Mladi pitaju...

Da li da pristupim školskom timu?

“Igranje je bilo uzbudljivo i oduševljavajuće. Pružilo mi je dobar osjećaj. Kada si mlad i konačno pronađeš nešto u čemu si stvarno dobar, ne želiš to ostaviti” (Robert).

MOŽDA i ti uživaš u timskim sportovima. Sviđa ti se vježbanje, drugarstvo i uzbuđenje. Možda čak sanjaš da postaneš junak, zamišljajući klicanje mnoštva kad postigneš koš, pogodiš metu ili daš gol koji donosi pobjedu tvom timu.

Što god je razlog tvom oduševljenju za sportove, mnogi mladi ljudi ga dijele. Osobito uživaju sudjelovati u timskim sportovima kao što su ragbi, nogomet, košarka, bejzbol i hokej. The Education Digest primjećuje: “Za vrijeme školske godine 1986-87, na visokim školama bilo je uključeno u sportove više od 5,2 milijuna [američkih] studenata, što je najviše u posljednje četiri godine. Osim toga, u zadnjih 10 godina visoke škole su dodale nove sportove, a mnogi od njih su pripremljeni za djevojke.”

Zašto toliko popularan

Velika popularnost koju uživa sport dala se naslutiti u riječima mudrog čovjeka koji je davno rekao: “Ljepota je mladićima njihova snaga” (Izreke 20:29, St). Sport omogućuje osvježavajući odušak za snagu i energiju kojom netko obiluje za vrijeme mladenačkih godina. Može omogućiti zdrave izazove i za tijelo i za um. Sudjelovanje u sportovima također može biti razveseljavajuće i zabavno, odmor od svakidašnjih školskih obaveza i izvanškolskih kućnih poslova.

Uz to, neki tvrde da igranje timskih sportova izgrađuje karakter. The High School Survival Guide od Barbare Mayer kaže: “Vježbanje i osjećaj predanosti koji će se tražiti od tebe naučit će te kako da se posvetiš vrijednom cilju. (...) Sudjelovanje u sportovima može ti pomoći da postaneš vođa.”

Ipak, nemaju svi mladi tako plemenite motive za bavljenje sportom. Slava, ugled i utjecaj su također moćni poticaji. “Ako si bio u timu”, sjeća se Reggie, “smatrali su te jednim od najhladnokrvnijih momaka koji su hodali zemljom.”

Biblija potvrđuje da “tjelesno vježbanje ima neku korist” (1. Timoteju 4:8, Today’s English Version). I može se činiti da pridruživanje školskom timu može biti način da se stekne takva korist. Ipak, mnogi mladi su uvidjeli da nedostaci pridruživanja školskom timu često nadmaše koristi.

“Tamnija strana”

Časopis Seventeen izvještava: “Postoji tamnija strana sporta, kad ljudi polažu ogromnu važnost pobjeđivanju. Trenera pobjeda može voditi do unapređenja ili televizijskog nastupa. Roditelju pobjeda može značiti pravo na hvalisanje ili posredni osjećaj ispunjenosti. Za sportaše pobjeda može značiti ponude stipendija, novinske izreske, divljenje školskih drugova i susjeda.”

Neki školski sportaši također sanjaju da napreduju i postanu profesionalni igrači. “Sanjao sam o igranju na gradskom i državnom prvenstvu i konačno među profesionalcima”, rekao je mladi Gerald. “Vidio sam se kako postajem bogat, reklamiram mnoge proizvode, kako sam među najslavnijim sportašima, uzor drugima i kako izlazim sa najljepšom djevojkom u školi.”

Zato ne čudi što se u mnogim školama sportovi igraju sa žestinom, gotovo na život i smrt! Zabava i dobra kondicija ostaju u drugom planu. Kao što je Seventeen nastavio: “Pobjeđivanje iznenada pregazi brigu o poštenju, školskim zadacima, zdravlju, sreći i većini drugih važnih životnih stajališta. Pobjeđivanje postaje sve i stvara se pritisak.”

Sa prevladavajućim stavom pobijediti pod svaku cijenu, ne iznenađuje što je poplava povreda pogodila školski sport. Igru ponekad prati nasilje sportaša, navijača, pa čak i roditelja. I upotreba stimulativnih lijekova, kao što su steroidi, postaje rasprostranjena čak i među sportašima tinejdžerima.

Dok igranje u timu, dakle, može imati neke ograničene prednosti, ono može izazvati i pretjerani natjecateljski duh, maštanje o velikom bogatstvu i sebičnu želju za slavom. Ove stvari se jasno suprote biblijskom savjetu da ‘ne izazivamo jedan drugoga’, da ne ljubimo novac i ne tražimo osobnu slavu (Galaćanima 5:26, St; Priče Salamunove 25:27; 1. Timoteju 6:10). Pristupanje školskom timu može te vrlo lako na žestok način izložiti štetnim utjecajima.

