Promatranje svemira

Od dopisnika Probudite se! sa Havajskog otočja

AKO ste željeli zaviriti u prošlost, je li vam to pošlo za rukom? Odgovor glasi da!

Ustvari, svaki put kad pogledamo zvjezdano nebo, zavirujemo u prošlost. No, kuda bismo mogli poći da bismo doživjeli tako očaravajući pogled na vrijeme koje je prošlo? Poput drevnih Polinežana koji su slijedili zvijezde da bi otkrili Havaje, i danas mnogi koji žele slijediti ili promatrati zvijezde dolaze u ovu otočnu zemlju. Međutim, tamo otkriju najrazvijeniju astronomsku tehnologiju — tehnologiju koja ljudima omogućava gledati mnogo dalje u prošlost.

Otputujmo stoga na otok Hawaii, ili Veliki otok. Tamo ćemo se popeti na vrh ugašenog vulkana koji se zove Mauna Kea. Na visini od 4 205 metara posjetit ćemo neke od najboljih opservatorija na svijetu, koji su namijenjeni promatranju svemira.

Uspinjanje na Mauna Kea

Naša vožnja do vrha Mauna Kea koja počinje rano ujutro duga je i vijugava. Krećemo iz tropske klime donje uzvisine, gdje godišnje padne više od 500 centimetra oborina i uspinjemo se prema pustim gornjim strminama tog ugašenog vulkana, gdje nekoliko mjeseci u godini može ostati snijeg. Dok vozimo naprijed, ostavljajući iza sebe granicu šumskog pojasa, dolazimo na strmu, neosiguranu meku cestu. Sada shvaćamo zašto smo trebali vozilo s pogonom na četiri kotača.

Konačno stižemo na vrh i zapažamo da se tu nalazi nekoliko opservatorija. Atmosfera je ovdje svježa, čista i zbiljski prozirna. Parkiramo vozilo i izlazimo. Zbog oštrog, ledenog vjetra odmah zadrhtimo od zime. No, dok gledamo oko sebe, obuzima nas zanosno veselje. Stojimo na vrhu pustog vulkana, visoko iznad pokrivača oblaka koji ga okružuje, čini se kao da smo odsječeni od drugog kopna i pogleda na more!

Zašto ovdje?

U ranim 1960. godinama astronomi su počeli graditi svoj prvi opservatorij na Velikom otoku da bi promatrali svemirski prostor kao i prošlost. No, zašto ovdje, na vrhu otočnog vulkana, daleko u Tihom oceanu?

Postoje četiri osnovna razloga zašto je upravo ovo mjesto tako pogodno za istraživanje zvjezdanog neba: (1) visoki postotak vedrih noći u godini; (2) bistrina i stabilnost zraka, što omogućava neometano promatranje; (3) krajnje nizak stupanj rasvjete noću, uvjetovan gradskim odredbama rasvjete na Velikom otoku; i (4) vrlo niski postotak vlage. Zašto je posljednji činilac tako važan? Jer vlaga ometa neke instrumente.

Čak golim okom možemo lako primijetiti neobična atmosferska svojstva zbog kojih je ovo mjesto tako izvanredno za promatranje svemirskog prostora. Nije nikakvo čudo da se Mauna Kea smatra skoro savršenim mjestom za promatranje zvijezda.

U opservatorijima

Srećemo se s našim vodičem i zajedno idemo prema opservatoriju W. M. Keck. U njemu se nalazi najveći i kudikamo najjači teleskop koji je ikad izgrađen.

Kad uđemo, ubrzo primijetimo da astronomi više ne gledaju golim okom kroz teleskop. Ne, ta su vremena prošla! Danas se znanstvenici poslužuju teleskopima pomoću jakih kompjutera i druge visoko razvijene opreme. Ta kompjutorska oprema može vidjeti milijarde puta više nego golo oko.

Zapanjujuće, zar ne? Pomoću te tehnologije astronomi mogu za samo nekoliko dana prikupiti dovoljno informacija da bi nakon toga mjesecima bili zaposleni procjenjivanjem onoga što su prikupili.

Naš vodič obraća našu pozornost na ono što opservatorij W. M. Keck čini vodećim u astronomskoj tehnologiji — jedinstvenu konstrukciju njegovog teleskopa. Vidimo 36 šesterokutnih dijelova zrcala, svaki s promjerom oko 1,8 metara. To odgovara jednom zrcalu s promjerom od 10 metara.

