Filipi — mjesto mnogih izvora
DOK SMO se približavali Solunu, letjeli smo tik iznad valova Egejskog mora. Iznenada je na vodenoj površini izronila aerodromska pista i proletjela ispod nas — tako blizu aviona da je moja žena pomislila da smo već sletjeli. “Bilo je to najlaganije slijetanje koje smo ikad doživjeli!” rekla je ona. Tada su kotači uz mukli udarac dotakli tlo.
Makedonija, Grčka! Razmišljao sam o svijetu Aleksandra Velikog i kasnijoj bici na filipljanskoj ravnici koja je bila odlučujuća za budućnost Rima. Zanimalo me koliko su one imale utjecaja na život i službu kršćanskog apostola Pavla. Kao “apostol neznabožaca”, Pavao je u Filipima uveo kršćanstvo u Evropu (Rimljanima 11:13). Hoćemo li tamo vidjeti nešto što bi nam to potvrdilo? Ili je povijest prešla preko ravnice ne ostavljajući trag?
Dva sata je, sjeverno od Soluna, krivudao naš autobus planinskom cestom iznad lučkog grada Kavale. Iako se Kavala uglavnom spominje u vezi sa izvozom duhana, ribari koji su na pristaništu popravljali mreže stvarali su sličan prizor koji smo zamišljali da ga je Pavao vidio u vrijeme kad se Kavala zvao Neapolis (Djela apostolska 16:11).
Premda se Pavao nije zadržao u Neapolisu, nekoliko metara ispod nas mogli smo vidjeti strmu kamenitu cestu kojom je putovao. Zatim smo prošli uskim šumovitim klancem i dobili smo letimičnu sliku ruševine gdje se nekad nalazio grad Filipi. Skoro na pola puta iznad doline, mogla se raspoznati masivna stijena koja obilježava mjesto.
Promatrali smo polja dozrelog duhana. Pavao je promatrao močvare i prve koloniste gustih šuma. Dok se spuštao, apostol se možda s vremena na vrijeme zaustavljao da dođe do daha. Ipak, sigurno se žurio, možda isto tako uzbuđen kao što smo i mi.
Izvori vode
Filipi su postojali prije nego što je 356. pr. n. e. Filip II Makedonski došao iskrčiti šume, proširiti grad i nazvati ga svojim imenom. Pet godina ranije, kolonisti iz Thásosa došli su raditi u bogatim rudnicima Asyle i Pangejske gore. Svoje selo nazvali su Crenides, ‘mjesto malih izvora’. Zašto? Zato što posvuda izbijaju izvori vode i pretvaraju dolinu u veliku močvaru.
Tek nedavno je tlo uspješno isušeno. Ali, izvori su još uvijek tamo, rijeke još uvijek teku. Na jednom mjestu, stara rimska cesta presijeca rijeku Gangites. Za Pavla je ta rijeka bila značajna, pa smo je stoga željeli vidjeti.
Izvori plemenitog metala
Filip je utvrdio Crenides da bi zaštitio rudare iz Thásosa koje su ugrožavali Tračani. Želio je od Crenidesa napraviti vojno uporište. Ali, još više mu je bilo potrebno zlato za financiranje svojih ambicioznih ratnih planova. Filip i Aleksandar Veliki su od zlatnih rudnika dobivali godišnje više od tisuću talenata. Kad je zlata nestalo, Filipi su postali beznačajni.
Izvori krvi
Prošlo je više od stoljeća. Grčka je ustuknula pred rimskom silom. Rimskom Carstvu bile su potrebne ceste, pa je kroz Makedoniju izgrađena Via Egnatia. Četrnaest kilometara udaljena od obale, ona prolazi središtem Filipa i oživljava ga trgovačkim i vojnim prometom.
Filipi su postali značajni u strateškom pogledu. Godine 42. pr. n. e. tamo je proliveno mnogo krvi u dvjema bitkama koje su se vodile između Rima i uzurpatora koji su težili da vladaju nad carstvom. Ali, republikanska zavjera nije uspjela i cezarevo Carstvo bilo je spašeno. U spomen toga, pobjednički Oktavijan učinio je Filipe rimskom kolonijom (Djela apostolska 16:12).
Izvori života
Danas nitko ne živi u Filipima. To je samo arheološki lokalitet. Dok smo šetali duž Via Egnatiae, istraživali smo na kaldrmi tragove kotača. Prošetali smo trgom i navratili do javne latrine sa 50 sjedala. U knjižnici nije bilo knjiga, kao što nije bilo nijednog rvača u vježbalištu (zapravo palestri, ili školi za rvanje). Vidjeli smo ostatke rimskih hramova, grčkih niša, i čak egipatskog svetišta na pola puta prema akropoli. Sjedeći u nenatkrivenom kazalištu, čudili smo se akustici. Stajali smo na forumu i dočaravali si sliku zapovjedničkih pretora kako izlaze iz svojih odaja, praćeni liktorima koji su nosili svežnjeve prutova remenom pričvršćene oko sjekira — kao znak njihove vlasti. U mislima smo pokušavali rekonstruirati Filipe 50. n. e., kad je Rim tu izvršio veliki utjecaj.
