Gorka cijena kockanja
Bobby je pronađen mrtav u automobilu parkiranom na ulici u sjevernom dijelu Londona. Sa samo 23 godine, počinio je samoubojstvo.
Stariji čovjek je neko vrijeme spavao po ulicama dok nije došao u centar za socijalnu skrb. Bio je vrlo slab, jer nije jeo četiri dana, niti je uzimao propisani lijek za srce.
Emilio, otac četvero djece, bio je slomljena srca. Ostavili su ga žena i djeca, koji sada odbijaju čak i razgovarati s njim.
SAMOUBOJICA, skitnica i napušteni otac: tri tužna slučaja, naizgled nepovezana, ali ne i neobična u današnjem društvu. No, svaka od tih tragedija ima zajedničkog činioca — ovisnost o kockanju.
Mnogi strastveni kockari odbijaju priznati da imaju problem, a članovi obitelji često ga prikrivaju kako bi izbjegli društveni žig sramote. No, zbog te razorne ovisnosti svakog se dana milijuni obitelji diljem svijeta suočavaju s patnjom i očajem.
Nitko ne zna koliko ima strastvenih kockara. Za Sjedinjene Države, deset milijuna smatra se opreznom procjenom. Brojke su svuda alarmantne i povećavaju se, jer se mogućnosti kockanja šire u jednoj zemlji za drugom. Kockanje iz strasti opisuje se kao “najbrža rastuća ovisnost”.
Mnogi novi ovisnici počeli su kao povremeni kockari koji su samo željeli “okušati svoju sreću”. Poslije su zapali u moru ovisnosti o kockanju.
Kad kockanje izmakne kontroli
Kako povremeni kockari mogu postati strastvenima? Uzroci se razlikuju, ali kockari, na jedan ili drugi način, stignu do točke u svom životu kad smatraju da ne mogu živjeti bez kockanja. (Vidi okvir na stranici 7.) Neki u igrama na sreću otkriju uzbuđenje koje im u životu nedostaje. Jedna žena-kockar je objasnila: “Meni doista nije važno da li dobivam ili gubim. Kad se kladim, naročito ako uložim više od ostalih oko sebe, mislim da sam najvažnija osoba na svijetu. Ljudi me poštuju. Osjećam se tako uzbuđenom!”
Drugi se okreću kocki zbog osamljenosti ili potištenosti. Ester, majka četvero djece, bila je udana za vojno lice, koji je često izbivao od kuće. Osjećala se osamljenom, pa je u lokalima za zabavu počela igrati na automatima. Uskoro je svaki dan igrala po nekoliko sati. Novac za kupovinu je brzo nestao, a problemi su se množili. Svoje gubitke je pred mužem nastojala prešutjeti dok je mahnito pokušavala posuditi novac od banaka ili drugih ljudi kako bi podržavala svoju dnevnu ovisnost o 200 dolara.
Ima također osoba čiju je opsesiju potaknula velika pobjeda. Robert Custer, stručnjak za strastveno kockanje objašnjava: “Osobe koje u svojoj kockarskoj karijeri rano i često dobivaju obično postanu strastvenim kockarima.” Nakon toga, želja da se sačuva dobitak postane prejaka.
Lukava zamka praznovjerja
Mnogi kockari se umjesto logikom daju voditi slutnjama. Jednostavno računanje trebalo bi navodnog kockara zastrašiti kad bi ga vodio samo razum. Da to prikažemo: u Sjedinjenim Državama, šanse da se pogine od groma otprilike su 1 naprama 1 700 000. Šanse da se dobije na državnoj lutriji su barem dvaput toliko manje.
Tko očekuje da ga udari grom? Samo neizlječiv pesimist. No, skoro svaki onaj koji kupi srećku sanja o tome da bude izvučen njegov broj. Istina, izgled da se dobije na lutriji više privlači, ali razlog zašto se mnogi nadaju onome što je gotovo beznadno jest praznovjerje. Njihov izbor omiljenih “sretnih brojeva” uvjerava ih da bi mogli dobiti iako su im šanse male. (Vidi okvir na stranici 8.)
