Mladi pitaju...

Kako mogu steći hrabrost da budem drugačiji?

“Ponekad zbog grupnog pritiska učinim nešto što smatram pogrešnim, ali budući da ispadam previše drugačiji ako to ne napravim, jednostavno kažem da” (John).

“GRUPNI pritisak pogađa svaki aspekt našeg života.” Tako kaže spisateljica Lesley Jane Nonkin. Vršnjaci ti pokušavaju diktirati kako da se odijevaš. Oni postavljaju pravila o tome kako ćeš hodati, govoriti i češljati svoju kosu. Individualnost se ne tolerira. Prilagodi se — ili trpi odbacivanje!

Mladi kršćani, međutim, ne robuju prilagođavanju. Slijedeći pravilo koje je Isus postavio u Ivanu 15:19, oni ‘nisu dio svijeta’ bezbožnih ljudi (NW).a No, biti u svijetu ali ne i dio njega predstavlja izazov. To je poput veslanja u čamcu na uzburkanom moru. Ti si na vodi i okružen si vodom, ali da bi ostao živ, nastojiš koliko je god moguće da ona ne prodre u tvoj čamac! Slično tome se mladi među Jehovinim svjedocima trude kako svjetovna bezbožnost ne bi prodrla u njihov život.

To, međutim, nije uvijek lako. Uzmimo naprimjer mladog Svjedoka iz Japana imenom Eiichiro. Pritisak prilagođavanja je u toj zemlji vrlo jak, kako među mladima tako i među odraslima. Eiichiro se prisjeća: “Zbog svoje savjesti, u školi nisam mogao sudjelovati u ceremonijama koje su uključivale nacionalne simbole i pjesme. Osim toga, nisam mogao učiti borilačke vještine, jer su one u suprotnosti sa biblijskim načelima.” (Vidi 2. Mojsijeva 20:4, 5 i Luka 4:8; Izaija 2:4 i Luka 10:27.) Zato se Eiichiro isticao — možda na neugodan način — među svojim vršnjacima.

Mladi Svjedoci diljem svijeta suočavaju se sa sličnim situacijama. “Najteže je kad su praznici”, kaže jedan mladi kršćanin. “Sva djeca pitaju: ‘Zašto ti ne slaviš?’ ” Za jednu tinejdžerku najteži problem predstavlja “da li da izlazi sa mladićima”. No, drugi kršćanski tinejdžer žali se na pritiske da se uključi u društveni život. On kaže: “Stalno te pitaju: ‘Zar ne ideš na zabavu?’ ” Drugi mladi Svjedoci izvrgnuti su ruganju jer odbijaju izostajati iz škole ili varati na testovima. Jasno je, dakle, da biti drugačijim zahtijeva mnogo hrabrosti, i ne misle svi mladi da je imaju.

Neka je mlada djevojka pisala: “Ja vodim dvostruki život — jedan u školi a jedan kod kuće. U školi se zadržavam sa svjetovnim mladima. No, ti mladi psuju gotovo svaki put kad otvore usta, a ja postajem baš kao i oni. Što da učinim?” Odgovor je jasan: Nađi hrabrosti da budeš drugačiji! Ali kako?

Izvor prave hrabrosti

Hrabrost je duševna ili moralna snaga za odupiranje opasnosti, strahu ili poteškoći. Nemaju je svi, ali ona se može zadobiti. “Bog nam nije dao duh bojažljivosti”, objašnjava apostol Pavao, “već duh snage, ljubavi i trijeznosti” (2. Timoteju 1:7, St). Da, Bog ti može dati potrebnu snagu da staneš nasuprot svojim vršnjacima (Filipljanima 4:13).

Ali, kako ćeš dobiti tu snagu? Jedan od načina je da jednostavno moliš za nju. “Molite i primit ćete”, obećao je Isus u Ivanu 16:24 (St). Naročito bi kad si suočen s iskušenjem da učiniš kompromis molitva trebala biti na tvojim usnama. “Molim Jehovu da steknem kontrolu uma i srca”, kaže neka mlada kršćanka.

Hrabri mladi u staro vrijeme

Još jedan način kako možeš razviti neustrašivost jest čitanje i meditiranje o biblijskim izvještajima koji govore o hrabrim slugama Božjim. Naprimjer, sramiš li se drugima dati do znanja da si jedan od Jehovinih svjedoka? U tom slučaju prouči izvještaj u 2. Carevima 5:1-5. On govori o otetoj izraelskoj djevojčici koja je pred drugima hrabro izrazila svoju vjeru. Drugi uzbudljivi izvještaj zapisan je u Djelima apostolskim 4:20. Tamo su apostoli odvažno rekli protivnicima: “Mi ne možemo drukčije nego govoriti što smo vidjeli i čuli” (St). Proučavanje ovih izvještaja može te potaknuti da u govoru pokazuješ istu odvažnost.

