Mladi pitaju...
Hoću li pristupiti bandi?
“Dok sam sjedio u školskoj svlačionici pristupili su mi ti mladići i počeli me gnjaviti. Jedan od njih me udario u grudi. U tom trenutku mi je prišao jedan od mladića kojeg sam poznavao iz bande u mojem susjedstvu i zauzeo se za mene. Pomislio sam: ‘Ako pristupim bandi, možda ću dobiti zaštitu poput ove’ ” (Greg).
BANDI je sve više u mnogim školama i susjedstvima. Policija je procijenila da je 1989. samo u okrugu Los Angelesa, u SAD, bilo 600 bandi s nekih 70 000 članova. Međutim, bande nisu ograničene samo na Sjedinjene Države. Naprimjer, časopis Maclean’s je izvijestio da u gradu Vancouveru, Kanada, postoji otprilike 13 bandi s preko 600 članova.
Mnogi su, poput Grega, pristupili bandama da bi se zaštitili od nasilja u školi, a u ovim nasilnim vremenima nije teško razumjeti zašto neki mladi mogu osjetiti takvu potrebu. Svjedoci smo svjetskog “porasta bezakonja” (Matej 24:12, NW). Međutim, postoje i drugi razlozi zašto su ulične bande toliko privlačne za neke mlade.
Potpora i prijateljstvo
“Ja uistinu želim imati prijatelje, posjedovati osjećaj pripadnosti nekome ili grupi, nekoga o kome bih se mogao brinuti”, objašnjava Bernard, bivši član bande. Marianne, koja je pristupila bandi djevojaka, priznaje da je to učinila “zbog svoje potrebe da nečim vlada”, kao i zbog “obiteljske atmosfere” koju banda pruža.
Iako je istina da neki mladi pristupaju bandama jer žele izaći nakraj s dosadom ili zbog uzbuđenja koje one mogu pružiti, čini se da ih daleko više pristupa zbog osjećaja pripadnosti, primanja emocionalne potpore i stjecanja prijatelja s kojima mogu sve dijeliti. Često se to čini kao nadomjestak za nepoželjno obiteljsko stanje.
Bernard govori o sebi i članovima svoje bande: “Većina nas je došla iz razdijeljenih domova. Mnogi su odrasli u velikim obiteljima samo s jednim roditeljem, obično majkom. Tako nije bilo nikoga tko bi imao vremena s njima razgovarati. Mnogi su došli iz domova gdje su bili zlostavljani tjelesno i riječima i gdje nitko nije mario da li imaju osjećaje ili nemaju. Iz tog razloga su se osjećali dobro, kao što sam se i ja, jer su s nekim mogli razgovarati i biti saslušani.”
Ovo gledište je potvrdio i Lew Golding, kanadski savjetnik za mlade. On je ustvrdio: “Djeca koja kod kuće imaju probleme otvaraju se prema bandama zbog emocionalnog hranjenja.”
U Sjedinjenim Državama mnoge bande su oformljene prema etničkoj, ili kulturološkoj pripadnosti. Prema tome, bande u toj zemlji pružaju dodatnu privlačnost udruživanja s onima koji dijele osjećaje s obzirom na prehranu, glazbu, jezik, i mnoštvo drugih stvari. Mladi, jednako kao i odrasli, imaju normalnu želju da se osjećaju potrebnima i prihvaćenima. No, može li se te osjećaje i potrebe uistinu zadovoljiti pristupanjem bandi?
Izreke 17:17 kažu: “Prijatelj ljubi u svako vrijeme” (St). Da li članovi bande uistinu doživljavaju ovakvu privrženost i pravo prijateljstvo? Naprotiv, neslaganja, pa čak i tučnjave među članovima iste bande, sve su uobičajenije. Zaista, u okolini visokog pritiska u kojoj djeluju bande, lakše se razvije mržnja. Razlike u mišljenju mogu se protumačiti kao izdajstvo. Bernard priča: “Kad smo se svađali, morao sam biti na oprezu, jer se posve iznenada moglo potegnuti nož ili pištolj. I to su navodno bili moji prijatelji! Život u bandi me razočarao jer nisam stekao prave prijatelje.”
Kao što je jedan 18-godišnji član bande dodao: “Nemaš nijednog prijatelja, čak ni u svojoj bandi. Prepušten si samom sebi.”
Ne ‘povodi se za mnoštvom’
“Ne povedi se za mnoštvom da činiš zlo” (Izlazak 23:2, St). Ovo je bilo rečeno Božjem narodu u stara vremena, ali se u načelu može dobro primijeniti na svaku mladu osobu koja razmišlja o pristupanju bandi. Takav bi bandu mogao smatrati sredstvom za samozaštitu ili izvorom prijateljstva. No, član bande je zapravo neminovno prisiljen ‘činiti zlo’.
The Globe and Mail navodi u vezi s tim: ‘Banda postaje obitelj. To također znači da banda određuje i što je prihvatljivo ponašanje. U svijetu nenadgledavanih tinejdžera “zlo” koje se radi mogu biti pljačke, premlaćivanja i seksualni napadi.’