Claudio Alsina, španjolski matematičar, naglasio je da kad bi igračnice i lutrije u igrama na sreću umjesto brojki koristile slova, izgledi za dobitak ostali bi sasvim isti, ali bi čarolija — a vjerojatno i dobar dio prihoda — nestali. Ta očaranost određenim brojevima neobična je. Dok su za neke omiljeni brojevi 9, 7, 6 i 0; drugi svoj “sretan broj” odabiru na temelju datuma rođenja ili čitanja horoskopa. A ima i onih koji se daju voditi nekim bizarnim događajem.
Jednog je dana neki čovjek doživio neugodno iznenađenje dok se približavao igračnici u Monte Carlu. Golub koji mu je proletio iznad glave onečistio mu je šešir. Tog istog dana, on je dobio 15 000 američkih dolara. Uvjeren kako je golubinji izmet bio povoljan predznak, više nikad nije ušao u igračnicu a da prethodno nije oko nje besciljno šetao u nadi da će primiti još jedan “znak s neba”. Tako praznovjerje mnoge kockare navodi na pomisao da razdoblje dobivanja neće nikad završiti. Međutim, ono je često popraćeno nemilosrdnim zahvatom opsjednutosti koja nad njima vlada i koja ih konačno može uništiti.
Zbog ljubavi prema novcu
Ljudi kockaju da dobiju novac, ako je moguće veliki. No, u slučaju strastvenog kockara, novac koji on dobiva poprima poseban čar. U njegovim očima, kao što objašnjava Robert Custer, “novac je važan (...) Novac predstavlja prijateljstvo. (...) Novac je lijek”. A zašto mu novac tako mnogo znači?
U kockarskim krugovima, ljudi se dive velikom dobitniku ili velikom trošiocu. Oni žele biti u njegovoj blizini. Stoga, novac koji je dobio kockaru govori da je on netko, da je pametan. Novac mu također pomaže da zaboravi na svoje probleme, da se opusti, i daje mu poticaja. Po riječima istraživača Jaya Livingstona, strastveni kockari “sve svoje emocionalne potrebe stavljaju na jednu kartu”. To je tragična greška.
Kad mjehurić prsne i on počne stalno gubiti, novac postane još važniji. Sada on očajnički želi povratiti ono što je izgubio. Kako će skucati dovoljno novaca da plati svojim vjerovnicima, da povrati to razdoblje u kojem je dobivao? Ubrzo se njegov život pretvara u stalnu potragu za gotovinom.
Takvo jadno stanje milijunima kockara predstavlja životnu činjenicu. Ima ih oba spola, svih starosnih dobi i svih zvanja. I svatko je ranjiv, kao što se to može vidjeti po nedavnom valu kockarske ovisnosti među tinejdžerima i domaćicama.
Tinejdžeri i domaćice-ovisnici
Mladi predstavljaju lak plijen za privlačne automate za ubacivanje kovanica ili druge igre na sreću koje im pružaju izgled da brzo dođu do novca. Anketa u jednom engleskom gradu pokazala je da 4 od 5 14-godišnjaka redovito igra na automatima i da ih je većina započela igrati s 9 godina. Da bi igrali, neki su izostajali iz škole. Anketa među učenicima jedne američke gimnazije otkrila je da 6 posto njih “pokazuje znakove mogućeg patološkog igranja na sreću”.
Manuel Melgarejo, predsjednik grupe za samopomoć sastavljene od bivših kockara u Madridu, Španjolska, objasnio je za časopis Probudite se! da prijemljivog mladića može upecati dobitak samo jednog većeg jackpota na automatu. Preko noći, igre na sreću postaju razbibriga i strast. Ubrzo, da bi financirao ovisnost, mladi ovisnik će možda prodavati obiteljsko naslijeđe ili će potkradati obitelj, okrećući se čak sitnim krađama ili prostituciji.
Stručnjaci također primjećuju značajan porast broja domaćica kao strastvenih kockara. U Sjedinjenim Državama, primjerice, žene sada predstavljaju oko 30 posto od ukupnog broja strastvenih kockara, ali procjenjuje se da će se on do 2000. povećati na 50 posto.
