Mladi pitaju...
“Zašto ne mogu završiti ono što započnem?”
“Ako je zadatak nezanimljiv i dosadan, jednostavno izgubim strpljenje.”
“Stvari koje odvraćaju pažnju. To je moj problem. Televizija, prijatelji.”
“Ponekad sam jednostavno zatrpan sa previše stvari koje moram obaviti!”
“Čini mi se da uvijek ostavljam stvari za zadnju minutu. A tada je prekasno.”
“Završavam ono što započnem. Ali, čini se da to nikad nije dovoljno dobro za moje roditelje!”
OVI tinejdžeri objašnjavaju problem uobičajen u mladosti: ne završavaju ono što započnu. Ti mladi nisu lijeni niti imaju loš stav prema odgovornostima. Ustvari, kad je jedna grupa mladih ljudi bila zapitana: “Što mislite, koje bi kućne poslove trebali obavljati mladi u kući?” većina je nabrojala takve kućne poslove kao što su držanje svojih soba urednim, namještanje svojih kreveta i iznošenje smeća.
Unatoč dobrim poticajima, važni zadaci često ostaju nedovršeni, što dovodi do učestalih pritužbi od strane roditelja, nastavnika i drugih. Stoga se zapitaj: ‘Što me sprečava da ne završim ono što započnem?’ Dobar pregled uzroka omogućit će ti da ispraviš problem.
Dobro sagledavanje uzroka
Knjiga I Hate School — How to Hang In and When to Drop Out pruža nam dobru predodžbu o tome što odvraća pažnju mnogih mladih od završavanja svojih školskih domaćih zadataka. “Kad sjednemo nešto napisati, često ustanovimo da neprestano ustajemo da nešto pojedemo ili zašiljimo olovke. Zatim moramo telefonirati ili možda pogledati emisiju na televiziji koju smo čekali. Prilično brzo dođe vrijeme da nahranimo mačku, tako da nismo ništa učinili.”
Istraživači Claudine G. Wirths i Mary Bowman-Kruhm naveli su da “višesatno gledanje televizije čini gotovo nemogućim za neke da nakon toga aktivno čitaju i uče. Postoji vrsta hipnoze u televiziji koja vas ostavlja nemoćnim i uspavanim. Morate si priznati da ponekad završite buljeći u ekran nekoliko sati kad ste namjeravali pogledati samo jednu emisiju”. Wirths i Bowman-Kruhm također su ustanovili da neki učenici usvajaju loše navike učenja u početnim godinama školovanja, iako su izvjesno vrijeme u stanju dobivati dobre ocjene. Međutim, “kad dođu u srednju ili višu školu, oni ustvari ne znaju kako se prisiliti da sjednu, prihvate se posla i nauče teški ili dosadni predmet”.
Ma kakav da je tvoj razlog zbog kojeg ne završavaš ono što započneš, problem neće sam nestati. Ako zaista želiš završiti ono što započneš, tada dužnosti u svom životu preuzmi na odgovoran način i poduzmi neophodne prilagodbe.
Planiraj unaprijed!
Ako si mladi kršćanin, nema sumnje da si zaposlen (1. Korinćanima 15:58). Ponekad se možda osjećaš zatrpanim kršćanskim odgovornostima, domaćim zadacima, kućnim poslovima i osobnim planovima. Naravno, nitko nije zaposleniji od našeg Stvoritelja. Ipak, on uvijek svoje planove privodi kraju. To nije samo zato što je on daleko nadmoćniji od nas u snazi i mudrosti, već i zato što on “nije Bog nereda, nego reda”. I ti možeš svoje planove privesti kraju dopuštajući da ‘sve bude pristojno i uredno’ (1. Korinćanima 14:33, 40, Stvarnost).
Isus je jednom rekao: “Tko od vas, kad hoće da sagradi kulu, najprije ne sjedne da proračuna trošak da li ima čim dovršiti? Da mu se ne bi, kad postavi temelj a ne mogne dovršiti, počeli rugati svi koji ga vide: ‘Ovaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti!’ ” (Luka 14:28-30, St).
Pouka koju izvlačimo iz ovih riječi je da planiramo unaprijed. Dr. Janet G. Woititz je pisala: “Ljudi koji privode planove kraju ne čine to slučajno. Oni posjeduju ono što nazivamo ‘plan igre’.” Stoga pokušaj realno gledati na svoje zadatke kako bi uvidio što će točno biti potrebno da ih završiš. Trebaš li pripremiti plan za postupno obavljanje? Da li bi bilo korisno da podijeliš posao na manje dijelove? Koliko će ti vremena trebati da ga završiš?
Neki ljudi vole voditi spisak “stvari koje treba obaviti”, sa zadacima zapisanim po stupnju važnosti. Zatim se planovi precrtaju kad se završe. Da bi se borio protiv sklonosti odgađanja, nauči upravljati svojim vremenom. Ako radiš prema rokovima, nemoj zaboraviti staviti te planove na početak svog spiska u red po roku.
