INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower
INTERNETSKA BIBLIOTEKA
Watchtower
hrvatski
  • BIBLIJA
  • IZDANJA
  • SASTANCI
  • g92 8. 8. str. 27–29
  • Pernata čuda jezera Bogoria

Videosadržaj nije dostupan.

Žao nam je, došlo je do greške u učitavanju videosadržaja.

  • Pernata čuda jezera Bogoria
  • Probudite se! – 1992
  • Podnaslovi
  • Slično gradivo
  • Krilati plesači
  • Posljednje čudo
  • Viktorijino jezero — afričko veliko kontinentsko more
    Probudite se! – 1998
  • Krunasti ždralovi — plesači živobojnih perjanica
    Probudite se! – 1997
  • Plesači plamenog perja
    Probudite se! – 2003
  • Podizati se na krilima kao orlovi
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (1996)
Više
Probudite se! – 1992
g92 8. 8. str. 27–29

Pernata čuda jezera Bogoria

Od dopisnika Probudite se! iz Kenije

JEZERO Bogoria je smješteno u uskoj kotlini i okruženo visokim stijenama. Neki ga označuju najljepšim od svih jezera Kenije, i dok se nas troje vozimo nizbrdo u svom kamionetu, možemo lako vidjeti zašto. Zbog bogatih zaliha algi ima blistavo svijetlozelenu boju. Te sićušne biljke uspijevaju zbog obilja sunčevog svjetla i topline koja dolazi od mnogobrojnih vrućih izvora koji hrane jezero. Jezero Bogoria je stoga omiljeno hranilište za desetke ružičastih plamenaca koji se hrane algama te doprinose ljepoti jezera.

No, plamenci su samo prvi od mnogih pernatih čuda koja ćemo mi, to jest Paul, njegova žena Paula i ja, vidjeti na našem kamp-putovanju. Polako vozimo duž stjenovite, isušene zapadne obale. Mlazovi pare izbacuju svoje bijele pahuljice prema nebu. Odmah iza, visoko na stijeni koja strši iz vode nedaleko od obale, sjedi još jedan pernati korisnik bogatih zaliha algi: afrički orao ribar.

“U ovom alkaličnom jezeru nema riba”, objašnjava Paul. “Zašto mislite su onda ovi orlovi tu?” upita nas. Odgovor je doletio — drugi orao ribar koji nosi plamenca kojeg je uhvatio svojim oštrim pandžama! Sada razumijem zašto ove ružičaste ljepotice ostaju na sigurnom odstojanju od tih sjedećih grabežljivca!

Orao ribar može se izdaleka lako prepoznati. Njegova bijela glava, leđa, grudi i rep u oštrom su kontrastu s njegovim kestenjastim trbuhom i crnim krilima. Kad se nalazi na alkaličnim jezerima gdje nema riba, orao se uglavnom isključivo hrani plamencima, jedan par orlova ubija po jednoga svaka dva ili tri dana. Međutim, na slatkovodnim jezerima orao ribar se zaista hrani ribom. Zamislite da šetate duž obale nekog afričkog slatkovodnog jezera i sa neba padne ispred vas obrok ribe! Nemoguće? Nipošto. Taj bjeloglavi ribar ima klizave pandže i poznat je po tome što ispušta ribu koju je ulovio — na veselje mjesnih stanovnika!

No, orao ribar je odličan letač koji u zraku izvodi zapanjujuću akrobatiku. Par zna uzletjeti na visinu od 60 metara i tada odjednom zgrabiti jedan drugoga za pandže. Ukočenim krilima uzbudljivo se strmoglavljuju, okrećući se kod toga oko svoje osi, sve do samo 9 metara iznad vode! Zaustavivši strmoglavi pad, ponovno uzlijeću koristivši termiku.

Krilati plesači

Prašnjava, kamenita cesta oko južnog ruba jezera postaje sve brdovitija i sve teže provozna. Dok se penjemo posljednjim dijelom puta, prolazimo pored jednog para krunastih ždralova koji mirno kljucaju kukce s velikih stabljika trave. Sada je kasno poslijepodne i s uzdahom olakšanja stižemo na svoj cilj — autokamp Maslinovo drvo. Smješten na samom jugoistočnom rubu jezera, dobrodošla je oaza za umorne putnike.

Nakon noćnog odmora, sjedimo oko jutarnje vatre, pijuckajući vruću kavu. Uto se iznenada pojavio! Samo oko jedan metar iznad nas leprša mužjak rajske muharice, marljivo gradeći svoje gnijezdo u jednom stablu, samo metar od našeg logorišta. “Kako divan dugački bijeli rep!” uskliknula je Paula. Zaista je dugačak. Mužjak je bez repnih pera samo 18 do 19 centimetara dugačak. No, njegova dva repna pera mogu biti dugačka do zapanjujućih 40 centimetara. Iako je relativno mala, rajska muharica je pravi borac. Čak ako se i mnogo veće ptice grabljivice usude doći preblizu obiteljskog gnijezda, mužjak ne oklijeva s napadom!

