“Nikad nemojte reći nikad!”

PROPOVJEDNIK 9:11 kaže da ‘nas sve stiže vrijeme i nepredviđena zgoda’ (NW). To je zadesilo našu obitelji pred kraj studenog 1986. Tiarah, jedno od naše troje djece, bila je tri i pol godine stara kad je, kako smo mislili, dobila prehladu praćenu upornim kašljem. Vodili smo je dječjem liječniku, koji nas je poslao kod liječnika opće prakse. I on je mislio da Tiarah ima prehladu s jakom kongestijom prsnog koša, no ništa zabrinjavajuće. Prepisao joj je drugi lijek protiv kašlja i antibiotike.

Tiarino stanje se pogoršavalo. Imala je temperaturu od 41 stupnja, uz povraćanje, probavne smetnje i bolove u prsnom košu. Učinjeni su rendgenski snimci i doza antibiotika bila je povećana. Kad su Tiarini rendgenski snimci bili gotovi, nazvala nas je bolničarka. Liječnici su mislili da ima akutnu upalu pluća. Tada je imala neprekidnu temperaturu od 42 do 43 stupnja. To je prouzročilo da je njena razina hemoglobina bila krajnje niska, pala je na 2,0. Tiarah je 16. prosinca upućena u bolnicu.

Mi smo Jehovini svjedoci i pridržavamo se savjeta koji je dan kršćanima u Djelima apostolskim 15:29, da se ‘uzdržavaju od krvi’ (St). No, što se tiče pitanja krvi, nismo bili previše zabrinuti. Tiarin dječji liječnik je stručnjak za krv i dobro je znao da nećemo prihvatiti transfuziju krvi. Kad je Tiarah trebala biti upućena u bolnicu, podsjetili smo ga odmah na naš stav prema krvi. Odgovorio je: “Da, da, shvaćam vaše uvjerenje, ali mislim da ne morate biti uznemireni zbog pitanja krvi.”

Nakon što je bolnica načinila svoje rendgenske snimke, izvršila EKG i analizu krvi, Tiaru su smjestili u bolničku sobu. Ostali smo kod nje sve dok nije zaspala. Sljedećeg jutra rekli su mi da Tiarah doista ima upalu pluća, da je to vrlo teški slučaj, te da mora sigurno 10 do 15 dana ostati u bolnici. Imala je temperaturu oko 43 stupnja, što je jako zabrinjavalo liječnike. Ponovo su istraživali rendgenske snimke, EKG i analizu krvi i odlučili su izvršiti daljnje pretrage. Te su pretrage pokazale da nije imala upalu pluća, već vjerojatno neku vrstu tumora na plućima.

Javlja se pitanje krvi

Ne treba ni spominjati da je to Tiarinu situaciju postavilo u drukčije svjetlo. Izvršeni su bezbrojni pregledi, uključujući jedan za tuberkulozu, koji je bio negativan. Pregledavali su ultrazvukom, CT-om i rendgeniziranjem. Posljednji rendgenski snimak pokazao je proširenu infekciju desnog plućnog krila. Činilo se da je lijevo plućno krilo pred samim kolapsom — i to je krilo bilo presudno, budući da je obavljalo veći dio disanja. Ponovo se pojavilo pitanje krvi. Kad je Tiarah bila primljena u bolnicu, potpisali smo izjavu koja oslobađa bolnicu odgovornosti obzirom na naše odbijanje krvi. Sada su mislili da ćemo promijeniti mišljenje, jer je bio u opasnosti život našeg djeteta.

Budući da smo ostali kod svoje odluke, sve se promijenilo. Uprava bolnice nam je rekla da smo nesposobni roditelji i da će zatražiti sudsku odluku koja im dozvoljava dati Tiari krv, te da će nam oduzeti i naše drugo dvoje djece. Željeli su sačekati sudsku odluku i tada odstraniti inficirano plućno krilo. Možda smo i po 50. put objasnili da nismo protiv medicinskog liječenja i premda ne prihvaćamo krv, prihvaćamo zamjene za krv.

Sve je bilo uzalud. Liječnici nas nisu htjeli ni saslušati. Vršili su na nas pritisak da promijenimo mišljenje. Počeli su pričati svom osoblju i svima koji su radili na tom odjelu — od liječnika do bolničarki i do osoblja za čišćenje — što činimo svom djetetu. Tada bi ljudi dolazili k nama i pitali nas zašto dopuštamo da nam dijete umre. Moj suprug i ja smo rekli liječnicima da ćemo tražiti liječnika i bolnicu koja će primiti Tiarah i primijeniti svu potrebnu terapiju bez krvi. Rekli su nam da je nijedna bolnica neće premjestiti u takvom stanju. Odgovorila sam im: “Nikad nemojte reći nikad!”

Ako bi i umrla, nije željela krv

Objasnila sam situaciju Tiari i rekla joj što liječnici kažu, kakvo je Jehovino gledište o tome i što smo mi odlučili učiniti, naime, naći liječnika i bolnicu koja bi joj pomogla bez davanja krvi. Za svoje godine Tiarah je to vrlo dobro shvatila. Željela je poslušati Jehovu. Ako bi i umrla, nije željela krv. Slušajući kako moja kćerka, koja je tako bolesna, zauzima čvrsti stav, ganulo me do suza. Tada sam više nego ikada prije shvatila koliko je važno početi s biblijskim poučavanjem od ranog djetinjstva, jer Tiarah nam je već u starosti od samo tri i pol godine mogla na svoj jednostavan način kazati da usprkos svim teškoćama želi ostati vjerna Jehovi (Efežanima 6:4; 2. Timoteju 3:15).