Samo u 1989. bande u okrugu Los Angelesa bile su umiješane u nekih 570 ubojstava. Ustvari, gdje postoje bande tamo je i nasilje. Na svaki pokušaj pružanja otpora sigurno se gleda kao na pomanjkanje podrške bande ili, što je još gore, kao na kukavičluk. U oba slučaja lako možeš postati predmet napada. Kao što je jedan član bande rekao: “Ne možeš reći ne svojoj [bandi].” Da li je osjećaj pripadnosti ili zaštite vrijedan takvog pritiska?
Pisac Izreka 1:10-15 odgovara: “Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj; ako bi rekli: ‘Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što (...) bacat ćeš s nama svoj ždrijeb’ (...) Sine moj, ne idi s njima na put” (St).
Živjeti od mača
Pomisli također i na moguće posljedice na tvoje zdravlje i dobrobit. Jedan član bande je rekao da ‘moraš biti spreman umrijeti za članove svoje bande’. Često tako i ispadne.
Nasuprot tome, razmotri pouku kojom je Isus podučavao svoje učenike u noći svog uhićenja. Isus je bio nenaoružan i suočen s nasilnom svjetinom. Da li je Isus želio da se njegovi učenici udruže i brane ga nasiljem? Petar je tako mislio. Isukao je mač i napao jednog od ljudi iz svjetine odsjekavši mu uho. Isusov odgovor je sigurno morao zaprepastiti Petra. Isus je čudotvorno izliječio čovjekovo uho i rekao Petru: “Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju od mača ginu” (Matej 26:52, St).
Pouka? Osobno naoružavanje nije samo nebiblijsko nego i nerazumno, neposlušno. Jedna poslovica to izražava na sljedeći način: “A tko za zlom ide, ono će ga snaći” (Izreke 11:27, St).
Pronaći pravi smisao pripadnosti
Prije otprilike 50 godina provedena je studija koja je obrazlagala različite činitelje koji utječu na formiranje bandi. Među tamo nabrojenim problemima bili su nedostatan obiteljski život, siromaštvo, izopačena okolina i nedostatno obrazovanje. Djelovanje bande u takvoj situaciji uopće nije pomoglo, niti je stvarno pomoglo usamljenoj omladini da nađe iskreno prijateljstvo. Nasuprot tome, kršćanska skupština ti omogućava druženje s ljudima kojima je tvoja dobrobit u srcu. Zašto tamo ne njegovati prijateljstvo?
Kako se, prema tome, možeš zaštititi ako živiš na području gdje prevladavaju bande? U jednom od narednih brojeva bit će riječi o tome.
[Okvir na stranici 30]
‘Pristupio sam uličnoj bandi’
“Imao sam 17 godina. Moji prijatelji i ja bili smo siti gledajući ih kako na ljude u našem susjedstvu pucaju, pljačkaju ih i siluju. Smatrali smo da ćemo, ako osnujemo svoju vlastitu bandu, možda to moći spriječiti. U isto sam vrijeme želio osjećati pripadnost grupi. Tako smo osnovali bandu.
Počeli smo obilaziti susjedstvo, ali su nas druge bande ubrzo stavile na kušnju. Dva naša člana je zaskočila suparnička banda. Jednog su udarili po licu palicom za baseball; drugog su proboli. Osvetili smo tu nepravdu i ubrzo postali najopasnija banda u okolici.
Međutim, ustanovio sam da članovi bande nisu pravi prijatelji. Niste mogli svakom vjerovati. Neki vas nisu željeli štititi ako ste bili u nevolji. Neki nisu dijelili moje ideale. Počeli su pljačkati, pa čak i ubijati ljude bez ikakvog razloga. Tako sam počeo mrziti svoj životni udes. Osjećao sam da Bog postoji, ali sam se pitao zašto dopušta toliko mnogo nepravdi. U školi sam također naučio da je crkva bila odgovorna za inkviziciju i uništavanje cijelih civilizacija u ime Boga. Vjerovao sam da su vjere bile samo fasada za zgrtanje novca.
Jednog sam se dana molio Bogu da mi pomogne pronaći organizaciju s kojom se služi. Prelistavao sam Bibliju koju mi je dao ujak i pročitao Djela apostolska 20:20. Govorilo se o propovijedanju od kuće do kuće. Jedini za koje sam znao da tako čine bili su Jehovini svjedoci. Zatim sam pronašao gdje se nalazi njihova mjesna Kraljevska dvorana i sljedećeg jutra otišao u nju. Sa suzama u očima pristupio sam jednom od Svjedoka i prošaputao: ‘Želim učiti.’ Pronašao sam Božji narod. Moji dani kao člana bande su bili završeni.” (Pisac, koji je izabrao da ostane anoniman, sada služi kao predsjedavajući nadglednik u jednoj skupštini Jehovinih svjedoka.)
[Slika na stranici 29]
Zašto ne gajiti prijateljstvo s narodom kojemu je uistinu u srcu tvoja dobrobit?