Pritisak vršnjaka

Odgajatelji često hvale prilike koje pruža sport u izgrađivanju bliskih odnosa sa vršnjacima. Ironično je da ta ista prilika stvara problem kršćanskim mladima. Biblija kaže: “Loša društva kvare korisne navike” (1. Korinćanima 15:33, NW; 2. Korinćanima 6:14).

Iskreno rečeno, u kakvu vrstu društva ćeš vjerojatno uletjeti u timskoj garderobi? Jedan mladić priznaje: “Tamo se mnogo psovalo i upotrebljavalo loš govor. Momci su uvijek govorili o djevojkama i donosili pornografske knjige da ih gledaju.” Osim toga, razvijanje i podržavanje timskog duha obično zahtijeva da se družiš sa drugovima iz tima prije i poslije utakmica i da sudjeluješ na sjedeljkama.

Istina, možda je moguće biti u timu i ostati odvojen od društva. No, jedna 14-godišnja tinejdžerka priznaje: “Pritisak vršnjaka je suviše snažan da ti dozvoli da samo igraš i ideš kući.” Biblija postavlja sljedeće pitanje: “Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?” (Izreke 6:27, St). Pod pritiskom drugova iz tima neki mladi su se našli na zabavama gdje se točio alkohol i koristila droga, da ne spominjemo ponižavajuću muziku i kompromitirajuće situacije sa suprotnim spolom.

Razmotrimo iskustvo mladića imenom Robert. On kaže: “Nakon priključenja timu, problemi su bili ogromni. Bio je strahovit pritisak da se uključim u predbračni seks, droge, opijanje i odlaženje na divlje zabave. Naprosto nisam mogao vjerovati da su takve stvari spojive sa sportom u srednjoj školi. Na igralištu, kao i izvan njega, od tebe se očekivalo da hodaš, govoriš i postupaš baš kao ostali momci.”

Nije za previdjeti ni posljedicu koju sudjelovanje u sportu može imati na tvoje redovne duhovne aktivnosti (Jevrejima 10:23-25). “Često su se utakmice i treninzi podudarali sa kršćanskim sastancima”, kaže mladi Gerald.

Korisne alternative

Naravno, neki treninzi mogu biti omogućeni za vrijeme nastave kao dio redovnog nastavnog plana, i obično se mladim kršćanima nema što prigovoriti za posjećivanje takvih satova. Uz to, okolnosti se razlikuju u pojedinim zemljama. Unatoč tome, mladi među Jehovinim svjedocima općenito izbjegavaju uplitanje u sportove izvan nastavnog plana. Ipak, to ne znači da ti kao kršćanski omladinac ne možeš uživati u sportu. Međutim, ti možda moraš poduzeti određene inicijative.

Naprimjer, mogao bi razgovarati sa svojim roditeljima u vezi planiranja izleta, kao što je piknik. To bi moglo pružiti priliku tvojoj obitelji i prijateljima da uživate u nekim korisnim sportskim aktivnostima. Ili bi mogao pokušati pozvati nekoliko kršćanskih omladinaca da se sakupite i vozite bicikl, loptate se, ili sudjelujete u utrkama do mile volje.

Ipak, važno je da izbjegavaš pretjerani natjecateljski duh. Posjedovanje službenog, stalnog tima vodi raspirivanju stava pobijediti pod svaku cijenu, čak i kada su svi igrači kršćani. Zato je obično najbolje održati stvari neslužbenima. Ustvari, izvjesna mjera nadzora od strane odraslih često je dobra ideja.

Istina, neslužbenim igrama možda nedostaje nešto od uzbudljivosti organiziranih školskih sportova. Ali, još uvijek možeš uživati. Robert je odlučio napustiti školski tim. Ali, on kaže: “Još uvijek jako uživam u bavljenju sportom. Sada čak više nego prije. Kad se sada bavim sportom, to nije da pobijedim pod svaku cijenu, niti sam ispunjen natjecateljskim duhom.”

Sjeti se da je apostol Pavao, rekavši mladiću Timoteju: “Tjelesno vježbanje (...) malo je korisno”, dodao: “a odanost Bogu korisna je za sve.” Zaista, postati sportaš nije za kršćanina cilj života. Stoga, drži sport u ravnoteži. Zašto rasipati vrijeme koje se može korisnije provesti u izgradnji svoje duhovnosti? Sjeti se: Odanost Bogu “ima obećanje života sadašnjega i onoga koji će doći” (1. Timoteju 4:8, NW).

[Slika na stranici 15]

Stav pobijediti pod svaku cijenu prevladava u mnogim školskim sportovima