U objavi za tisak koju je dao California Association for Research in Astronomy (Kalifornijsko udruženje za astronomsko istraživanje) opisuje se djelovanje teleskopa: “Sa svojim položajima koji su elektronski kontrolirani do preciznosti od desettisućinke milimetra — tisuću puta manje od promjera ljudske kose”, iako je namještena tek četvrtina svih zrcala, “već odgovara snazi 5 metara velikog Haleovog teleskopa u opservatoriju Mount Palomar” u Kaliforniji.

To nije sve. Naš vodič nas obavještava da su upravo odobrena sredstva za drugi teleskop koji bi trebao biti pored ovoga, a koji je još uvijek u izgradnji. Ta dva teleskopa radit će zajedno kao jedan ogromni svemirski dalekozor, gledajući dalje u svemirski prostor nego što se ikad smatralo mogućim. Doista je uzbudljivo biti ovdje!

Međutim, na ovoj velikoj nadmorskoj visini ne želimo se suviše uzbuđivati, jer očito postoji mogućnost da dobijemo hipoksiju, nedostatak kisika u tkivima tijela. Osjećamo da naša sposobnost razmišljanja nije najbolja, budući da se moramo naprezati da bismo se koncentrirali i formulirali riječi. Zapravo, prebrzo kretanje ili naprezanje na ovoj visini može izazvati glavobolju, mučninu i nesvjesticu. To sigurno nije mjesto za nekoga sa slabim zdravljem.

Stoga je vrijeme da se, nakon što smo pet sati proveli na vrhu, spustimo na visinu od 2 800 metara. Do sada je to bilo prijepodne puno događaja.

Što nam govore zvijezde?

Na visini od 2 800 metara su stambeni i drugi objekti za oko 50 astronoma i pomoćno osoblje. Na toj visini se također nalazi centar za posjetitelje u kojem možete slušati predavanja o Mauna Kea opservatorijima.

Uz to, kao poslastica za one koji žele ostati, mogu se noću gledati zvijezde teleskopom od 28 centimetara, uz tumačenje osposobljenog znanstvenika s havajskog sveučilišta. Ako ostanete kao i mi, nećete biti razočarani. U najmanju ruku to je izvanredna prilika da saznate koje svjedočanstvo mogu dati zvijezde i da zaokružite jedan krajnje neobičan dan.

Možda se čudite zašto smo ranije rekli da možemo zaviriti u prošlost. Možda će vam jedan primjer pomoći razumjeti to. Uzmimo, primjerice, Andromedinu galaksiju. Za vedre noći može se njena svjetlost vidjeti golim okom. Znajući koliko je taj svemirski otok zvijezda udaljen od Zemlje, te da svjetlost putuje brzinom od 299 792 kilometara u sekundi, znanstvenici su ustanovili da je svjetlo koje vidimo od Andromedine galaksije 1,5 milijuna godina staro! Da, gledajući zvjezdanu svjetlost, zapravo gledamo u prošlost.

Ovim novim, usavršenim teleskopima na Mauna Kei može se sada gledati još dalje u prošlost i dalje u svemirski prostor. To je moguće jer su suvremeni teleskopi mnogo jači od golog oka. Čak se procjenjuje da astronomi suvremenom tehnologijom mogu gledati zvjezdanu svjetlost koja je osam milijardi godina stara! Nadaju se da će sakupljanjem takvih informacija bolje moći razumjeti kako su nastale zvijezde i kako se razvio svemir.

Za nas posjetitelje to sigurno nije bio dan kao svaki drugi. To što smo vidjeli dugo će ostati urezano u našem sjećanju. To što astronomi gledaju i što će još ugledati izaziva u nama divljenje prema čudima stvaranja. Više nećemo samo baciti letimičan pogled na noćno zvjezdano nebo i okrenuti se. Od sada ćemo se sjećati ovog doživljaja i ljepote ove na brdu smještene opservatorijske stanice.

Neka bi takvi doživljaji potakli svakoga od nas na cijenjenje Onoga koji je stvorio svemir koji predstavlja takav izvor divljenja za nas (Izaija 40:26; 42:5).

[Zahvala na stranici 27]

California Association for Research in Astronomy