“Bit će teško napraviti dobru fotografiju od njega”, kaže Paul dok namješta svoju kameru. Taj marljivi graditelj gnijezda ne ostaje dugo na jednom mjestu, često leti do napuštene paučine visoko na stablu, koja je puna lišća. Zašto leti tamo? Da bi skupljao ljepljivu tvar koju koristi za gradnju svog gnijezda. Gorljivo tražeći najbolje dijelove paučine, leti prvo amo, onda tamo, izvodeći brze pokrete tijelom na stranu tako da svojim repom žestoko nametljivo maše. Uživamo u njegovom sjajnom plesu! Našavši prikladne dijelove, vraća se gnijezdu, dok njegov graciozni rep valovito leprša iza njega.

Nešto kasnije tog jutra opazimo daljnji par krunastih ždralova. Odlučili su pasti na livadi ispred našeg logorišta, između jezera i maslinove šume. Kao jedna od najvećih istočnoafričkih ptica, krunasti ždral je, kada stoji na svojim crnim, hoduljama sličnim nogama, visok skoro jedan metar. Njegovo perje ima lijepu mješavinu bijele, kestenjaste, crne i sive boje. No, njegovo jedinstveno obilježje može se vidjeti iznad vrata. Baršunasto čelo obrubljeno je bijelim i skrletnim podvoljcima — velikim mesnatim resama. A kruna? Kraljevski čuperak nakostriješenih pera slamnate boje. Ne iznenađuje da je bio izabran kao nacionalna ptica susjedne Ugande!

“Jesi li ikada vidio kako krunasti ždral pleše?” doviknuo mi je Paul izdaleka. Odmah sam se okrenuo prema njemu. “Što misliš o tome?” šapnuo je dok smo im se približavali. Ždralovi gledaju jedan drugoga, potresajući i saginjući svoje elegantne glave, kao da učestvuju u nekoj neobičnoj kraljevskoj ceremoniji. Oba krila su otvorena i dignuta uvis iznad leđa, njihov raspon je više od jednog metra, nekoliko minuta plešu i na svečani način izvode piruete.

“Je li to svadbena igra?” šapućem.

“Ne, to čine uvijek”, odgovara Paul. “U zapadnoj Keniji sam vidio jato od stotinu ili više njih kako plešu.”

Za vrijeme snubljenja mužjak izvodi pravu predstavu. (Kako bi se i mogao nadati da će nju impresionirati svakodnevnim plesom?) Sagnut i zgrbljen stoji sa samo jednim ispruženim krilom, ponosno zabacujući glavu unazad i s kljunom upravljenim prema gore ispušta svoj bučni duboki zov snubljenja. Zaista dojmljivo!

Posljednje čudo

Nerado spremamo svoje stvari i pripremamo se za odlazak, ne sluteći da nas očekuje još jedno pernato čudo. Iznenada proleti nebom krilato stvorenje vrlo čudnog izgleda. To je mužjak Stegenura paradisea. On ističe svoj 28 centimetara dugačak rep, koji je posebno namijenjen snubljenju. Rep ima veliku okomitu izbočinu koja izgleda kao jastuk ispod suknje. Budući da ptica ima tako težak ‘okomiti stabilizator’, ne iznenađuje da se giba valovito, iako leti ravnom linijom. Izgleda poput aviona koji se stalno koleba! No, ptica ipak na neki način uspijeva precizno pristajati, doslovno padajući s neba.

Naš je izlet bio prekratak da bismo mogli vidjeti sve u ovom području. Međutim, pobudio je naše cijenjenje za Stvoritelja i prouzročio da sa čežnjom očekujemo vrijeme kad će sva zemaljska stvorenja živjeti zajedno u miru u savršenoj ekološkoj ravnoteži širom svijeta (Ozej 2:18).

[Karte na stranici 27]

(Vidi publikaciju)

KENIJA

Jezero Bogoria

Nairobi

[Slike na stranici 28]

Krunasti ždral

Plamenci

“Stegenura paradisea”

Orao ribar

    Izdanja na hrvatskom jeziku (1973-2025)
    Odjava
    Prijava
    • hrvatski
    • Podijeli
    • Postavke
    • Copyright © 2025 Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania
    • Uvjeti korištenja
    • Izjava o privatnosti
    • Postavke za privatnost
    • JW.ORG
    • Prijava
    Podijeli