María, majka dviju djevojčica, iz radničke klase, tipičan je primjer mnogih domaćica koje su postale strastveni kockari. U posljednjih sedam godina, ona je na bingo i na automate za ubacivanje kovanica potrošila 35 000 dolara — uglavnom obiteljski novac. “Novac je nestao zauvijek”, jada se ona. “Samo čeznem za danom kad ću moći s 50 dolara u svom novčaniku ući u kavanu i smoći snage da ih potrošim na svoju djecu [umjesto da ih ubacim u automat].”
Snovi koji postaju noćne more
Snovi su ono na čemu je kockanje izgrađeno. Za neke kockare, snovi o bogatstvu su prolazni, ali za one strastvene, oni postaju njihovom opsesijom, opsesijom koju oni neumorno slijede, do ralja financijskog sloma, zatvora i čak do smrti.
Igre na sreću obećavaju da će ispuniti opravdane potrebe — ugodnu zabavu, malo uzbuđenja, nešto dodatnog novca, ili pak bijeg od svakodnevnih briga — ali skrivena cijena može se pokazati prekomjernom, kao što su strastveni kockari na svoju žalost to otkrili. Mogu li se te potrebe zadovoljiti negdje drugdje?
[Okvir na stranici 7]
Portret strastvenog kockara
KOCKAR nastavlja kockati bez obzira koliko gubi. Ako dobiva, novac koristi da bi nastavio kockati. Iako možda tvrdi da može prestati kad god to poželi, strastveni kockar koji u svom džepu ima novaca neće izdržati ni nekoliko dana a da se na nešto ne kladi. On posjeduje patološki nagon za kockanjem.
On se neprestano zadužuje. Kad nije u stanju platiti svojim vjerovnicima, mahnito posuđuje još novaca kako bi pokrio najhitnije dugove te nastavio s kockanjem. Prije ili kasnije, on postaje nepošten. Možda će čak prokockati novac svog poslodavca. Na kraju obično biva otpušten s posla.
Sve, čak i njegova žena i djeca, postaje podređeno njegovom kockanju. Njegova strast neminovno dovodi do bračnog razdora i konačno može imati za posljedicu razdvajanje ili razvod braka.
Snažni osjećaji krivnje prisiljavaju ga da se sve više povlači u sebe. Teško mu je povezati se s drugim ljudima. Konačno pati od teške depresije i možda čak pokuša počiniti samoubojstvo; on ne vidi nijedan drugi izlaz iz svoje dileme.
[Okvir na stranici 8]
Čovjek koji je “odnio banku” u Monte Carlu
CHARLES WELLS, Englez, u srpnju 1891. posjetio je igračnicu u Monte Carlu. Za samo nekoliko dana, pretvorio je deset tisuća franaka u milijun, i začudo, četiri mjeseca kasnije, on je tu majstoriju ponovio. Mnogi drugi kockari su pokušavali otkriti njegov “sistem”, ali bez uspjeha. Wells je uvijek tvrdio da nema nikakav sistem. Zapravo, sljedeće godine izgubio je sav svoj novac, i umro je bez prebite pare. Ironično je da se ta epizoda pokazala reklamnim potezom za igračnicu. Stekla je internacionalni ugled koji nikad nije izgubila.
Zabluda Monte Carla
Mnogi kockari vjeruju da automati za igre ili ruleti imaju memoriju. Tako će igrač na ruletu možda pretpostaviti da, ako je određeni slijed brojeva bio već izvučen, postoji vjerojatnost da će rulet nastaviti birati brojeve koji odgovaraju tom slijedu. Jednako tako, neki koji igraju na automatima prihvaćaju kao gotovu činjenicu da ako na određenom automatu neko vrijeme nije dobiven jackpot, on se mora uskoro dobiti. Takve krive pretpostavke nazivaju se zabludom Monte Carla.
Kako rulet tako i mehanizam koji dodjeljuje jackpot na automatu radi isključivo na sreću. Tako je ono što se možda ranije dogodilo beznačajno. U tim igrama na sreću, kao što ističe The New Encyclopædia Britannica, “svaka igra ima iste izglede kao i sve druge da dâ određen rezultat”. Stoga je vjerojatnost za dobitak svaki put sasvim ista. Zabluda Monte Carla je, međutim, upropastila mnoge kockare, a napunila blagajne igračnica.