Prema Bibliji, Pavao i njegovi drugovi su ‘u ovom gradu ostali nekoliko dana’ (Djela apostolska 16:12). Ne izvještava se o nekim posebnim događajima. Onda je Pavao jednog dana čuo za malu grupu koja nije slijedila ni stare ni nove bogove a za koju se ipak govorilo da je pobožna. Ti ljudi su se sastajali ispred kolonijalnog slavoluka izvan grada blizu mjesta gdje je cesta presijecala rijeku.
“Kada dođe subota”, pisao je Luka, “iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci gdje smo držali da se nalazi bogomolja. Tu sjedosmo te počesmo govoriti skupljenim ženama.” Razgovor je uključivao nadu spasenja i vječni život kroz Krista Isusa. Naročito “među njima slušala nas neka žena imenom Lidija, prodavačica grimizne odjeće (...) Gospodin joj otvori srce tako da se prikloni Pavlovim riječima” (Djela apostolska 16:13, 14, St; usporedi Filipljanima 2:12, 16; 3:14).
Nakon nekoliko dana, Pavlov privremeni boravak u Filipima završio je dramatično. Dok je hodao oko kilometar i pol do bogomolje, susreo je dosadnu djevojku opsjednutu zlim duhom. Kad je Pavao istjerao demona, djevojčini gospodari bili su bijesni što im je propala zarada od vračanja. Što su poduzeli?
“[Oni] zgrabiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred poglavare gradske.” ‘Oni su Židovi’, optužili su ih. (Svatko je znao da je Klaudije upravo prognao sve Židove iz Rima.) “Bune naš grad tim što šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni vršiti”, dodali su. Svjetina je bjesnila; pretori su izrekli osudu. Zatim su liktori razvezali svoje prutove i “dadoše mnogo udaraca” Pavlu i Sili. Nakon toga su ih, okrvavljene i skoro bez svijesti, bacili u tamnicu, a noge im stavili u klade. Te iste noći jak potres prouzročio je da Pavao i Sila budu oslobođeni, a tamničar i njegov dom prihvatili su kršćanstvo (Djela apostolska 16:16-34, St).
Sljedećeg jutra gradski poglavari su izgledali neutješnima radi nesporazuma. No, ipak su rekli: ‘Da li biste vi stranci napustili grad?’ Prije nego što su otputovali u Solun, Pavao i Sila su najprije posjetili Lidijin dom kako bi ohrabrili svoju braću u vjeri. Luka je ostao da bi se brinuo za novoosnovanu skupštinu (Djela apostolska 16:35-40).
Izvori darežljivosti
“I prisili nas” da stanujemo u njenoj kući, napisao je Luka za Lidiju. Čak i Pavlov tamničar je bio veoma gostoljubiv čim je ispravno razumio situaciju (Djela apostolska 16:15, 33, 34, St). U toku Pavlovog boravka u Solunu, prijatelji iz Filipa dvaput su mu poslali stvari koje su mu bile potrebne.
Kasnije, kad je on hrabro služio Bogu u Korintu, Filipljani su ga ponovo potražili. Čak godinama kasnije, kad se Pavao nalazio u tamnici u Rimu, predstavnik iz Filipa došao je sa darovima i osobno se ponudio da pomogne apostolu. Pavao je time bio dirnut. Znao je da Filipljani nisu bili materijalno bogati. Stoga je napisao: “Njihovo krajnje siromaštvo rodilo [je] bogatom darežljivošću” (2. Korinćanima 8:1, 2, St; 11:8, 9; Filipljanima 2:25; 4:16-18).
Naš odlazak
Zadržali smo se kraj Gangitesa i uronio sam ruku u vodu. Bila je neobično hladna. Ogledavali smo naokolo. Tu u blizini bila je ranije “bogomolja” gdje su se Pavao i ostali sastajali radi obožavanja.
Ali, tada sam se zapitao: Što mi je Filipe učinilo nečim tako posebnim? Da li možda ovo mjesto kraj rijeke? Bi li to mogao biti trg sa svojom praznom knjižnicom, prazno vježbalište, hramovi bez bogova i trgovine bez robe?
Jesu li to izvori? Filipi je zaista “mjesto mnogih izvora”. Rijeke vode još uvijek teku. Jednom su bile izvori zlata, a u neko žalosno vrijeme tekle su rijeke krvi. Ali, postojalo je jedno lijepo vrijeme u koje su izvirale rijeke života, ljubavi i darežljivosti od nekih sasvim posebnih ljudi poput Pavla, Lidije, tamničara i drugih. To su ljudi, zar ne? Ti posebni ljudi čine Filipe nečim posebnim za mene. Potiču me na razmišljanje. Zaokupljaju mi misli. Želio bih — žena mi je dotakla ruku. “Dođi”, rekla je nježno. “Vrijeme je da krenemo.” (Prilog suradnika.)
[Karta/slike na stranici 19]
Gore lijevo: “ bema” (sudačko sjedalo) drevnog grada Filipa; gore desno: mjesto gdje ” Via Egnatia“ presijeca Gangites; dolje: forum
[Karta Grčke/Filipi]
(Vidi publikaciju)