Presudno je razborito upravljanje vremenom. S jedne strane, želiš postaviti vremenska ograničenja za manje važne aktivnosti, kao što je gledanje televizije. S druge strane, moraš biti pažljiv da ne smanjiš ono što je neophodno, kao što je dovoljno spavanje. Knjiga I Hate School zapaža da ljudi “variraju u dužini spavanja koje im je potrebno, no većina ljudi ne može se provući sa četiri ili pet sati u noći. (...) Veoma je teško koncentrirati se na teške misli ako ste pospani i umorni”. Ako naučiš mudro koristiti svoje vrijeme, to će se pokazati korisnim u godinama koje dolaze.
Traži korist drugih
Međutim, neki mladi će tvrditi da je dobro upravljanje vremenom i osobna organizacija od male koristi kad su zadaci koje treba obaviti nezanimljivi i dosadni. Primjena biblijskog savjeta iz 1. Korinćanima 10:24 pomoći će ti da razviješ potrebnu motivaciju. On glasi: “Neka nitko ne traži korist svoju, nego korist drugoga!” (St). Možda je vrlo malo kućnih poslova samo po sebi izazovno ili zadovoljavajuće. No, kad ih obavljaš da pomogneš ili ugodiš voljenoj osobi, onda posjeduješ osjećaj ispunjenosti i želju da ih dobro izvršiš. Tako ćeš sljedeći put biti spreman prihvatiti se posla, razmišljati o onima koji izvlače korist iz onoga što činiš i ponositi se dobro obavljenim poslom.
Često i ti izvlačiš korist iz naizgled neugodnih zadataka. Naprimjer, razmisli o zadacima koje često ostavljaš nedovršenim. Je li to pranje posuđa? Ili čišćenje tvoje sobe? Sada se zapitaj: ‘Čije je to ustvari posuđe?’ Nije li to i tvoje posuđe? Nije li to tvoja soba i tvoj dom? Tvoja spremnost da prihvatiš te odgovornosti i u potpunosti ih ispuniš koristit će ti i u budućnosti. Obraćajući se roditeljima, knjiga Simply Organized! kaže: “Ako ne naučimo svoju djecu da budu kućni upravitelji, ona će s velikim poteškoćama raditi kad napuste dom.”
Komuniciraj!
Ipak, što ako se veoma trudiš da završiš neki zadatak, ali se tvoji roditelji još uvijek žale da ga ustvari nisi završio? Često je problem u komunikaciji. Naprimjer, recimo da si određen da izbaciš smeće. To zvuči dosta jednostavno. Ipak, mudro je dobiti određena uputstva. Pobrini se da saznaš kako, kada i gdje. Uključuje li posao odvajanje smeća? Uključuje li pranje kanti za smeće?
Dobra komunikacija pomoći će i tvojim roditeljima da razumiju kako se osjećaš. Smatraš li da je raspodjela kućnih poslova nepravedna? Nalaziš li da si pretrpan očekivanjima svojih roditelja? Tada pronađi prikladno vrijeme i reci svojim roditeljima kako se osjećaš.
Neki roditelji pozivaju svoju djecu da sudjeluju u donošenju odluka kad se radi o raspodjeli kućnih zadataka. Dr. Jeffrey Rubin i Dr. Carol Rubin, autori knjige When Families Fight, savjetuju roditeljima da vode stalne razgovore u vezi obiteljskih kućnih poslova, da podijele odgovornosti i da dozvole djeci da sama izaberu svoje kućne poslove. Ako ti se sviđa takav pristup, zašto ga ne predložiti svojim roditeljima?
Jedan izvor preporučuje da sjedneš sa svojim roditeljima i “napraviš plan koji ti dozvoljava da obavljaš kućni posao u vrijeme koje ti najviše odgovara. Svi imaju vrijeme u toku dana ili noći kad se bolje koncentriraju. (...) Neka saznaju da je to tvoje vrijeme i da bi te trebali ostaviti na miru. Ako ne koristiš to vrijeme na gledanje televizije ili telefoniranje, znat će da si ozbiljan”. Mirnim razmatranjem tih pitanja sa svojim roditeljima bez optuživanja bilo koga, bit ćeš u stanju postići dogovor koji je prikladan svima.
No, upamti da je u osnovi tvoja želja da ugodiš Stvoritelju, Jehovi Bogu, ono što će ti donijeti sreću i dobro ime. Biblija kaže: “Što god radili, radite to cijelom dušom kao Jehovi, a ne kao ljudima, znajući da ćete od Jehove primiti dostojnu plaću” (Kološanima 3:23, 24, NW). Slijedi ovaj savjet i raduj se glasu marljivog, odgovornog radnika zato što završavaš ono što započneš!
[Slika na stranici 16]
Započeti posao je jedno, a završiti ga drugo