Sljedeća uzbudljiva priča govori o Danijelu i njegovoj trojici tinejdžerskih drugova, Šadrahu, Mešaku i Abed Negu. Ti mladići su se nalazili među nekolicinom elitnih židovskih mladića koji su bili zarobljeni i dovedeni u Babilon. Babilonski kralj je želio odgojiti te mladiće za odgovorne državne službe. Da bi se lakše prilagodili babilonskom načinu života, mladići su bili lišeni svojih židovskih imena i naučeni jeziku i običajima Babilonaca. Njihovi porobljivači su ih nadalje pokušavali odučiti od židovskog običaja hraneći ih “kraljevim jelima” (Daniel 1:7, 8, St).

Prema mišljenju Babilonaca, ta je hrana predstavljala gurmanski užitak. Za bogobojazne Židove, babilonska hrana je u religioznom pogledu bila odvratna. Ipak, očito je većina zarobljenih mladića podlegla iskušenju — svi osim Danijela i njegovih drugova. Zamisli pritisak koji su možda doživjeli od svojih židovskih vršnjaka! Kako su ti mladići reagirali na takve pritiske? Pročitaj taj izvještaj iz 1. poglavlja Danijela koji jača vjeru. Možda će ti on pomoći da stekneš hrabrost te odbiješ ako bi ti netko ikad ponudio nedopuštene droge ili alkohol!

“Budite smioni”

Nije dovoljno samo čitati o hrabrosti. Da bi razvio hrabrost koja će ti pomoći da se odupreš grupnom pritisku, moraš svaki dan slijediti savjet kojeg je Pavao dao muškarcima i ženama u korintskoj skupštini: “Stojte čvrsti u vjeri; budite smioni i budite jaki” (1. Korinćanima 16:13, The Jerusalem Bible).

Naprimjer, kad si izvan vidokruga svojih roditelja i članova kršćanske skupštine, mijenjaš li odjeću ili frizuru kako bi se prilagodio mladima u svijetu? Ili se beskompromisno držiš kršćanskih mjerila? “Ja odbijam slijediti svaki stil koji se pojavi”, kaže jedna smiona mlada kršćanka.

Još jedno pitanje: Jesi li dovoljno smion da svojim školskim drugovima daš do znanja da si jedan od Jehovinih svjedoka? Ako ti to tvoja škola dozvoljava, nosiš li sa sobom svoju Bibliju i biblijsku literaturu? Ako u razredu iskrsnu pitanja koja uključuju evoluciju, rodoljubne ceremonije ili transfuziju krvi, jesi li ‘uvijek spreman na odgovor svakomu tko ti zatraži razlog nade koja je u tebi?’ (1. Petrova 3:15, St). Ili u svojoj klupi sjediš u tjeskobnoj tišini? Isus Krist je rekao: ‘Tko se postidi mene i mojih riječi, i ja ću se postidjeti njega’ (Marko 8:38, St).

Daleko od toga da se srami, hrabar kršćanin se hvali svojom na Bibliji temeljenom nadom! (Usporedi Jevrejima 3:6.) Eiichiro, ranije spomenuti japanski mladić, naučio je to činiti. Često mu je bilo postavljeno pitanje zašto ne sudjeluje u rodoljubnim ceremonijama ili borilačkim vještinama. Je li bio zakinut zato što je bio drugačiji? “Ne”, kaže on, “sve sam to smatrao izazovom. Znate, morao sam pripremiti odgovore da bih obranio svoje postupke, a morao sam se oslanjati i na Jehovinu pomoć. Tako su se konačno gubici pretvorili u dobitke.”

Nauči također otvoreno govoriti kad si suočen s iskušenjem. U Izrekama 1:10-15 stoji: “Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj; ako bi rekli: ‘Hodi s nama (...)’ Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze” (St). Naravno to ne mora značiti da im održiš propovijed. U svojoj knjizi How to Say No and Keep Your Friends, savjetnica Sharon Scott napominje da ćeš ponekad željeti jednostavno otići, odbiti poziv — ili ga jednostavno ignorirati. Ali ponekad možda nećeš imati mnogo izbora nego da se otvoreno izjasniš i daš drugima do znanja zašto im se ne možeš pridružiti. Savjetnica Scott preporučuje da budeš čvrst: “Pokušaj ne izgledati pasivno (...) Podržavaj vizualni kontakt. (...) Govori čvrstim i sigurnim glasom.”

Možda ćeš još uvijek podnositi ruganje ili ismijavanje zbog svog stava. Ipak, mnogi će ti se zavidno diviti. Mike, drugi tinejdžer, kaže: “Mnogi momci znaju da sam Svjedok i cijene me. Kad se spremaju razgovarati o nečem lošem, oni kažu: ‘Mike, spremamo se razgovarati, zato ako želiš otići, idi.’ ” Neće ti svi mladi iskazati takvo cijenjenje. Ali, Jehova će sigurno biti zadovoljan tvojim postupanjem (1. Petrova 4:3-6). Neka mlada kršćanka je tako rekla: “Ne brini o tome što druga djeca misle o tebi!” Važno je Božje mišljenje. Osim toga, on će te blagosloviti jer imaš hrabrosti da budeš drugačiji.

[Bilješka]

[Slika na stranici 22]

Kad ti se ukažu prilike da objasniš svoju vjeru, da li se otvoreno izjašnjavaš?