U našim nastojanjima da izvučemo Tiarah iz bolnice prije donošenja sudske odluke da joj se da krv, suprug je razgovarao s jednim od skupštinskih starješina. On je razgovarao s jednim liječnikom koji je rekao da će vidjeti što može učiniti. To nam je dalo tračak nade.

Od one večeri kad je Tiarah bila primljena u bolnicu ostala sam tamo. Bila sam iscrpljena duševno, tjelesno i emocionalno. Moj dragi suprug je to uvidio i uporno tražio da idem kući, s tim da će on tu noć ostati kod Tiare. Išla sam kući, ali nisam mogla spavati. Čistila sam stan, nazvala svoje roditelje i razgovarala s drugim prijateljima koji su Jehovini svjedoci. Konačno sam zaspala — ne znam koliko dugo sam spavala — kad je zvonio telefon. Bojala sam se podići slušalicu, strahujući da me suprug zove da bi mi rekao da je Tiarah umrla.

Konačno sam se javila. Bio je to liječnik s kojim je starješina uspostavio vezu. Rekao mi je da je našao liječnika koji je spreman poštivati naš stav prema krvi i koji želi preuzeti Tiaru čak i u njenom pogoršanom stanju. On se već s bolnicom dogovorio o Tiarinom premještaju! Zahvalila sam mu se sa suzama. Spustila sam slušalicu, kleknula i zahvalila Jehovi.

Tiarah je, nakon što je deset dana bila u prvoj bolnici, primljena u bolnicu u drugom dijelu grada New Yorka. Ta je bolnica bila specijalizirana za plućna oboljenja djece. Kad je Tiarah stigla, već su je očekivali. Izvršili su niz pregleda CT-om, rendgeniziranjem, ultrazvukom, EKG-om i izvršili analizu krvi za svoje zapise i istražili su zapise druge bolnice koje smo im dali. Nakon svih tih pregleda liječnik kojeg smo sada imali, specijalist za bolesti pluća, bio je mišljenja da bi bilo pogrešno dati joj transfuziju te da bi je tijelo odbacilo.

Potpuno ozdravljenje bez krvi

Dok je Tiarah bila u toj bolnici, primila je vrlo dobru njegu od strane onih koji su bili specijalizirani za rad s malom djecom koja su imala plućna oboljenja. Razgovarali su s nama o medicinskim problemima i obavijestili nas o terapiji koju će poduzeti. Nisu je potpuno uspavali, već su koristili lokalnu anesteziju. Tada su izvadili nešto tekućine iz prsne šupljine i poslali je u laboratorij na testiranje raznim antibioticima. Našli su jednostavan antibiotik protiv prehlade koji bi suzbijao klice. Tiarah je dobila nekoliko doza tog antibiotika i deset dana su je stavili u komoru s kisikom. Njeno se stanje stalno poboljšavalo.

Prilikom pregleda CT i rendgenskih snimaka, liječnici su ustanovili da ima apsces u donjem dijelu desnog plućnog krila. Iako je antibiotik smanjivao količinu tekućine oko pluća, nije mogao suzbiti apsces. Ustvari, apsces je stvarao više tekućine i liječnici su smatrali da će se morati kirurški odstraniti. No, najprije su nastavili liječenje antibiotikom i dodali još jedan drugi. Davali su joj i velike doze željeza i tri dana su je hranili intravenozno, a zatim je dobivala dijetnu hranu. Njen hemoglobin se povisio na 5,0 a zatim na 7,0. Specijalist za krv i specijalist za pluća bili su toliko iznenađeni tim brzim i stalnim poboljšavanjem da je plućni liječnik rekao: “Mora biti da vaš Bog pomaže.”

Budući da je apsces pored jakih doza antibiotika ostao nepromijenjen, analizirana je tekućina iz samog apscesa. Ustanovilo se da bi druga vrsta antibiotika suzbijala tu određenu klicu. Budući da se radilo o klici prehlade koja se obično nalazi u ustima, liječnik je smatrao da ju je Tiarah morala progutati sa hranom koja joj je dušnikom krivo ušla u pluća. Antibiotici su pokušali suzbiti tu klicu što je prouzročilo da se oko nje stvorila opna i nastao apsces. Prema riječima liječnika, to je bilo veoma neobično, tako da je smatrao potrebnim dokumentirati sve svoje nalaze i načine liječenja i iznijeti svoj izvještaj u jednom medicinskom časopisu.

Tiarah je, nakon mjesec dana bila otpuštena iz bolnice na ambulantno liječenje. Morala je još tri mjeseca svaki tjedan odlaziti kod specijalista i primala je velike doze antibiotika i željeza. Međutim, nikad nije bila operirana. Potpuno je ozdravila bez ijedne mrlje na plućima.

Sada je Tiarah objavitelj u kršćanskoj skupštini Jehovinih svjedoka. Svoj prvi zadatak u skupštinskoj Teokratskoj školi propovijedanja imala je 14. veljače 1991. Moj suprug i ja zahvaljujemo Jehovi što je blagoslovio naš odlučan stav da u poslušnosti njegovim zapovijedima odbijemo krv. Nastavimo svi slaviti Jehovu, jer je on dostojan da ga se slavi. I upamtite, ako vam liječnik kaže da bez krvi nećete preživjeti, recite mu: “Nikad nemojte reći nikad!” (Prilog Nine Hooks, Brooklyn, New York).