“Ja za njega gledam, a on za mene hoda”

JOSÉ Luis Escobar i Artemio Duran služe kao starješine u kršćanskoj skupštini Jehovinih svjedoka u Meksiku. José Luis je slijep, a Artemio ne može hodati.

Kad je José Luis imao 16 godina volio je boks. Jednog dana su ga zamolili da zamijeni profesionalnog boksača u jednoj borbi. Do četvrte runde su se on i njegov protivnik tako strašno tukli da je borba morala biti prekinuta. Iako je pobjeda bila dodijeljena Joséu Luisu, udarci koje je primio prouzročili su da je izgubio vid.

José Luis je išao od jednog liječnika do drugog, a potražio je i spiritiste. No, nitko mu nije mogao pomoći. U očaju je nekoliko puta pokušao izvršiti samoubojstvo. Kasnije su Jehovini svjedoci stupili s njim u vezu, upoznao je biblijske istine i konačno je svoj život predao Bogu. Kršten je u kolovozu 1974.

Artemio je pak 1981. imao tešku prometnu nesreću. To se dogodilo dok je ilegalno živio i radio u Sjedinjenim Državama. Predstavnici raznih religioznih grupa posjetili su ga u bolnici i rekli mu da ga je Bog kaznio zbog njegovog lošeg načina života. I Artemio je kasnije stupio u vezu s Jehovinim svjedocima. Proučavao je Bibliju, učinio potrebne promjene u svom životu i krstio se u svibnju 1984.

Sada su ta dva čovjeka drugovi u istoj kršćanskoj skupštini. Redovito prate jedan drugoga u službi od kuće do kuće, zajedno vrše ponovne posjete kod zainteresiranih osoba i zajedno posjećuju članove skupštine da bi ih duhovno jačali. José Luis gura kolica dok mu Artemio govori kuda treba ići. Artemio govori o njima kao o jednoj osobi: “Ja za njega gledam, a on za mene hoda.”