drugi. Oni ispoljavaju istu ljestvicu dobra i zla [kao] i svi mi ostali. Većina liječnika se trudi učiniti za svoje pacijente najbolje, no neki su pod takvim utjecajem da misle da imaju pravo odlučivati za vas. Ako se liječnikovo uvjerenje ili osobnost ne slaže s vašom, tražite drugog liječnika.”

Nastojte dobiti opširne i zadovoljavajuće odgovore na svoja pitanja prije nego što pristanete na neko liječenje. (Vidi okvir, stranica 8.) Ako nešto ne razumijete, nemojte se ustručavati kazati to. Zamolite za objašnjenja jednostavnim, nemedicinskim jezikom. Također bi bilo taktično da kod nekih točaka u razgovoru s liječnikom izrazite iskreno cijenjenje za njegovo razumijevanje vašeg stava koji se temelji na religioznom uvjerenju.

Trudite se uspostaviti prijateljski odnos s bolničkim osobljem koje brine za vas, primjerice s bolničarkama, jer one mogu i trebaju biti velika pomoć kod vaše njege i oporavka. Kad donesu lijekove ili injekcije, provjerite jesu li zaista za vas. To je mudar postupak, jer se usprkos najboljim namjerama može pogriješiti.

Bolničko će osoblje po svoj prilici izgledati vrlo zauzetim, no mislite na to da je većina njih izabrala ovo zaposlenje jer se zanimaju za ljude i rado žele pomoći. Možete surađivati s njima ako se trudite jasno izražavati svoje brige ili potrebe. Nijedna bolničarka (ili netko drugi od osoblja) nema pravo napasti vas, primjerice riječima: “Umrijet ćete ako ne prihvatite ovo liječenje.” Obavijestite upravu bolnice kao i rođake ili zastupnika svoje vjerske zajednice o takvim nepravilnostima; možda će oni moći govoriti za vas.

Što ako nastane problem?

Može se dogoditi da pacijenti dođu u ozbiljan sukob s medicinskom ustanovom iako su primijenili sve ove točke. Premda se to rijetko događa, što biste trebali učiniti ako se odjednom nađete u takvoj situaciji?

Kao prvo, nemojte dopustiti da vas obuzme panika. Obično je to teška situacija za sve koji su uključeni, jer se emocije povećaju. Dakle, velika prednost će biti ako ostanete razboriti, razumni i uljudni. Kao drugo, uvažite i koristite sva moguća pomoćna sredstva. Bolnica ima možda zastupnika pacijenata s kojim se možete povezati i obratiti mu se za pomoć.

Jehovini svjedoci smatraju važnim uspostaviti vezu sa svojim skupštinskim starješinama. Ti razboriti i iskusni savjetnici mogu čak pomoći naći bolnicu koja je spremna na suradnju ako je situacija toliko ozbiljna da je potreban premještaj.c Pravi kršćani misle i na to da se uzdaju u moć Jehove Boga. U teškim situacijama često ne postoji jedno jedino sveobuhvatno rješenje, a svojom vlastitom snagom ne znamo točno kome bismo se trebali obratiti za pomoć. Mnogi su ustanovili da, nakon što su učinili sve što je u ljudskoj moći, molitva Bogu nije donijela samo utjehu, već i neočekivana rješenja (1. Korinćanima 10:13; Filipljanima 4:6, 7).

Nadamo se da nećete nikad imati neki od ovih problema, no dobro je planirati unaprijed. Dok ste u bolnici, mislite i na to da se od vas očekuju izvjesne stvari. Bolnica je izvrsno mjesto za pokazivanje kršćanskih osobina kao što su strpljenje, zahvalnost za usluge, a osobito cijenjenje prema onima koji vam pomažu. Kratko zahvalno pismo bolničkom osoblju, ili čak mali poklon kao izraz cijenjenja, ostavljaju trajni utisak. Vaš boravak u bolnici pruža vam priliku za svjedočenje svojim vlastitim primjernim vladanjem, čime doprinosite dobrom glasu koji imaju pravi kršćani kao pacijenti (1. Petrova 2:12).

[Bilješke]

[Okvir na stranici 5]

U slučaju da dospijete u bolnicu

Kontrolni popis prije polaska u bolnicu

□ 1. Ponesite punovaljanu Medicinsku iskaznicu ili pismenu, potpisanu izjavu svojih želja.

□ 2. Brižljivo izaberite liječnika.

□ 3. Uvjerite se je li hospitalizacija neophodna.

□ 4. Pažljivo pročitajte i ispunite prijemni obrazac. Ako ste jedan od Jehovinih svjedoka, kažite to odmah.

□ 5. Ponesite samo najpotrebnije osobne stvari, primjerice, ogrtač, toaletne potrepštine i štivo za čitanje.

□ 6. Ostavite kod kuće sav nakit, većinu aparata na struju i nepotreban novac.

[Okvir na stranici 7]

Popis prava pacijenta

Pacijent koji je upućen u bolnicu ne bi se trebao prestrašiti bolničke sredine i misliti da je postao nitko i ništa. On ima prava koja većina bolnica i osoblja spremno uvažava. Sljedeća su prava sažeta i temelje se na popisu deset prava iz knjige How to Stay Out Of the Hospital, od Lilea L. Anastasa, R.N.d

Pacijent ima pravo na:

1. Obzirnu i uljudnu njegu od strane osposobljenog osoblja.

2. Potpuna i najnovija obavještenja od svog liječnika o dijagnozi, liječenju i prognozama, i to riječima koje pacijent može razumjeti.

3. Obavještenje od liječnika koje je potrebno dati prije odobrenja nekog postupka i/ili liječenja. Ukoliko postoje medicinski značajne alternative, pacijent ima pravo na takve informacije.

4. Odbijanje liječenja do te mjere do koje to dozvoljava zakon.

5. Poštivanje privatne sfere u vezi svog vlastitog programa liječenja.

6. Povjerljivost što se tiče svih saopćenja i zapisa u vezi svog liječenja.

7. Primjereno uvažavanje molbi za usluge unutar mogućnosti bolnice, ili premještaj u drugu ustanovu ukoliko je to s medicinske strane dopustivo.

8. Obavještenja o bilo kojim vezama bolnice sa drugim zdravstvenim ili obrazovnim institucijama ukoliko se to tiče njegovog liječenja.

9. Obavještenje ako bolnica namjerava izvršiti ili učestvovati u pokusu koji se tiče njegove njege ili liječenja.

10. Razumnu neprekidnost liječenja, te pravovremeno obavještavanje o tome koji liječnici stoje na raspolaganju i gdje.

[Bilješke]

[Okvir na stranici 8]

Zaštita pacijenta i suradnja

“Kao što nijedan optuženik ne bi išao bez odvjetnika na sud, tako nijedan pacijent ne bi trebao ući u bolnicu velikog grada bez rođaka ili prisnog prijatelja koji je spreman zastupati njegove interese i ako je potrebno govoriti za njega” (June Bingham, The Washington Post, 12. kolovoza 1990).

“Pomisao na suradnju pacijenta u medicinskim odlukama stoljećima je bila strana razmišljanju i praksi liječnika. A pacijenti su iz gorkih iskustva naučili da ih postavljanje mnogih istraživačkih pitanja može otuđiti od nas, jer im takva raspitivanja prečesto zamjeramo.

No, pomisao da mi znamo što je u interesu naših pacijenata, te da stoga možemo bez raspitivanja postupati njima u korist, tako je očito neispravna da se samo možemo čuditi žestini s kojom se to mišljenje branilo. (...)

Možemo se neslagati sa pacijentima, čak raspravljati s njima ili ih nagovarati, no sve to moramo činiti s namjerom da im pomognemo. Konačno moramo uvažiti to što pacijenti od nas žele ili ne žele” (Dr. Jay Katz, psihijatar, profesor na sveučilištu Yale, The Medical Post, Kanada).

“Pacijenti nisu djeca, a liječnici nisu roditelji. (...) Doista, izgleda čudesnim da je neobično da se studente medicine, a i liječnike, mora podsjećati na to da i pacijenti kod svog susreta s liječnikom očekuju (...) da on ima povjerenje u njih, te da oni mogu imati povjerenje u njega, da im se dozvoli da stoje na svojim nogama, a da se ne iskorištava njihova ovisnost, da se razgovara s njima, te da ih se sasluša, da se postupa ravnopravno s njima, a ne da se odlučuje za njih, da se poštuje njihov način života, te da im se dozvoli da mogu živjeti onako kako to sami žele” (The Silent World of Doctor and Patient, od dr. Jaya Katza).

“Naša služba počinje kad stupimo u vezu s pacijentom. Uzajamna suradnja s oko 4 milijuna pacijenata svaki dan pruža nama, američkim liječnicima, ne samo priliku da dokažemo svoju sposobnost, već i pravo sažaljenje, brigu i odanost svakom pojedinom pacijentu kome pomažemo” (James E. Davis, M.D., predsjednik Američkog zdravstvenog udruženja).